Dok je jedan dio grada spavao, a drugi se vraćao kući, na autobusnoj stanici ispod crkve na Sućidru, okupila se grupa od 50-ak ljudi te krenula na svoje hodočašće prema Kotoru. Noćni ugođaj i lagana vožnja uspavali su većinu hodočasnika koji su u jednome trenutku bili na naplatnoj postaji Dugopolje, a u drugome na prvoj jutarnjoj kavi u Opuzenu. Okrijepljeni snom i kavom, hodočasnici su nastavili dalje, no ovaj put nitko više nije spavao. Naprotiv, uslijedila je molitva krunice popraćena glazbenim opusom pjevača čije ime, zbog želje za anonimnošću, nećemo spominjati u ovome putopisu. Oni koji su bili dio ovoga hodočašća znaju o kome je riječ, a vas ostale ostavljamo u znatiželji. Veselo i raspjevano raspoloženje nije omelo ni čekanje na graničnome prijelazu kao ni promjena vremena. Prva postaja na ovome hodočašću bio je gradić Herceg Novi, osnovan kako bi postao poznato trgovačko središte, a potom glavno skladište soli. Zahvaljujući srdačnome gostoprimstvu i stručnome izlaganju župnika Župe sveti Jeronim don Siniše Jozića, pobliže smo upoznali život hrvatskoga svetca Leopolda Bogdana Mandića rođena upravo u Herceg Novom. Posjetili smo crkvu sv. Leopolda u kojoj se nalazi njegov kip u stvarnoj veličini (cca 130 cm visok) te crkvu sv. Jeronima u kojoj smo slavili svetu misu i imali priliku dodirnuti relikvije sv. Leopolda. Zahvalivši se na ugodnome gostoprimstvu, put smo nastavili prema Kotoru, tj. kotorskoj katedrali sv. Tripuna koja je, prema riječima katedralnoga župnika don Ante Dragobratovića, najstarija katedrala na svijetu. Također, nemoguće je posjetiti katedralu bez da se obiđe bogati relikvijar u kojemu se, između ostaloga, nalaze i relikvije sv. Tripuna, ujedno i zaštitnika Kotora, i muzejska zbirka čiji postav ima izrazitu povijesno-umjetničku vrijednost. Neizostavni dio posjeta Kotoru definitivno je crkva sv. Marije od Rijeke u kojoj se čuvaju zemni ostatci prve hrvatske blaženice bl. Ozane Kotorske, suzaštitnice grada Kotora. Budući da se dan bližio svome koncu, uputili smo se prema Tivatu gdje se nalazio hotel u kojemu smo prenoćili. Sljedećega jutra put nas je vodio u Perast odakle smo isplovili prema umjetnome otočiću Gospe od Škrpjela na kojemu se nalazi i istoimena zavjetna crkva koja sadrži i bogatu muzejsku zbirku. Tradicija o nastanku otoka kaže kako su dvojica ribara, braća Morsić, pronašla sliku Presvete Bogorodice na hridi usred mora. Tri puta pokušali su je odnijeti u Perast, no slika se svaki put vraćala natrag na hrid. Mještani su u tome prepoznali čudo i Gospinu želju da na tome mjestu ostane te su odlučili sagraditi otok. Stavljajući su u zagovor Gospe od Škrpjela, uputili smo se prema Splitu. Ponovno smo „stali“ u Herceg Novi gdje smo slavili svetu misu, a nakon toga u Ston na poslijepodnevnoj kavi. U radosnome i raspjevanome raspoloženju, kao i tijekom cijeloga hodočašća, stigli smo u Split.
Za sam kraj ovoga putopisa, prenosim vam želju župnika u Herceg Novom, don Siniše, koji je zamolio da molimo za naš, hrvatski katolički narod u kotorskome kraju. Stoga, ovaj tekst završavam molitvom sv. Leopoldu za hrvatski narod te vas zagovaram da se u svojim molitvama sjetite naše braće kojima je naš zagovor itekako potreban.
𝐌𝐨𝐥𝐢𝐭𝐯𝐚 𝐒𝐯. 𝐋𝐞𝐨𝐩𝐨𝐥𝐝𝐮 𝐳𝐚 𝐡𝐫𝐯𝐚𝐭𝐬𝐤𝐢 𝐧𝐚𝐫𝐨𝐝
𝐺𝑜𝑠𝑝𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒 𝐼𝑠𝑢𝑠𝑒 𝐾𝑟𝑖𝑠𝑡𝑒, 𝑇𝑖 𝑠𝑖 𝑙𝑗𝑢𝑏𝑖𝑜 𝑠𝑣𝑜𝑗 𝑛𝑎𝑟𝑜𝑑, 𝑠𝑣𝑜𝑗𝑢 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑢, 𝑗𝑒𝑧𝑖𝑘 𝑖 𝑜𝑏𝑖č𝑎𝑗𝑒 𝑠𝑣𝑜𝑗𝑖ℎ 𝑙𝑗𝑢𝑑𝑠𝑘𝑖ℎ 𝑝𝑟𝑒𝑑𝑎𝑘𝑎. 𝑃𝑜 𝑇𝑣𝑜𝑚 𝑗𝑒 𝑝𝑟𝑖𝑚𝑗𝑒𝑟𝑢 𝑆𝑣. 𝐿𝑒𝑜𝑝𝑜𝑙𝑑, 𝑘𝑎𝑝𝑢𝑐𝑖𝑛, 𝑠𝑙𝑢ž𝑒ć𝑖 𝑏𝑟𝑎ć𝑖 𝑙𝑗𝑢𝑑𝑖𝑚𝑎 𝑢 𝑑𝑟𝑢𝑔𝑜𝑗 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑖, 𝑣𝑗𝑒𝑟𝑛𝑜 𝑙𝑗𝑢𝑏𝑖𝑜 𝑖 𝑠𝑣𝑜𝑗 ℎ𝑟𝑣𝑎𝑡𝑠𝑘𝑖 𝑛𝑎𝑟𝑜𝑑.
𝐼 𝑗𝑎 𝑇𝑒, 𝑧𝑎𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜 𝑠𝑎 𝑠𝑣. 𝐿𝑒𝑜𝑝𝑜𝑙𝑑𝑜𝑚 𝐵𝑜𝑔𝑑𝑎𝑛𝑜𝑚, 𝑚𝑜𝑙𝑖𝑚, 𝑑𝑎 𝑛𝑎𝑟𝑜𝑑 𝑘𝑜𝑗𝑒𝑚𝑢 𝑝𝑟𝑖𝑝𝑎𝑑𝑎𝑚 𝑟𝑎𝑠𝑡𝑒 𝑖 𝑛𝑎𝑝𝑟𝑒𝑑𝑢𝑗𝑒 𝑢 𝑚𝑖𝑟𝑢 𝑖 𝑠𝑙𝑜𝑧𝑖 𝑠 𝑑𝑟𝑢𝑔𝑖𝑚 𝑛𝑎𝑟𝑜𝑑𝑖𝑚𝑎, 𝑑𝑎 𝑘𝑜𝑙𝑖𝑗𝑒𝑣𝑘𝑒 𝑛𝑒 𝑏𝑢𝑑𝑢 𝑝𝑟𝑎𝑧𝑛𝑒, 𝑑𝑎 𝑠𝑒 𝑜𝑔𝑛𝑗𝑖š𝑡𝑎 𝑛𝑒 𝑢𝑔𝑎𝑠𝑒, 𝑑𝑎 𝑠𝑒 𝑠𝑣𝑖 𝑝𝑟𝑜𝑔𝑛𝑎𝑛𝑖 𝑖 𝑖𝑧𝑏𝑗𝑒𝑔𝑙𝑖 𝑣𝑟𝑎𝑡𝑒 𝑠𝑣𝑜𝑗𝑖𝑚 𝑑𝑜𝑚𝑜𝑣𝑖𝑚𝑎, 𝑑𝑎 𝑧𝑎 𝑠𝑣𝑎𝑘𝑜𝑔𝑎 𝑏𝑢𝑑𝑒 𝑢 𝑑𝑜𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑𝑎, 𝑘𝑟𝑢ℎ𝑎, 𝑝𝑟𝑎𝑣𝑑𝑒, 𝑚𝑖𝑟𝑎 𝑖 𝑠𝑟𝑒ć𝑒, 𝑡𝑒 𝑑𝑎 ž𝑖𝑣𝑖𝑚𝑜 𝑖 𝑢𝑚𝑖𝑟𝑒𝑚𝑜 𝑢 𝑇𝑣𝑜𝑗𝑜𝑗 𝑚𝑖𝑙𝑜𝑠𝑡𝑖, 𝑝𝑜𝑑 𝑧𝑎š𝑡𝑖𝑡𝑜𝑚 𝑀𝑎𝑗𝑘𝑒 𝑀𝑎𝑟𝑖𝑗𝑒 𝑣𝑗𝑒𝑟𝑛𝑖 𝑉𝑒𝑙𝑖𝑘𝑜𝑚 𝑍𝑎𝑣𝑗𝑒𝑡𝑢 𝑠𝑣𝑜𝑗𝑖ℎ 𝑝𝑟𝑎𝑑𝑗𝑒𝑑𝑜𝑣𝑎.
𝑂č𝑒 𝑛𝑎š… 𝑍𝑑𝑟𝑎𝑣𝑜 𝑀𝑎𝑟𝑖𝑗𝑜… 𝑆𝑙𝑎𝑣𝑎 𝑂𝑐𝑢…
K.M.
