HODOČAŠĆE NA GROB BL. ALOJZIJA STEPINCA
Splitsko-makarska nadbiskupija organizirala je hodočašće vjernika na grob bl. kardinala Alojzija Stepinca prigodom 20-te godišnjice proglašenja blaženim. Budući da smo Hrvati i katolici najlogičnije je bilo da se i naša župa pridruži hodočašću. Krenuli smo u subotu u 6:30 s autobusne stanice u Vukovarskoj. U autobusu je bilo ljudi svih dobnih skupina, od najmlađih do najstarijih, ali nikome nije manjkalo vesela duha zbog čega je ovo hodočašće osim duhovnog i poučnog bilo i radosno iskustvo. Nakon što nam je don Ivan iznio neke zanimljive činjenice vezane uz blaženog Alojzija Stepinca podizao nam je i raspoloženje svojim šalama i veselim duhom. Evo nekoliko bitnih informacija o bl. Alojziju. Blaženi Alojzije Stepinac rođen je 8. Svibnja 1898. u Krašiću. Za svećenika je zaređen u Rimu 26. listopada 1930. Za nadbiskupa koadjutora posvećen je 24. lipnja 1934. godine. Nakon smrti Antuna Bauera 7. prosinca 1937. postao je zagrebačkim nadbiskupom. Bio je uzoran pastir Božjeg naroda te neustrašiv zastupnik Božjih i ljudskih prava. Odlikovao se hrabrim naviještanjem Evanđelja i ljubavlju prema bližnjemu. Kada je komunistički režim u Jugoslaviji 1945. preuzeo vlast započeo je progoniti Katoličku crkvu. Od blaženika je zatraženo osnivanje narodne Crkve, odvojene od Rima. Odbivši to, pokrenut je politički proces u kojem je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina strogog zatvora. Papa Pio XII., zbog njegovih ga je vrlina i zasluga, 12. siječnja 1953. proglasio kardinalom. Umro je na glasu svetosti i mučeništva u Krašiću 10. veljače 1960. Sveti Ivan Pavao II. blaženim ga je proglasio 3. listopada 1988. u Mariji Bistrici. Nakon, nešto više od pet sati provedenih na autoputu, u što uključujemo i stanke stigli smo u Krašić. Crkva nas je na prvi pogled oduševila. Možda nije velika, kao većina crkava, ali stvarno je prelijepa. Došavši ispred nje, gledajući s glavnog trga, ispred nas je zabljesnuo kip blaženog Alojzija Stepinca. S lijeve strane je spomen-ploča tisućite godišnjice hrvatskoga kraljevstva. U župnoj crkvi Presvetog Trojstva dočekao nas je mons. Zlatko Koren, povjerenik za pastoral braka i obitelji Zagrebačke nadbiskupije. Uz mons. Korena hodočasnike je dočekivao i umirovljeni vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac koji je rodom iz obližnjeg mjesta te je kao sjemeništarac imao prigodu u Krašiću susretati Stepinca kada bi mu nosio poštu. Upoznavši nas sa Stepinčevim životom, posebno njegovim posljednjim danima u Krašiću, mons. Koren predvodio je molitvu za Stepinčev zagovor u današnjim potrebama hrvatskog naroda i za njegovo skoro proglašenje svetim. Nakon toga uslijedilo je razgledavanje kuće u kojoj je zagrebački nadbiskup boravio nakon što su ga komunističke vlasti u montiranom procesu osudile na kućni pritvor. Prelijepa kuća izvana, presadržajna iznutra. Poslije smo preko popločanog puta došli do križnog puta, osmišljenog uokolo velike livade, sa petnaest postaja. Na svakoj postaji nalazi se jedna nadstrešnica unutar postaja križnog puta s biblijskim citatom, kratkim događajem iz života ili citatom kardinala Stepinca, te poučna poruka. Nakon što smo sve obišli, fotografirali se i obavili toliko željkovanu kupnju suvenira krenuli smo za Zagreb. Došavši u Zagreb imali smo slobodno do svete mise. Svi smo to vrijeme iskoristili za posjet groba bl. Alojzija Stepinca na kojem smo mu izrekli svoju zahvalu i preporuku za njegov zagovor u našem životu. Predivan je to bio doživljaj, veliko ushićenje biti i moliti se na grobu jednog od najvećih hrvatskih sinova i mučenika. Euharistijsko slavlje, u zagrebačkoj katedrali predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić. U koncelebraciji su bili postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja, generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović te brojni svećenici. Dobrodošlicu mons. Barišiću i svim vjernicima Splitsko-makarske nadbiskupije, u ime kardinala Josipa Bozanića i čitave Zagrebačke nadbiskupije, uputio je pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. „Svjedočanstvo vjere, sigurna nada i ljubav prema Gospodinu i Crkvi u vašem je hodočašću ponovo očitovala ljepotu našeg katoličkog zajedništva. Puno je poveznica između nadahnuća koji sežu u početke kršćanstva u našem narodu – blaženika iz Dalmacije i Splita, i bl. Stepinca koji je čuvao to blago braneći istinu i ljubeći svaki hrvatski kraj i čitavu Crkvu. To je samo dio zlatne niti svetosti koja veže vašu mjesnu crkvu i Zagrebačku nadbiskupiju“, kazao je mons. Šaško. U prigodnoj homiliji nadbiskup Barišić je govorio o bl. Alojziju, istinskom čovjeku i istinskom svećeniku, ljubitelju svog naroda i svakog čovjeka, duhovnoj i moralnoj vertikali, temelju i usmjerenju naše budućnosti. Osvrnuo se i na nedavno održani treći susret hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu. Govorivši o teškim i tamnim ratnim vremenima, u cijeloj Europi, nadb. Barišić je istaknuo kako se rijetko tko tako odvažno suprotstavljao trima bezbožnim ideologijama, kao blaženi Alojzije Stepinac istaknuvši: „Stepinac je ljubio svoj Hrvatski narod i ponosio se time, ali dok je naglašavao kako je grijeh biti ravnodušan prema svome narodu, istovremeno je snažno zagovarao i poticao na ljubav prema bližnjemu, prema čovjeku, bez razlike kako se zvao, kako je izgledao i od kuda je došao. U ovim izvanredno teškim vremenima i prilikama ovako se mogao ponašati samo onaj koji je i u svojem svakodnevnom monotonom životu, tj. i u malim stvarima, bio velik“. Pri kraju propovijedi da nadbiskup Barišić je ispričao događaj o pronađenom medaljonu utopljenom u katran na odlagalištu otpada na Karepovcu. Radnik ga je od straha tmo bacio. Po sjećanju radnika pronađen je očišćen i bio još sjajniji nego prije. Nadbiskup je rekao: „Ovaj Stepinčev medaljon nosi u sebi svu simboliku i stvarnost ne samo odbačenosti lika i djela zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, nego i pokušaj zatiranja naše povijesti, identiteta i moralno – duhovnih vrednota hrvatskog naroda. Doista, blaženi Alojzije Stepinac je zlato za sva vremena, zlato i za vječnost! Ako ovo zlato nije moglo poništiti nikakvo blato, vjerujemo da ga ne mogu promijeniti ni obezvrijediti ni ideološka mišljenja, ni političke magle, ni diplomatska prašina“. Po završetku misnog slavlja radosni, puni dojmova, ispunjeni novom snagom ljubavi prema Bogu i Domovini krenuli smo prema jugu stigavši točno u ponoć na autobusnu postaju s koje smo krenuli.
Josip Maras
