NI ĐELO NE BI BOLJE ODABRAO

NI ĐELO NE BI BOLJE ODABRAO

Na opće oduševljenje tri prvoplasirane ekipe osnovnih i srednjih škola na Vjeronaučnoj olimpijadi 2017., naš domaćin biskup sisački mons. Vlade Košić nam je objavio da smo nagrađeni nagradnim putovanjem u Češku. I onda je sve počelo. Ubaci u kufer-izbaci iz kufera, treba-ne treba, bit će sunca-bit će kiše… Ali na kraju je kufer uspješno zatvoren i došla je noć putovanja. Okupili smo se ispred kolodvora u kasne noćne sate, diskretno pozdravili članove ekipa koje smo upoznali na državnom natjecanju i smjestili se u bus. Na putu se za nas brinula župna pastoralna suradnica (i osobna izaslanica našeg don Ivana) Matea Buljan. U autobusu je bilo veselo. Neki su pričali, neki se igrali, a neki su samo spavali. Nešto kasnije nam se pridružila i ekipa iz Pule, a u 5 ujutro nas je u Zagrebu dočekao vodič Andrija. U prijepodnevnim satima smo stigli u Beč,  gdje smo razgledali predsjedničku rezidenciju Hofburg i katedralu sv. Stjepana. Nakon toga smo imali slobodno vrijeme za „šopingiranje“ i nastavak puta prema Brnu. U Brnu smo vidjeli njihov poznati Zeleni trg i popeli se na toranj katedrale sv. Petra visok 84 metra. Prema legendi, kad su švedske sile opsjedale Brno, građani su im se toliko dugo opirali da je general rekao da će se povući ako ga ne osvoje do podneva. Znajući to, Brnjani su zamolili redovnike da, umjesto u podne, zvona zazvone jedan sat ranije. I tako su lukavi Brnjani naveli švedsku vojsku da se povuče i obranili svoj rodni grad. Slijedi  nastavak puta prema Pragu, gdje smo stigli taman na vrijeme da ostavimo kufere u sobama hotela „Slavija“ i otiđemo na večeru. Jelovnik je bio pomalo neobičan, ali glad i znatiželja su nas naveli da ipak probamo njihova domaća jela. Nakon večere smo krenuli u kratku šetnju po kvartu, vratili se u hotel. Pročavrljali smo sa prijateljima u susjednim sobama i zatim otišli na odmor. Sutradan su se neki od nas zapravo probudili tek u autobusu jer smo prilično rano ujutro krenuli u razgledavanje Praga uz vodstvo gospođe Hane. Ona nam je pokazala samostan Strahovsky, kompleks Hradčany (predsjedničku rezidenciju), katedralu sv. Vida i Zlatnu uličku u kojoj su alkemičari pokušavali pretvoriti kamen u zlato.  Nakon toga smo otišli do crkve Gospe od Pobjede u kojoj se nalazi čudotvorni kip Praškog djeteta, koji je, prema legendi, tamo donesen čak iz Španjolske! Odatle smo pjevajući „Zdravo djevo“ nastavili preko Karlovog mosta do Starogradskog trga na kojem se nalazi poznati Astronomski sat i dalje do restorana „Kod templara“ gdje smo dobili odličan ručak.U slobodno vrijeme, netko  je kupovao suvenire, neki se samo odmarali, ali dobar nas je dio otišao u obližnji Starbucks. Kava i dobar sladoled, priča se, liječe umorne noge i žuljeve. I nakon tog dugog dana oprostili smo se s gđom Hanom te se vratili u hotel. Sutradan smo u Staroj Boleslavi posjetili crkvu Uzašašća BDM u kojoj se čuva češki Palladium, crkvu sv. Kuzme i Damjana i sv. Vjenceslava. Vjenceslava je, prema legendi, ubio njegov brat Boleslav kad je ovaj izlazio iz crkve. Nakon posjeta crkvama imali smo slobodno vrijeme na trgu. Većina se pred olujnim nevremenom sklonila u obližnju slastičarnicu. Nakon povratka u Prag zaplovili smo brodom po Vltavi. Vožnja je bila zabavna i zanimljiva. Vodič Andrija nam je objasnio kako rade ustave. Na brodu smo imali čak i ručak! Kad smo izašli s broda, bio je takav pljusak da bi ga mogao usporediti s općim potopom! U hotel smo stigli promočeni, ali nema veze. Ljeto je! Kasnije je, hvala Bogu, pljusak prestao pa smo posjetili pivnicu „K Fleku“, ukojoj je 1911. osnovan naš Hajduk. Do kraja dana smo mogli što nas volja. Sreća da je u neposrednoj blizini hotela veliki shopping centar. Večera je bila ukusna, pa smo se punih trbuha mogli pripremiti za sutrašnji naporni put kući. Ustali smo malo ranije,spremili kufere i otišli na doručak. Vratili smo ključeve na recepciju, ušli u bus i uputili se u Češki Krumlov.  Tamo smo razgledali dvorac obitelji Schwarzenberg, a vodič nam je ispričao legendu o kćeri lokalnog mlinara i Juliju, izvanbračnom sinu Rudolfa II. Ručak smo imali u restoranu „Jelenka“. Nakon ručka smo se ukrcali u bus i krenuli kući. Put je bio naporan, ali i zabavan. Pjevalo se, igralo, … U Zagrebu smo pozdravili vodiča Andriju i nastavili za Split. Ostatak putovanja je misao vodilja svima bila . . . krevet.

Na kraju, došli smo do zaključka da ni Đelo ne bi bolje odabrao!

Ivan Perić