DRŽAVNO NATJECANJE IZ VJERONAUKA

DRŽAVNO NATJECANJE IZ VJERONAUKA

Nakon mnogo učenja, priprema i neprospavanih noći, naše dugo iščekivano putovanje na državno natjecanje započelo je 5.travnja podnevnih sati. Prva zaprjeka na putu bila je strpati sve naše kofere u prtljažnik don Ivanove škode. No, uz pomoć mog tate i malo strpljenja, ubrzo smo sve uspjeli srediti te krenuti na našu avanturu u Topusko. Put smo, kao i uvijek, zapoNATJECANJE OLIMPIJADAčeli molitvom, zamolivši Gospodina da nam sljedeća 3 dana podari mudrosti i strpljenja, kako bi uspjeli pokazat znanje koje smo prethodnih mjeseci stekli. Na putu u Topusko bilo je pjesme, šale i veselja,te već tradicionalno, razgovori i pregovori o hrani. Čuli smo i priče o don Ivanovom neostvarenom snu (koji će ostat među nama), pa i dobili par savjeta za brzu vožnju. U Topusko smo došli s pjesmom u izvedbi Mire i mene. Došavši u hotel, dobili smo svoje ključeve i krenuli u potragu za sobama. To nam baš i nije iz prve pošlo za rukom, ali smo se, nakon pola sata neuspjele potrage, napokon smjestili u svoje sobe. Nedugo nakon toga Mira i ja susreli smo se sa svojim prijateljima iz Zaprešića, Fani i Mislavom, s kojima smo se družili na prethodnom državnom natjecanju i putu u Poljsku. Spustivši se u predvorje, susrele smo još nekoliko vjeroučenik mentora od prošle godine te se i s njima pozdravili i popričali. Bilo je jako lijepo opet vidjeti te divne ljude. Tu su bile i naše župljanke sa Sućidra sa svojiim ekipama, Anamaria,Tonka i Kate. Ubrzo je uslijedila večera, a nakon večere na red je došlo predstavljanje ekipa u kongresnoj dvorani hotela Top Terme Topusko. Naša je ekipa, kao i uvijek, bila pozdravljena mnogim pogledima i radoznalošću, što nas nije iznenadilo. Predstavljanje je popratio kulturni program koji je potrajao do dugo u noć. Čuli smo i ohrabrujuće riječi ravnateljice OŠ Vladimir Nazor Topusko u kojoj se održavao pismeni dio natjecanja, gđe.Jane Markulin, sisačkog biskupa dr.Vlade Košića i mnogih druNATJECgih. Poslije programa još smo se malo družili s drugim ekipama, ukratko ponovili ključne stvari iz gradiva, pomolili se Bogu za pomoć te krenuli na spavanje. Iva, Mira i ja smještene smo zajedno, a u sobi do nas bio je naš Ivan. Dobro smo se naspavali. Ujutro smo spremni pristupili najvažnijem dijelu natjecanja – pismenom dijelu. Krenuli smo u školu na pisanje testa. Kiša u Topuskom uhvatila nas je nespremne, ali naš nam je brižni don Ivan nabavio je kišobrane, pa smo suhi ubrzo došli do škole. Nakon kratke zakuske koju su nam pripremili naši domaćini, podijeljeni su nam voditelji i svi smo otišli u učionice. Čuvši već dobro poznata pravila, započeli smo s pisanjem. Svih četvero napisali smo test u vrlo kratkom roku. U međusobnom razgovoru smo zaključili da smo svi odlično napisali. Uslijedilo je povratak u hotel. Našli smo vremena za brzi „kupanjac“ u bazenu našeg hotela, te osvježeni krenuli na ručak. Slijedio je 2.dio natjecanja-„Moto 33/7“. Prethodno smo u sobi s mentorom dobro razradili taktiku s tri opcije. No, unatoč planovima, nismo se najbolje snašli. Obuzdao nas je mali strah i panika kad smo čuli da su naši „konkurenti“ riješili bolje od nas. Zabrinuti, kratkom vožnjom stigli smo do Siska gdje smo imali organiziranu vožnju Savom i zajedničko euharistijsko slavlje u katedrali sv.Križa. Sv.misa i druženje  s prijateljima uspjeli su nas opustit, pa smo ohrabreni uživali u obilasku Siska. Vrativši se u hotel večerali smo i iskoristili još malo vremena što nam je ostalo u Topuskom za druženje sa svima. Usnuli smo puni iščekivanja, znajući da slijedi zadnji dan- dan kad se objavljuju rezultati. Svanulo je i to jutro. Prvo smo doručkovali, iako nikome nije bilo do jela. Obavijestili su nas da su rezultati objavljeni u kongresnoj dvorani. Krenuli smo, ne očekujući dobro mjesto na ljestvici s poretkom, prema dvorani. Ugledavši ime naše škole na samom vrhu ljestvice obuzela nas je beskrajna sreća. Inzistirala sam da vidimo testove i sreća da jesmo, jer smo uvidjeli da su Ivana nenamjerno zakinuli za bod. Sretni i ponosni, bili smo spremni za posljednji, iako nipošto manje važan zadnji dio natjecanja Isusov mili-junak. Taj sam dio moram priznati, ja zeznula jer sam popustila pod napadom panike. No to nas nije zaustavilo jer smo ostvarivši veliku prednost u pisanom dijelu natjecanja, unatoč svemu 7. put obranili titulu državnog prvaka. Drugo mjesto zauzela je OŠ Zmijavci iz naše nadbiskupije,a broncu je uzela OŠ Antuna Mihanovića Metropoljskog iz Drniša. Što se tiče srednjoškolaca, zlato su pokupili također Splićani iz III.gimnazije, a na trećem mjestu našla se gimnazija don Frane Bulića opet iz Splita, na čelu s našim župljankama Anamariom Đerek i Ivanom Alduk. To je potvrdilo da uistinu nima Splita do Splita, a ja bih dodala do Sućidra u Splitu. Naše je slavlje bilo još veće, a sreća neizmjerna. Oprostili  smo se od svih predivnih prijatelja što smo stekli, ali ne zadugo, jer ćemo se sigurno susresti opet na jednoj od budućih olimpijada. Kao pravi šlag na tortu došla nam je vijest o nagradnom putovanju u Češku početkom ovog ljeta, koje će uistinu opravdati sav naš trud i odricanje. Na putu ka kući don Ivan nas je počastio sladoledom u zagrebačkom Arena centru. U večernjim satima sa zlatom oko vrata vratili smo se u naš Split, grad apsolutnih pobjednika ovogodišnje Vjeronaučne olimpijade, s još jednim nezaboravnim iskustvom.

                                                                       Ana Galić