Nakon molitvene trodnevnice, koju su predvodili don Carlos Taborda, don Ivica Barišić i don Stanko Kačunić, u subotu, 29. studenoga, proslavili smo blagdan svetoga Andrije Apostola. Jutarnja su misna slavlja predvodili don Siniša Jozić i don Ivan Šesto, a centralno je misno slavlje predvodio fra Antonio Mravak, župnik župe Gospe Sinjske. U koncelebraciji su sudjelovali: don Vedran Torić, don Jure Vrdoljak, don Ivan Čotić, don Radojko Vidović, don Danko Kovačević, don Mislav Šaškor, don Hrvoje Dragun, don Vjenceslav Kujundžić, don Mato Brečić, naš župnik don Zvonimir Mijić te bogoslov Duje Katušić i đakon Antonio Brisić. Svečanu je misu uveličao župni zbor pod vodstvom maestra Bože Jurića- Pešića, a njihova je pratnja bio 𝐬𝐩𝐥𝐢𝐭𝐬𝐤𝐢 𝐤𝐯𝐚𝐫𝐭𝐞𝐭 ,,𝐅𝐚𝐬𝐜𝐢𝐧𝐚𝐭𝐢𝐨𝐧’’ koji nam se u svečanom slavlju pridružio i prošle godine. Orgulje je svirao Slavo Tomaš, istaknuti tenor i crkveni glazbenik.
Susreti
Na početku euharistijskog slavlja, fra Antonio je pozdravio okupljene vjernike i u uvodu upozorio da se postepeno udaljavamo jedni od drugih te da nam nedostaju susreti koji će biti u povjerenju i radosti. Zaboravljamo da nas naši susreti određuju, ali nose u sebi i rizike.
U suštini, svi čeznemo za pravim, istinskim susretima koji mogu mijenjati naš život, koji će nas približiti čovjeku te ističe: ,,Danas slavimo sv. Andriju Apostola, čovjeka koji je doživio susret kakvog bismo svi mi željeli u svome životu – susret koji mijenja život. Nije potrebno tražiti ni posebne trenutke ni posebna mjesta – Bog nam ih daje u našoj svakodnevnici i preko naše svakodnevnice mi možemo doživjeti taj susret. Što je privuklo Šimuna Petra i Andriju da ostave sve i pođu za njim? Ako smo pažljivo slušali evanđelje, onda evanđelist naglašava da ih je Isus pogledao. Taj pogled koji je doživio Andrija bio je pogled iskrenosti, ljubavi, bio je pogled koji je ostao na njemu. I od toga trenutka Andrija ide za Kristom, ali ide i njegov brat Šimun Petar. Ostaje nam da se zapitamo:„Kakvi su naši pogledi?’’
Pogled
Razmišljajući o pogledu, fra Antonio otvara nova pitanja. Pokazuje li naš pogled drugima naše pravo stanje u kojem se nalazimo? Zašto kao ljudi, kao vjernici, više nismo sposobni drugoga pozvati da krene s nama za Bogom? Ne ostavlja nas u neznanju, nego spremno objašnjava da je razlog tomu što je naš pogled često usmjeren prema zemlji. ,,Kada gledamo prema zemlji, a nismo usmjereni prema nebu, onda ne možemo doživjeti ni ovaj susret ni pogled koji može pozvati i nas da učinimo iskorak u svome životu. Kada imamo pogled koji je usmjeren prema Bogu, prema nebu, prema Isusu, onda se i u našem životu počinje nešto mijenjati. Andrija je, hodajući za Isusom, promatrajući njegov pogled i slušajući njegove riječi, rastao u svojem duhovnom životu – nije se odmah sve promijenilo u njegovom životu, ali su se promijenile njegove nakane, motivacija jer sve ono što mu je do tada bilo važno – postalo je nebitno jer je u jednom pogledu spoznao put svoga života.’’ Nama je često u životu teško učiniti taj iskorak jer pogled spuštamo prema zemlji, prema stvarima koje nas zarobljavaju.
Sloboda i jednostavnost života
Prvo što je Isus tražio od svojih učenika jest da budu slobodni. Koliko smo danas slobodni? Možemo li reći da živimo puninu slobode? Ili živimo svoje navezanosti na ljude, na predmete, na mišljenja? ,,Nekad i ne razmišljamo da, ako nismo slobodni, ne možemo biti ni posvećeni ni u svojoj vjeri pa tako ni u svome životu. Onaj tko je slobodan, ima moć da donosi ispravne odluke za svoj život. Onaj tko je slobodan, zreo je čovjek jer ne ovisi ni o kome i ni o čemu jer njegova sloboda proizlazi od suživota s Isusom Kristom.’’ Koliko je u nama zarobljenosti? Andrija i apostoli živjeli su slobodu jer im je Isus kazao da ,,ako nisu slobodni, njega ne mogu slijediti.’’ Isus je također u njih utkao i jednostavnost života; Andrija je sve ostavio i ni u čemu se nije hvalio. On je sebe smatrao nedostojim pa je čak i u svom mučeništvu govorio da nije dostojan biti razapet kao Isus Krist.
Hrabrost
Fra Antonio nastavlja svoju propovijed govoreći: ,,Predaja kaže da je Andrija tri dana umirao na križu, ali on je znao da se njegova muka i križ ne mogu usporediti s onim što je prošao Isus jer je Kristova muka bila upravo za spas svijeta i čovjeka, za našu slobodu. Što znači ime Andrija? Kad idemo istraživati, onda ćemo pronaći: muževan, hrabar, odvažan. Nama danas nedostaju ovakvi ljudi. Ako se netko pokaže da je hrabar, odvažan, mi ga često osudimo. Hrabar i odvažan vjernik je onaj koji ima snage izaći iz svoga komfora. Malo je onih koji su spremni sebe izložiti za vjeru, za Isusa Krista i one vrijednosti koje proizlaze iz naše vjere.“ Andrija nam je upravo slika takvog čovjeka, hrabroga i odvažnog; čovjeka koji svoju muževnost pokazuje, ne izgledom i vanjštinom, nego kreposnim životom, željom da se ne svidi čovjeku i svijetu, nego da bude što sličniji svome učitelju Isusu Kristu. Takvi su nam ljudi i danas potrebni. Svoju propovijed zaključio je riječima: ,,Razmišljajući o sv. Andriji, o porukama njegova života, možemo ih staviti u kontekst ove noći kad će se upaliti prva adventska svijeća. Andrijin put nam se čini zahtjevniji, ali taj put izgrađuje i čini nas slobodnima. Čini nas svjedocima i oblikuje nas da budemo hrabri, da budemo svjedoci Isusa Krista. Neka nam pomogne njegov zagovor da svojim životom i svojim srcem budemo usmjereni i slijedimo Isusa Krista.’’
Na samome je kraju slavlja naše vjeroučenice Antea, Nina i Leonarda recitirale su Himan sv. Andrije i uručile poklon fra Antoniju, a župnik don Zvonimir čestitao je blagdan sv. Andrije svim župljanima, te zahvalio svećenicima koji su velikodušno prihvatili sudjelovanje u slavlju našeg nebeskog zaštitnika. U svojoj je zahvali spomenuo i sve koji su pomogli s uređenjem i čišćenjem crkve, ministrante koji su revno dolazili na probe, sve pjevače i čitače na svetim misama, ali i sve one koji su pripremili kolače i druge slastice.
Sutradan, 30. studenog, u goste su nam došli i glumci iz Lokve Rogoznice, odnosno amatersko dječje kazalište Lapiš. Izveli su predstavu Ni šušta ni gušta koja nas podsjeća na vremena kad je pazar bio centar svita. Ostavši na zakusci razmjenjivali smo dojmove i razmišljali o slavlju koje nam slijedi dogodine – 35. obljetnica osnivanja župe.
