Treći dan trodnevnice pred svetkovinu sv. Andrije
Trećeg dana trodnevnice, pripreme za blagdan našeg sveca zaštitnika, svetog Andrije, misno je slavlje predvodio don Božo Plazibat, župnik Župe svetog Petra apostola u Kaštel Novom, a koncelebrirao je naš župnik, don Zvonimir Mijić. Misno slavlje animirala je nova djevojačka skupina, Mlađe Andrijane, koje su po prvi put samostalno pjevale na svetoj misi.
U svojoj propovijedi, don Božo se osvrnuo na misno evanđelje (Lk 21,12-19), na kraju kojeg nas Gospodin potiče na strpljivost, ustrajnost, postojanost, unatoč zaprekama koje se mogu pojaviti. Dalje objašnjava: „Bog dopušta nevolje radi većeg dobra. Crkva se obogatila ljubavlju za Boga i uvijek je na kraju pobijedila i ojačala u svim protivštinama, što je Gospodin već najavio (Iv 16,33): „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – Ja sam pobijedio svijet!“
Na svom životnom putu morat ćemo pretrpjeti razne kušnje; neke će biti veće, a druge pak neznatne; neke će dolaziti iz okoline, a druge iz naše nutrine, iz naših vlastitih ograničenja, no jedno je sigurno: iz kušnji, uz pomoć milosti, duša treba izaći ojačana. Ključna je strpljivost, a sv. Augustin strpljivost opisuje kao krepost po kojoj vedra duha podnosimo zlo. Ona je nužna da ustrajemo, pogleda upravljenog u Krista koji nas hrabri da pođemo naprijed, ne mareći za ono što nam oduzima mir jer, ukoliko smo Kristovi, pobjeda je na našoj strani. Strpljivost je dio kreposti jakosti i uključuje vedro prihvaćanje patnje i životnih kušnji. Nadvladati neku slabost ili postići neku krepost uspijevam samo na temelju poniznosti i pouzdanja u Boga, na temelju molitve za milost. U svojoj homiliji ističe kako trebamo biti strpljivi s bližnjima, računati na slabosti ljudi s kojima komuniciramo, jer i oni se sami često bore s raznim slabostima, a posebno naglašava kako će nam u toj borbi pomoći ljubav. Ljubav je strpljiva. Gdje nema strpljivosti, nema ni ljubavi. U apostolatu, koji je na jedinstven način očitovanje ljubavi, strpljivost je apsolutno neizostavna. Gospodin nam daje primjer neizrecive strpljivosti. O mnoštvu koje je išlo za njim znao je reći da gledajući ne vide, a slušajući ne razumiju, čak i apostoli, koji su stalno bili s njim; poslije će svatko od njih biti na svojstven način vjerni svjedok Krista i Radosne vijesti.
Svoju je propovijed don Božo zaključio riječima: „Strpljivost i stalnost, postojanost, neizostavne su kreposti u nastojanju da sebe i svoje bližnje, uz pomoć milosti, približimo Kristu. Strpljivost i poniznost idu skupa. Strpljivost podnosi i svoja i tuđa ograničenja.“
Nakon svete mise, uslijedilo je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.
