Predvodeći euharistijsko slavlje u trogirskoj katedrali u subotu, 25. listopada, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić zaredio je za đakone petoricu mladića. Trojica, Antonio Brizić, Mate Bareta i Antonio Lagator, zaređeni su na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije, a fra Mate Šakić i fra Josip Brandejs na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.
Na početku je nadbiskup Križić, izrazivši radost što će danas biti zaređeno pet novih službenika Crkve, pozdravio braću u koncelebraciji, redovnike i redovnice, bogoslove, ređenike i njihove obitelji. Kazavši kako današnje ređenike Crkva doživljava kao istinski dar, nadbiskup je dodao: „Mi uistinu znamo da ovaj dar treba njegovati, čuvati“, a zatim je obećao kako će svi prisutni moliti za njih da milost koju su primili nikada ne ishlapi, nego uvijek raste. U ovome slavlju sudjelovalo je više od 50 svećenika predvođenih nadbiskupom Križićem, nadbiskupom u miru Marinom Barišićem, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Sinišom Balajićem, generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjom Frankopanom Velićem, pastoralnim vikarom don Edvardom Pundom te odgojiteljima i magistrima bogoslova koji su pred nadbiskupom zajamčili da su kandidati prikladni za đakonsku službu. Liturgijsko pjevanje animirali su udruženi katedralni zborovi župe sv. Lovre pod ravnanjem Vinka Buble uz orguljašku pratnja Marina Ugrine, a bogoslovi su ministrirali. Prije homilije ređenici su glasno izrekli svoj: „Evo me“ Gospodinu, a potom su, odgovorivši na pitanja o dužnostima đakonata, u nadbiskupove ruke izrekli obećanje poslušnosti i poštovanja nadbiskupu i njegovim nasljednicima te redovničkim ordinarijima.
Nadbiskup je u homiliji istaknuo radost i zahvalnost zbog dara novih službenika Crkve, podsjetivši kako đakonsko ređenje „nije samo korak prema svećeništvu, već sakramentalni poziv na trajno služenje Kristu i njegovoj Crkvi u vjernosti, poniznosti i ljubavi“. Govorio je o pozivu na vjernost u svijetu koji bježi od obveza i naglasio kako novoređenici danas ne obećavaju tek poslušnost svojim ordinarijima, već vjernost koja je dublja: vjernost Kristu, Crkvi i ljudima kojima će služiti. Zatim je razložio trostruku službu đakona: službu riječi, oltara i ljubavi. Istaknuo je kako đakon navještaj evanđelja mora svjedočiti životom, da služenje oltaru traži „najdublju poniznost“ te dodao kako služba ljubavi znači biti blizak rubnima: siromašnima i zaboravljenima. „Budite đakoni milosrđa, đakoni koji znaju slušati, tješiti i donositi Kristovu blizinu“, poručio je nadbiskup. Govoreći o vrijednosti služenja, mons. Križić je naglasio kako je u Božjoj logici sluga najveći jer služenje nije poniženje, nego put prema istinskoj veličini i dodao: „Biti đakon znači kleknuti pred čovjeka i gledati ga odozdo, ne odozgo; ne zato što je on veći od tebe, nego zato što u njemu vidiš Krista“.
Osvrnuo se zatim na odlomak iz Djela apostolskih koji opisuje nastanak đakonske službe, istaknuvši da Crkva nije bez problema, ali „svetost Crkve je u tome što ne zatvara oči pred problemima, nego traži rješenja u Duhu Svetom“. Nadbiskup je pojasnio kako đakonska služba nije bila manje vrijedna od apostolske, nego jednako potrebna jer „riječ i djelo idu zajedno“. Za đakona, rekao je, nisu presudne organizacijske sposobnosti, nego duhovna snaga: „Za tu se službu ne može izabrati bilo koga: biraju se oni koji su puni Duha Svetoga.“ Nadbiskup je dodao kako Crkva raste ljubavlju i služenjem, a ne samo propovijedanjem te podsjetio da Isus nije ostavio samo Euharistiju, nego i pranje nogu koje „jamči njegovu prisutnost među nama“. Posebno je naglasio: „Služenje nikada ne prlja ruke, a uvijek čisti srce“, pozivajući đakone da budu živi znak Crkve koja služi jer je služenje znak punih ruku. Na kraju je ređenicima poručio: „Dragi ređenici, danas postajete znakovi onoga što Crkva jest po svojoj naravi – služiteljica čovječanstvu, znak Božje blizine u svijetu“. Poželio je neka budu vjerni u malom i poželio da ih na njihovu putu prati zagovor Blažene Djevice Marije, ponizne sluškinje Gospodnje, te svetih đakona koji su svojim životom svjedočili ljubav prema Crkvi.
Nakon homilije nadbiskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni obukli službeno liturgijsko ruho: štolu preko lijevoga ramena: znak dostojanstva i vlasti, i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti. Na kraju obreda, iz nadbiskupovih su ruku primili evanđelistar te s njime izmijenili cjelov mira, nakon čega su pristupili služenju kod oltara.
Prije svečanog blagoslova himnom „Tebe Boga hvalimo“ narod okupljen na ovo slavlje dao je čast i hvalu Trojedinom Bogu, a potom je nadbiskup čestitao svim ređenicima, njihovim obiteljima i župama te udijelio svečani blagoslov nakon kojega je uslijedilo zajedničko fotografiranje.
Preneseno iz: https://smn.hr/21-nadbiskup/7100-dakonsko-redenje-u-trogiru-2025
