Svetkovina svetog Andrije apostola
U četvrtak, 30. studenog, Crkva se spominje blagdana svetog Andrije, prvopozvanog apostola Isusa Krista, zaštitnika naše župe i župne crkve na Sućidru. Svečanom misnom slavlju prethodila je trodnevnica koju su predvodili don Marko Trogrlić, don Hrvoje Relja i don Božo Plazibat. Blagdan je započeo jutarnjim misnim slavljima koja je predvodio župnik don Zvonimir Mijić, dok je središnje misno slavlje predvodio pater Ike Mandurić, isusovac na službi u Osijeku, a u koncelebraciji su sudjelovali naš župnik don Zvonimir i don Stipan Šurlin. Sakrament pomirenja s Bogom dijelili su don Marko Trogrlić i don Hrvoje Relja. Naš mješoviti zbor, pod vodstvom Bože Jurića-Pešića, uveličao je župni blagdan.
Uz prigodne pozdrave okupljenima, pater Ike je započeo svoju propovijed ističući kako je sveti Andrija bio čovjek dubokih misli, koji je ozbiljno shvaćao svoj život. Osim što je bio ribar, priklonio se učenicima Ivana Krstitelja, što nas upućuje na to da je u njegovo srce ulazila svijest da je narodu potreban Mesija. „Možemo samo zamisliti koliko je puta Andrija, ploveći i ribareći po Galilejskom moru, promišljao o Mesiji, o Njegovu dolasku, a pošto je bio s Ivanom Krstiteljem, znao je da je Njegov dolazak blizu. Andrija je bio netko tko je ulagao u svoj duhovni život i zato ga dolazak Mesije nije zatekao nespremnog, što nam govori da je njegov život bio molitven, ispunjen i bogat.“
Ulazeći u kompleksnost Andrijinog lika, pater Ike je napomenuo kako ga često doživljavamo kao sporednog lika, kao nekoga tko je u Petrovoj sjeni. U stvarnosti nije tako, a pater nastavlja: ,,Svi smo u svome životu glavni likovi! Andrija nije brat Petrov, on je Andrija, prvopozvani. Mi ne možemo doći Bogu ako smo sporedni likovi i ne samo kod Boga, nego ni kod oca, ni kod majke, ni kod svećenika. Ja sam glavni lik, ja moram preuzeti odgovornost, ja odlučujem kako ću urediti svoj život. U našem životu mora biti vremena za Boga, jer me u tome vremenu Bog pripravlja, Bog mi daje znakove. Andrija je imao taj prostor i zato je prepoznao Isusa i odlazi za njim, svojom voljom. I zaista, Andrija je bio svjedok raznih čudesa, ali najbitniji je Isusov nauk o bogoljublju i čovjekoljublju.“
Da bismo susreli Krista, moramo se voditi radikalnije u zapovijedi ljubavi, koja nam otkriva koliko je svaki čovjek dragocjen Bogu. Kristova smrt u Andriji je probudila želju da Bogu daruje sebe, što mu je, kroz životni put, dalo slobodu od svega ovozemaljskog. „Brojne svece ispunjavala je čežnja da Bogu daju sve, s njom su se budili i odlazili na počinak jer su znali da je Bog svega vrijedan. Mi se možda bojimo to shvatiti i prihvatiti, ali uviđamo kako brojni kršćani, naročito zapadnokršćanska civilizacija, na jedan drugačiji način dolaze do suprotnog iskustva: ništa ne daju Bogu, sve daju sebi, za svoj užitak, misle o tome kako će sebi ugoditi i sebe slaviti. Što oni onda doživljavaju? Ispraznost, koja vodi u traganje za nekim novim načinom užitka, stimulansa i podražaja, koji nerijetko vode do poroka. Ako ja služim i sve ovo što radim nemam kome prikazati, ako nema nitko vrijedan svega ovog što radim, onda će moj život biti besciljan, a ja ću ga dati u bescjenje.“ Pater Ike upozorava kako danas iznova treba otkrivati da je Bog Onaj za kojeg se živi i kojemu se treba sve predati jer je Bog ,,Onaj kojemu ću dati sve što jesam, jer ne dam da živim samo za sebe; On je vrijedan svega, pa i trpljenja, progonstva, bolesti i poniženja. Treba nam sloboda i prostor da nađemo nekoga tko je vrijedan moga života, pa se zapitajmo: tko je vrijedan mog života? Za koga živim, za koga umirem? Ako ništa ne postoji, ja sam bezvrijedan.’’ Andrija je, kao biskup carigradski, umro sa spoznajom da će njegova smrt biti plodonosnija od svega što je u životu radio, a umirati sa sviješću da si živio za Boga vrijedno je svakog trpljenja na ovom svijetu.
Svoju je propovijed pater Ike zaključio riječima: „Jedino je Bog vrijedan svega u životu, jedino je Bog onaj kojemu se doista može dati život, jedino je Boga moguće ljubiti do te mjere da mu damo cijelog sebe i samo se tako može ostvariti punu radost. Neka po primjeru Andrijinog života, po primjeru njegova traganja, to spoznanje izmolimo, prihvatimo i tako živimo.“
Na završetku svete mise, župnik don Zvonimir čestitao je blagdan sv. Andrije svim župljanima te je zahvalio svećenicima koji su velikodušno prihvatili sudjelovanje u pripravi i slavlju nebeskog zaštitnika župe i pozvao župljane i goste da ostanu nakon mise, gdje su se imali priliku počastiti kolačima koje su marljive ruke naših župljana pripremile i nesebično darovale u ovo svečano vrijeme.
