PETA KORIZMENA BIBLIJSKA SRIJEDA NA SUĆIDRU
U srijedu, petog korizmenog tjedna, u našoj crkvi održana je peta korizmena biblijske večer. Drugi put bio je predavač prof. Domagoj Runje s temom: „Pravednik živi od vjere“. U euharistijskom slavlju, prije predavanja, fra Domagoj se, izbjegavajući govoriti o Abrahamu, budući da je to tema predavanja, kratko osvrnuo na evanđeosku poruku dana rekavši: „ U čemu je bit Isusove rasprave sa Židovima tj. sa onim Židovima koji ga nisu prihvatili kao Sina Božjega? Bit je u tome što su postojali mnogi učitelji Mojsijeva zakona koji su o različitim propisima toga zakona iznosili svoje mišljenje. Svaki od tih učitelja govorio je svoje. Tako su Židovi doživljavali i Isusa, jednog od mnogih učitelja, rabina koji iznosi soje tumačenje Božjega zakona. Međutim Isus im poručuje kako on ne govori svoje, nego da govori ono što je čuo od Oca, od onoga koji ga je poslao. Drugim riječima Isus kaže da on donosi izvornu misao Božjega zakona i da je on jedini ispravni put življenja Božjeg zakona. To je ona glavna točka oko koje se lome koplja. Pitanje je hoćemo li prihvatiti Isusa kao jednoga od mnogih učitelja ili ćemo prihvatiti Isusa kao jedinoga pravoga, istinskoga učitelja koji nas uči Božjemu zakonu. Tu se razlikuju oni koji bezuvjetno prihvaćaju Boga kao što je to učinio Abraham i onih koji Isusa cijene po onome što je govorio, cijene njegovu muku i smrt, ali ne vjeruju u njegovo Uskrsnuće. Traži se od nas Abrahamova vjera, vjera koja nema nikakvih uvjeta“. Svoje predavanje, nakon misnog slavlja o Abrahamu – pravedniku koji živi od vjere, prof. Runje je podijelio u tri djela: poziv Abrahama, pogađanje s Bogom kako bi poštedio Sodomu i Gomoru te najdramatičniji događaj u Abrahamovu životu – traženje da Abraham prinese za žrtvu svoga sina. S Abrahamom započinje povijesno pripovijedanje o našoj vjeri. Najprije je fra Domagoj govorio o tome kako Bog Abrahamu daje obećanja i to obećanje zemlje. Bog obećava Abrahamu zemlju koju će dati njemu i njegovu potomstvu. Drugo obećanje koje Bog daje Abrahamu jest obećanje potomstva. Ta dva obećanja provlače se kroz čitav Stari Zavjet. Isto obećanje Bog ponavlja Abrahamovu sinu Izaku i Izakovu sinu Jakovu, koji je praotac svih izraelskih plemena. „Kad malo bolje analiziramo obećanja koja Bog daje Abrahamu“ nastavlja prof. Runje: „dolazimo do zaključka da Bog daje Abrahamu obećanja koja ne može ispuniti. Nijedno obećanje Bog ne može ispuniti bez Abrahama. Bog je vjeran, ispunjava obećanja, ali sam ne može učiniti. Božja obećanja su takva da se očekuje čovjekova suradnja. U obećanju zemlje Abraham prihvaća Božji poziv i ide u zemlju koju mu Bog nudi“. Obećanje potomstva malo je kompliciranije. Tu su Sara nerotkinja, Hagara, surogat majka, i sin Jišmael. Bog je dosljedan: Sara, nerotkinja rodit će Abrahamu sina. Abraham je povjerovao što se po prirodnim zakonima na može dogoditi. I tu je moć Abrahamove vjere. „Tu nam se govori“ naglašava fra Domagoj „o dvije stvari. Prvo: čovjek ima svoju ulogu u ostvarivanu potomstva i drugo: to potomstvo koje čovjek ima nije njegovo vlasništvo, nije nikakav objekt nego je to Božji dar. I kada se kaže da je Abrahamu bilo 100, a Sari 90 godina onda se upravo želi istaknuti to da dijete koji su oni dobili u toj dobi jest Božji dar i da se trebaju prema tome djetetu postaviti ne kao prema svom vlasništvu nego kao nekomu tko dolazi od Boga i tko nikada ne prestaje pripadati Bogu“. U drugom djelu svog izlaganja prof. Runje je govorio o Abrahamovu pogađanju s Bogom. Pročitao je biblijski tekst o tri tajanstvena posjetitelja. koja su Abrahamu rekli da će dogodine u ovo doba imati dijete na što su se Sara a i ono nasmijali. Dijete je i dobilo ime Izak, što znači smijeh, najsvjetliji lik od svih patrijarha. Nakon tog obećanja Biblija govori o Sodomi i Gomori u kojima su se događale svaka vrsta zla i grijeha. Ovdje je fra Domagoj naglasio: „ Ovim biblijskim događajem dana nam je jedna uputa – da nikada ne smijemo zlu povjerovati od prve. Ni Bog nije vjerovao da su Sodoma i Gomora pune takvoga zla. Bog ne sudi bez uvida u stanje. Bog uvijek traži nekog zagovornika, branitelja koji će pokušati barem objasniti situaciju koja je prethodila zlu grijehu. Abraham je zagovornik koji se brine o spasenju gradova s kojima nema nikakve veze, osim što je u jednome bio njegov sinovac Lot. Abraham je predstavljen kao onaj koji se zauzima za druge. On se pogađa s Bogom za čovjeka. Zaustavlja se na deset pravednika.“ Prof. Runje je istaknuo kako u židovstvu postoji uvjerenje kako je potrebno barem deset punoljetnih muškaraca da bi se zajednička molitva uopće mogla obaviti. Tada je Bog sigurno prisutan s njima. Možda je i s manje, ali da bismo imali sigurnost treba ih biti deset. Kod muslimana je četrdeset. Kod nas kršćana prema Isusovim riječima dvojica ili trojica. Znamo kako je sve to završilo. Ipak, ponavlja prof. Runje: „ovdje se predstavlja Abrahama kao čovjeka koji se zauzima, bori za druge. I to je pravednik koji živi od vjere. Nema pravde ako se ne zauzimaš za druge. Nema vjera ako se ne zauzimaš za druge Istinski vjernik živi na tja načina da spasi samo sebe nego da spasi koga god može od propasti.“ Treći dio večerašnjeg predavanja bio je stavljanju Abrahama na kušnju – traženju da Abraham prinese za žrtvu svoga sina. Prije samog tumačenja ovog trećeg dijela, prof. Runje protumačio je značenje promjena imena kod Židova, naglasivši da promjena imena znači od neplodnosti, beživotnosti učiniti plodnost, udahnuti život. Stoga je kazao: „Budući da je Izak Božji dar, Božje vlasništvo on traži da mu se prinese dar, da Abraham sina Izaka prinese za žrtvu. Tako Bog traži da Abraham javno i očito prizna da je Izak njegov, njegov dar i vlasništvo. I Abraham se ovdje pokazuje kao čovjek duboke vjere spreman je, ma kako god to teško bilo, učiniti ono što Bog od njega traži.“ Zatim je fra Domagoj spomenuo zanimljivu činjenicu da je ovo 22. poglavlje Knjige Postanka prvo mjesto u Bibliji gdje se spominje ljubav, da bi u nastavku izlaganja govorio o Izaku kao subjektu, a ne objektu, Izaku koji je bio svjestan svega što se događa. Kao takav i Izak je poput oca Abrahama, prihvatio sve što se od njega traži. Prof. fra Runje završio je predavanje zaključkom kako se u Isusu Kristu u konačnici ispunjena sva Božja obećanja dana Abrahamu. Ova peta biblijska korizmena večer završila je molitvom i don Ivanovom najavom posljednje, šeste srijede koju će imati prof. dr. don Ivan Lovrić s temom: „Proročko iskustvo Boga“.
