VAZMENO TRODNEVLJE
Vazmeno trodnevlje, najsvečaniji dani liturgijske godine, u našoj župi započelo je sv. misom Večere Gospodnje u 18 sati. Tom svetom misom na Veliki četvrtak slavi se i obnavlja ustanovljenje euharistije i svećeničkog reda. Svečanim, 
pjevanim Slava Bogu na visini kojeg prati ministrantsko zvonjenje te zvona s zvonika započinje vrijeme posebne ozbiljnosti, pobožnosti i skrušenosti do Vazmenog bdijenja. Ono po čemu je još to slavlje posebno jest pranje nogu. Kao što je Krist prao noge svojim učenicima pred Posljednju večeru, tako se i svećenik nakon propovijedi ponizno saginje pred dvanaestero župljana da bi pokazao da je i on tek sluga koji slijedi Božju riječ. Don Ivan je ove godine oprao noge dvanestorici mladića i uručio im prigodne križiće kao uspomenu na takvu posebnu čast kojom su počašćeni. Ovim se činom šalje poruka da smo svi jednaki pred Ocem, svi zaslužuju poštovanje a Krist nam je najbolji uzor u ponašanju prema svojim bližnjima. Po Njegovom primjeru papa Frane je na Veliki četvrtak išao djeci koja se nalaze u jednom rimskom popravnom domu te njima prao i cjelivao noge. Može se reći da ovaj čin podsjeća na Kristove riječi: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 45). Nakon euharistijske službe slijedio je prijenos Svetog Otajstva i Getsemanska ura kada je naš župnik čitao prigodno 
razmišljanje s. Marije Anke Petričević, klarise. Samo razmišljanje je popraćeno prigodnim korizmenim pjesmama kao što su O Isuse daj da pjevam, Ja se kajem i Prosti moj Bože. Obredi na Veliki petak započeli su u 18 sati i u centru te noći nalazio se križ. Muku našega Isusa Krista po Ivanu pjevao je Nikola Celić (pripovijedač), don Ivan (Isus) i naš mješoviti zbor. U kratkoj propovijedi don Ivan je istaknuo neizbježnost križa koja zahtijeva prihvaćanje patnje da bismo je mogli pobijediti, kao što je Krist pobijedio svoj križ (smrt). Potrebno je imati na umu da svaka bol i patnja imaju smisla i donosi plodove. Za to nam je potrebna vjera i jedino na taj način možemo postati Njegovi učenici. Sam Bog se nudi kao pomoćnik kod nošenja križa, treba Mu samo dozvoliti da nam priđe. I Mahatma Gandhi, Indijac koji je potpuno drukčije vjeroispovijesti (konfucijevac), uvidio je veličinu Kristova križa te izjavio: „Vaš križ propovijeda istinu za cijeli svijet!“ Slijedila je po obredniku Velikog petka molitva vjernika na različite nakane. Zatim otkrivanje križe s trostrukim: „Evo drvo križa na kojem je visio spas svijeta“ poslije čega se pristupilo klanjanju
križu. Neki su ga (premda je naglašeno da se to ne čini) cjelivali. Kod, iznad svega mirnom i dostojanstvenom, poklona križa mogli smo u košarice ubaciti svoj prilog za Gospodinov grob u Jeruzalemu. Poklon je trajao prilično drugo jer je križu pristupilo preko 1200 vjernika. Kako to liturgijski propisi nalažu nakon toga se pristupilo blagovanju Tijela Kristova za koje je kruh posvećen na Veliki četvrtak. Iako je bila najavljena velika kiša vrijeme nam je ipak dopustilo krenuti u procesiju po Sućidru. Išli smo s zapadne strane crkve, ispred škole, ispod vrtića, spustili se na parkiralište u Vukovarskoj te iznad ambulante se vratili u crkvu. Tijekom čitave procesije su ministranti nosili upaljene baklje koje im je jako jugo „nemilosrdno“ gasilo, a za sigurnost, što se prometa tiče, p
obrinula se policija. Vrativši se u crkvu don Ivan je između dvanaest ministranata ispred oltara stajao s križem u ruci dok su pjevači otpjevali nekoliko kitica Puče moj. Uslijedio je blagoslov procesionalnim križem nazočnih vjernika. Crkva je ostala otvorena do ponoći kako bi se moglo ostati moliti pred Kristovim grobom. Na Veliku subotu crkva je bila otvorena od 9 do podne i od 15 do 18 sati, i tad se moglo ići u pohod Gospodinovu grobu. Obredi Vazmenog bdijenja započeli su u 22 sata ulaskom ministranata i svećenika u zamračenu crkvu s uskrsnom svijećom koja je zapaljena na blagoslovljenoj vatri. Ona je simbol uskrslog Krista koji je pobijedio tamu groba i u nju unio svjetlo života. Slijedio je svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći i Služba riječi. Lijepo i poticajno je bilo vidjeti 
četrnaest mladića i djevojaka koji su se izmjenjivali u čitanju čitanja i pripjevnih psalama što nam ih donosi liturgija Vazmenog bdijenja. Budući da u župi nije bilo novokrštenika, nije bilo ni krštenja, ali voda se blagoslovila i mi smo obnovili svoja krsna obećanja. Po završetku bdijenja slijedio je blagoslov jela pa su lijepe košarice izašle na vidjelo i uskoro su zamirisale sirnice i kuhana jaja. Uz još jednu svečanu „Aleluju“ zbor nas je otpratio kućama u koje smo, nadam se, unijeli ono Svjetlo u kojem smo uživali čitavu večer. Ove godine Uskrs je popraćen i prelaženjem na ljetno računanje vremena, pa se može reći da je Uskrsom zbilja ušlo novo vrijeme u našu svakodnevnicu.
Antonia Zoričić