Sveta misa za poginule i preminule hrvatske branitelje iz naše župe, 10. studenoga 2025.
Mi danas prikazujemo branitelje u slavlju Kristove misne žrtve. Činimo to s istim osjećajem Jude Makabejca (2Mak 12,43-45)1 koji je prinio žrtvu za svoje poginule branitelje iz uvjerenja da će svi ti vojnici uskrsnuti. Ne želimo da ovaj čin ostane samo memorija na one koji su svoj život izložili za slobodu Domovine, već da se shvati koliko je velika bila njihova ljubav kada su spremno odlazili iz svojih domova u susret smrti, te da žive i dalje u Kristu.
Na bojišta su odlazili s mislima na svoje najbliže i s krunicama u rukama. Odlazili su na jedan poseban način: molili su ratujući i ratovali moleći. Netko će se možda sablazniti nad ovim riječima i kazat će kako idealiziram stvarnost, ali ne moli se samo s krunicom u crkvi. Molitva je i svaki čin ljubavi preobražen u žrtvu za nekoga za koga si bio spreman dati svoj život.
Kada bismo upitali te ljude jesu li razmišljali o tome hoće li se vratiti svojim kućama ili ne, vjerujem kako bi nas iznenadio odgovor. Vjerojatno su više mislili o tome kako izbjeći pucati na čovjeka s druge strane. U tome su shvaćali kako nisu došli ubijati nego braniti svojim životima one koje su ostavili za sobom. Bitna je razlika u nakani zbog koje su odlazili u rat naši heroji od nakane s kojim su u rat odlazili protivnici.
Stoga, boli, jako boli ono ružno prigovaranje braniteljima od strane ljudi koji su nastojali izbjeći odlazak na bojišnicu, ili onih koji sustavno blate branitelje, a žive od novaca Domovine za koju su ti isti položili svoje živote. Boli nas, možda više od svega, politika ulizivanja “nekome” za koju račun plaćaju iskreni domoljubi koji se ne zanimaju za tuđe zemlje, ali vole svoju i opet sebe za nju izlažu. Boli nas i šutnja Crkve koja se često ponaša kao političar koji se nikome ne želi zamjeriti, a kada govori, onda zna biti kasno. To ovi ljudi nisu zaslužili. Nisu zaslužili.
Dekadentni moralisti koji sebe predstavljaju perjanicama demokracije zaboravljaju temeljnu stvar: da nije bilo branitelja, ne bi bilo Hrvatske; da nije bilo njihove žrtve, ne bi oni danas ugodno živjeli od svojim bijednih plaća i gospodara koji im dopuštaju pljucanje po onima koji se više braniti ne mogu. Da nije bilo ovih branitelja takvi ne bi mogli ponovo afirmirati one koji bi najradije željeli da Hrvatske nema. A bez Hrvatske- nema ni nas. Dežurne pljuvače Domovine nije briga za ovo, jer da nema Hrvatske, oni bi svoju plaću dobili od nekoga- nije ih briga od koga. I neka se takvi ne pravdaju istinoljubivošću, jer ona ih najmanje krasi. Još manje ih krasi socijalna osjetljivost ili pravednost, jer lukavo zatvaraju oči pred nepravdama svojih ideologija. Od sviju takvih, najgori su oni čija je jedina idelogija njihov vlastiti džep i interes.
Mi kao kršćani nismo pozvani nasiljem drugima nametati svoje stavove. Dužni smo moliti za svoje protivnike. Ipak, dužni smo se i zauzeti za svoje stavove. Primjer nam mogu biti svi ovi plemeniti ljudi koji su pošli u rat. Zauzeli su se do kraja za svoju Domovinu, za svoje stavove. Branili su ih.
Nama jedino oružje treba biti Krist i naša vjera koja je držala i ove branitelje u Domovinskom ratu. A ta vjera poučava kako se treba braniti svoj život i njegovo dostojanstvo. U ratu je to oružjem, a u miru riječima, argumentima, uvjeravanjem, čvrstim zauzimanjem za ono što je ispravno. Bez nasilja, bez pljucanja po drugima, bez malograđanskog ocrnjivanja nekoga tko misli drugačije od mene. Hrabro!
Molim Vas stoga, da svi Vi budete glas ovih ljudi. Oni ne govore i ne mogu se braniti. Mi to možemo. Možemo govoriti umjesto njih, u njihovo ime. Uvjeren sam da u sebi imate one iste riječi kojima bi oni progovarali da vide kada netko ruži Hrvatsku- ovaj dar od Boga. Dar koji je izrastao iz njihove žrtve. Nemojte pri tom zaboraviti kako bi i ta žrtva bila uzaludna da nije bila sjedinjena s Kristovom žrtvom po vjeri branitelja, po vjeri sviju koji su u ratu molili. Stoga, i u ovoj misi sjedinite s Kristovom žrtvom svoje molitve za ljude koji se sebe stavili između nas i smrti u ratu, koji su spremno izložili sebe kako bismo danas živjeli u miru.
Bilješke:
- 43 Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. 44 Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. 45 K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. ↩︎
