Ministrantski dan u Dubravi, podno Mosora

Ministrantski dan u Dubravi, podno Mosora

U „ranim“ jutarnjim satima na autobusnoj stanici ispod ambulante okupila se prava četa ministranata. Tu je po nas došao autobus kojim smo se odvezli u Dubravu. Iskusni vozač je odlično manevrirao glomaznim vozilom po uskim gorskim cestama, te je savršeno prošao čak i kroz 360 stupnjeva zahtjevno okretište u Sirotkovićima. Zadnji dio puta smo prevalili u prikolici legendarnog traktora s isto tako legendarnim vozačem.
Stigavši na ledinu, samo malo lošije travnate kvalitete od Poljudske ljepotice , marendali smo te je nekolicina starijih ministranata zajedno s don Ivanom otkinula nekoliko „buketića“ grana za podjelu na dva nogometnog terena. Tako su neki su igrali nogomet, neki badminton a neki su pak odlučili ostati u hladovini i igrati briškulu. Oko 1 sat popodne bio je ručak. Bržola i ćevapi s gradela, može li bolje?
Nakon vrlo obilna ručka otišli smo do obližnjeg Studenca, pri čemu je traktor postigao rekordnu brzinu od otprilike 10 km/h usprkos teretu od dvadesetak ministranata. Desetak se, prislino, odlučilo pješačiti ne mogavši stati u prikolicu. Počelo je sveopće polijevanje ledenom vodom iz Studenca. Nitko nije ostao suh, osim navijača koji su bili zabavljeni praćenjem nogometnog derbija između Levantea i Valdepenasa. Nekolicinu je ubola osa, te su reakcije bile različite, od plača do smijeha.
Kasno popodne smo se nakratko vratili u Dubravu na izvrsne kolače(pohvala domaćici!), pa sjeli u autobus i krenuli kući. Dobrano smo se izmorili, ali je cijeli dan bio zabavan i jedva čekamo ponoviti ovo druženje idućeg ljeta.
Ivan Perić, ministrant