Amen poginulih i umrlih hrvatskih branitelja u iščekivanju svoga Gospodina
Kao i prethodnih 8 godina, završetak osmine Dušnog dana slavili smo sv. misu za poginule i
preminule hrvatske branitelje iz naše župe, koju je predvodio naš župnik don Stipan , a
koncelebrirao je kapelan don Josip Ulić. Ispred oltara, za vrijeme euharistijskog slavlja, bile
su postavljene fotografije branitelja. Don Stipan je na samome početku pozdravio obitelji
poginulih branitelja, nazočne branitelje, gosp. Miljenka Modrića iz gradskog kotara i sve
nazočne vjernike te svoju propovijed započeo riječima: „Amen!“ -zadnjom riječi branitelja.
Izgovorili su je sa svom snagom vlastitog srca na kraju svoje molitve sa kojom crkva
preporuča preminule: „Pođi, kršćanska dušo, sa ovoga svijeta… Neka ti se na blag i
milosrdan način ukaže Kristovo lice i da ga promatraš kroza svu vječnost. Amen“, te
nastavio: ,,Hrvatski su branitelji ispovjedili svoj životni Amen. Tako neka bude, nije samo to
njihova zadnja riječ, već sinteza cjelovitog njihovog života. Kao što je i bio njihov stil
življenja: kratak, sintetičan, bitan, sposoban, i, na kraju, autentičan način življenja u konfuziji
bezakonja koja je bila prisutna.’’
Don Stipan je istaknuo da upravo oni predstavljaju identitet Isusovih učenika koji ostvaruju
svoj životni put preobrazbom vlastitog identiteta te da su slika Učitelja koji postaje sluga
braći i da je život jednog učenika koji služi slika svjetiljke upaljene na
Gospodinovu svjetlu, a njihovi životi osvjetljavaju živote drugih; hrvatski branitelji su u tom
povijesnom trenutku rasvjetljavali, njihov stil nije bio da bljesnu, a još manje da zaslijepe.
Dalje je nastavio: ,,Branitelji su svoje vrijeme, svoj život i svoje srce poklonili za sve nas.
„Tvojim se vjernima, Gospodine, život ne oduzima već mijenja“, molimo u predslovlju za
preminule. To vrijedi i za poginule branitelje, život im se promijenio. Oni nastavljaju živjeti i
hoditi zajedno s nama u crkvi koja se čisti i koja je u slavi. Pogledajte koliko nas se danas
okupilo u Crkvi; to je moć poginulih i umrlih branitelja – da nas drže na okupu slaveći
Boga.’’
Svoju propovijed zaključio je riječima ističući da smo upravo mi oni koji trebaju čuvati
naslijeđe branitelja i trag kojega su utisnuli u naše živote, našu zemaljsku domovinu, a koja
nam je podloga za domovinu u nebu te da su izabrali umrijeti u ljubavi prinoseći vlastiti život
za slobodu; život sa svim svojim slabostima i vrlinama.
Na samome kraju euharistijskog slavlja bila je prozivka branitelja za koje je slavljena sv.
misa, nakon koje smo se razišli dostojanstveno, u miru.
