ANDRIJANE U GRADIŠĆU
Mjeseci predanog rada, vježbi i priprema, prijateljstvo sa župnikom župe Stinjaki don Štefanom Jahnsom u Gradišću, u Austriji, iznjedrilo je 11. i 12. studenoga prvi prelazak državne granice naših Andrijana. S njima je bio don Ivan, klavijaturist Josip Balić i gitarist Stipe Trogrlić, te voditelj Andrijana – naš Bože Jurić Pešić. Gradišćanski Hrvati su pripadnici hrvatske nacionalne manjine koji žive u austrijskoj pokrajini Gradišće (Burgenland). U širem smislu naziv obuhvaća i Hrvate na susjednim područjima zapadne Mađarske i južne Slovačke, donjoaustrijske Hrvate te moravske Hrvate. U ove krajeve doselili su se bježeći pred osmanlijskim osvajačima potkraj XV. i tijekom XVI. st. Stinjački vrh u župi Stinjaki župa je u kojoj je odrastao sadašnji biskup biskupije Željezno – Hrvat, mons. Egidije Živković. Dobro ga se sjećamo kada je 2012. je na blagdan sv. Dujma, zaštitnika grada Splita i splitsko-makarske nadbiskupije predslavio sv. misu na jeziku Hrvata iz Gradišća. Stinjaki su župa od 3000 stanovnika. Velika većina govori arhaičnim hrvatskim jezikom, isključivo ikavicom, tako da nije bilo većih poteškoća u sporazumijevanju. Nakon višesatnog putovanja iz Splita, preko Zagreba, Maribora i Graza u subotu navečer stigli smo u Stinjake gdje smo smješteni po obiteljima. Nakon što smo se malo osvježili, za nas je u vatrogasnom domu, vlasništvu župe, priređena večera i zabava. Oko tridesetak tamburaša, Gradišćanaca, većina školske dobi, sviralo je i pjevalo popularne, zabavne i narodne hrvatske pjesme. Dvosatni program izveden s toliko ljubavi, emocija, zajedništva i međusobnog razumijevanja pamtit ćemo i jedni i drugi čitav život. Dojam je bio takav kao da smo negdje u Slavoniji, a ne u Austriji. U nedjelju ujutro u punoj crkvi u Stinjakima Andrijane su pjesmom animirale sv. misu. Nakon sv. mise održale su a capella koncert. Nakon svake izvedene pjesme dobile su gromoglasan pljesak. Za ovaj koncert pripremio ih je Bože Jurić Pešić koji je sve pjesme obradio za ženski troglasni i četveroglasni zbor. Na kraju, zahvalivši se don Štefanu na njegovom gostoprimstvu i gostoprimstvu župljana, don Ivan je rekao: „Kako se lijepo, kao Hrvat, osjećam u mojem Splitu, u mojem Zagrebu i Osijeku te drugim mjestima širom Hrvatske, isto tako se lijepo i prihvaćeno, kao svećenik i Hrvat, osjećam ovdje u Gradišću. Hvala vam od srca.“ Nakon zajedničkog ‘obida’, kako oni kažu, a i naši stari su tako govorili, dirljivim rastankom smo se oprostili s našim Hrvatima iz Gradišća te krenuli natrag na more. Ovakvi susreti kada se dogode u životu, sretan si čovjek, a ako se ne dogode imaš za čim žaliti.
