Kako je uobičajeno, već sedmu godinu zaredom, na završetku osmine Dušnoga dana slavili smo sv. misu za poginule i preminule hrvatske branitelje iz naše župe. Ove godine, zbog situacije s koronavirusom, nisu bili mladi koji su u dosadašnjim slavljima u rukama nosili uokvirene fotografije branitelja i svijeće, nego su se prije sv. mise preko projektora izmjenjivale njihove fotografije. Za vrijeme euharistijskog slavlja na zidu su, na jednom slide-u, zajedno bila prikazane fotografije svih branitelja. Ispred oltara je bio stolić sa upaljenim svijećama „veliko hrvatsko srce“, a ispred stolića hrvatski grb napravljen od cvijeća s dvije svijeće sa strane. U svojoj propovjedi don Ivan je na početku kazao: „Draga braćo i sestre evo nas na kraju osmine Dušnog dana kako bismo najizvrsnijom molitvom, sv. misnim slavljem za duše naše hrvatske braće, našim braniteljima iskazali zahvalnost za nesebičnu, darovanu ljubav. Evanđeoska, božanska je to ljubav, ona ljubav o kojoj nam govori sam Isus, Sin Božji kada kaže: ‘Nema veće ljubavi od ove, da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ da bi nastavio: „o ovakvoj ljubavi oni nam nisu pisali, pjevali ili govorili, ovih 42-dvoje naše braće od koji je 26 poginulih, 15 preminulih i 1 nestali. Oni su, o ovakvoj ljubavi, svjedočili. Baš onako kako to traži od svojih učenika sv. Ivan apostol kada im veli: ‘Dječice, ne ljubite se riječju i jezikom, nego djelom i istinom.’ To su naši branitelji činili od Vukovara, preko Pakraca, Gospića, sve do Dubrovnika. Najveći broj njih ratovao je u IV. brigadi pa 114., 141. te ostalim postrojbama. Osim na bojištu neki su od njih obavljali i druge zadaće u Domovinskom ratu.“ Don Ivan je dalje istaknuo kako nisu u pravu oni koji stalno ponavljaju, izlizanu frazu, kako trebamo ostaviti prošlost i okrenuti se budućnosti. Rekao je kako je, svakako, u budućnosti naša perspektiva, ali da se nitko pametan neće odreći oca, djeda, pradjeda, a niti imovine i imanja što im ih namriješe te dodao kako onaj tko ne pozna, ne cijeni svoju prošlost ne zaslužuje sretnu budućnost. Na koncu euharistijskog slavlja, kao i uvijek do sada, bila je prozivka branitelja za koje je slavljena sv. misa. Don Ivan je pročitao ime i prezime branitelja i postrojbu. Na spomen imena i prezimena članovi obitelji, rodbine ili prijatelji došli bi po svijeću i ružu koju im je uručio Miljenko Modrić Miki predsjednik Gradskog kotara Sućidar te dopredsjednik Martin Plazibat. Zbog epidemioloških mjera, nažalost, nije se pjevalo niti sviralo pa smo se, puni emocija, dostojanstveno razišli u tišini.