Benedkt- Sućidar Split ili ti ga zajedno u Kristu

Kakav bi to bio susret s papom da mladi Sućidrani nisu išli?! Jednostavno nezamisliv! E pa išlo nas je, nakon odustajanja u zadnji čas nekoliko mladih, točno dvadeset. Za susret s papom od našeg župnika smo dobili na dar crvene majice na kojima je sprijeda bio otisnut logo Susreta, a otraga natpis Benedikt–Sućidar-Split. Autobus smo dijelili s Kaštel Štafilićanima pod budnim okom salezijanca don Ivana s Kmana. Zajedno u Kristu smo krenuli u subotu u 8h. Svakako treba napomenuti da su se dvojica Štafilićana javila predvoditi molitvu, što je za svaku pohvalu (p.s. nemaju cure). Don Ivan nas je povremeno pokušavao razbuditi zanimljivostima, pričicama i pitanjima.

Kako su Štafilićani i don Ivanova salezijanska mladež imali smještaj po obiteljima, malo prije Velesajma smo se pozdravili s njima i nekako odjednom živnuli od uzbuđenja. Vreće za spavanje smo ostavili u paviljon br.6, gdje su bili smješteni svi mladi iz Splita, Šibenika i Mostara, i pronašavši izlaz iz Velesajma slijedeći upute redara (mladi iz Zagrebačke nadbiskupije) u prepoznatljivo žutim majicama, lagano smo krenuli prema trgu koji je udaljen otprilike sat vremena hoda. Do Importane centra kod Glavnog kolodvora pratile su nas omanje kapljice kiše, no čim smo izvirili iz tog podzemlja, pljusak nas je potjrao natrag! Tu smo navukli kabanice i zajedno u Kristu s ostalim mladima Lijepe Naše čekali da se kiša malo stiša. Bilo je tu i pjesme i plesa (‘Mi želimo uzdići Isusa’) i spontanog pljeska ljudima koji su se, iako pokisli do kože, polako spuštali u Importane pokretnim stepenicama i nastavljali svoj put prolazeći kroz rijeku naših šarenih kabanica.

Uskoro smo krenuli dalje u pratnji grmljavine i sijevanja. Nadomak trgu opet nas je stigao pljusak pa smo sjeli u prvi kafić koji je mogao primiti nas dvadeset. Tek oko 17 sati smo ušli na trg, i to baš dvije minute prije nego je prikazan kratki film Hrvatskog nadzemlja. Stihovi iz filma: “Ma neću da čujem ništa kontra Benedikta!“ ponavljali su se na trgu nekoliko puta tokom večeri. Nakon Nadzemljaša nekoliko pjesama otpjevao je, ali i otplesao, fra Ivan Matić. Cijeli trg pratio je korake i ruke su ujednačeno pljeskale i mahale– bilo je predivno! I zajednica Cenacolo iz Međugorja je izvela svoju točku pa je zbor mladih Zagrebačke nadbiskupije otpjevao himnu susreta, ali i mnoštvo drugih duhovnih pjesama, i 19 sati je brzo došlo, a s njima uskoro i Sveti Otac! Trg su ispunili poklici: „Papa, mi te volimo!“, „Benedikte!“ i opet su svi pjevali i plesali ‘Aleluju’.

Zajedno u Kristu, sada i sa Svetim Ocem, u molitvi i pjesmi proveli smo prelijepih sat vremena (i nebo se razvedrilo!). Dvoje mladih,Zagrepčanin Daniel Vorih iMateja Buha iz Drniša (studentica na KBF-u u našem Splitu) svjedočili su svoju vjeru i na taj način ohrabrili mlade da se prepuste volji Gospodnjoj jer On ipak zna najbolje. Zatim je uslijedilo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu prilikom kojeg je cijelim trgom zavladala tišina. Oko 21 sat papa je napustio trg, a mladi su ostali još neko vrijeme u pjesmi i plesu. Sijevanje i grmljavina požurili su nas natrag prema Velesajmu. Ovoga puta smo odlučili ići tramvajem da se što je manje moguće smočimo jer uglavnom nismo imali rezervnu obuću, a kabanica nam nije mogla zaštititi noge. Netko od ‘naših’ je odjednom viknuo: „Eno tramvaja!” i nas dvadeset je kao po dogovoru pretrčalo ulicu, više ne pazeći ni na lokve ni na to prekriva li nam kabanica glavu, i ukrcalo se u tramvaj broj 14 koji jedini ide do Velesajma! I sami iznenađeni brzinom akcije, i mokri, i zadihani stali smo se smijati i, naravno, cijeli je tramvaj uskoro znao da smo sa Sućidra.

U paviljonu br.6 bilo je bučno, ali veselo, odjeća i obuća su se sušile na razne načine, sendviči, kolektivno pranje zubi bilo je doživljaj, redovi za wc činili su se beskrajnim, pa opet sretanje prijatelja, pjesma uz gitaru, nogomet, zafrkancija odjekivali su zrakom, ali bilo je i onih koji su već ležali na vrećama zatvorenih očiju kad smo mi stigli. Malo iza 1h redari su pogasili svjetla i trebala je nastupiti tišina i odmor, no neki su imali viška energije pa su ostalima tjerali san s očiju. Unatoč njima, uspjeli smo koliko toliko odspavati, i 5h došlo je prebrzo. Opet strka, redovi za wc, sendviči, skupljanje vreća, namještanje frizura… Ostavili smo nepotrebne stvari u autobusu i otišli na Hipodrom.

Prije svetog misnog slavlja izveden je poetsko-glazbeni recitali „Adame, gdje si?“ Mons. Valter Župan, krčki biskup, predsjednik Vijeća HBK-a za obitelj, vodio je meditacije te je predstavljena i zapaljena Zavjetna spomen-svijeća susreta hrvatskih katoličkih obitelji nakon čega je slijedila obnova bračne privole i zahvala za bračnu plodnost i djecu te posveta hrvatskih obitelji Svetoj Obitelji. Iako nas je sada mučila drugačija vremenska nepogoda, sunčev sjaji njegova sparina, ostali smo sabrani tokom sv. mise i primili blagoslov Svetog Oca. Oprostivši se od poznanika i prijatelja koje smo tu susreli, po završetku mise zajedno u Kristu s rijekom vjernika uputili smo se prema autobusu. To možda i nije bila najbolja ideja, stvorila se gužva, nastao je čep. Ipak, i to smo preživjeli te smo uskoro bili kraj autobusa i (opet!) čekali Rina da nas nađe. Naime, Rino nam je nekoliko puta, zadubljen u misli, bio malo izvan događanja i zalutao u tuđi autobus, promašio Velesajam i sl., ali, srećom, nosio je mobitel i Maja ga je uvijek vratila k nama.

Štafilićani se nisu vraćali s nama, a ni don Ivan s Kmana, ali nam se zato nekoliko njegovih župljana pridružilo, a na prvoj pumpnoj stanici primili smo i nekoliko naših župljana kojima je bilo tijesno u minibusu. Pomolivši se, umorni i crveni od sunca, ipak smo se veselo vraćali kući malo pjevajući, malo drijemajući.

Ovo nije bio samo susret s papom, bio je susret s papom Zajedno u Kristu.