Nedjeljno evanđelje: Očišćenje i ozdravljenje

Lk 17, 5-10

Naaman Sirac

Evanđelje i prvo čitanje o proroku Elizeju koincidiraju: Namman Sirac i deset gubavaca ozdravljaju na čudesan način. Naaman Sirac ozdravlja sedmerostrukim kupanjem u vodama Jordana. Deset gubavaca moli Isusa za pomoć, a On ih samo šalje da se prikažu svećenicima. Oni i ne pomišljaju kako bi se svećenicima trebali pokazati tek nakon čišćenja od bolesti, već vjeruju Isusu i idu. Putem shvate kako su ozdravili.

Milost Božja djeluje na njima. Ona najčešće djeluje polako, u vremenu. Možemo je shvatiti po ispovjedi usporedimo li je sa kupanjem. Nije dovoljno okupati se samo jednom; danas se okupamo, ali sutra već možemo biti prljavi. Grijeh je otpušten ako bi se odriješili od njega, oslobodili od njega. Ipak, da bi se oslobodio potpuno, moraš čeznuti za tim oslobođenjem. Moraš čeznuti za obraćenjem. Stoga ispovjed uvodi u proces milosti kojom čovjeka pripravlja za susret s Bogom. S jedne strane, olakšava mu život, ali ne vezuje njegovu slobodu: odrješuje, oslobađa ga da može svoje postupke upraviti dobru, i otkloniti se od zla.

Naaman se okupao sedam puta u Jordanu i vratio se zahvaliti Elizeju. Prorok odbija njegove darove, jer prorok razumije kako milost nije vlasništvo proroka, već je to Božja ljubav djelovala. Naaman stoga moli da ponese sa sobom zemlje kako bi ga podsjećala na ovaj milosni događaj. Taj vojskovođa shvaća kako ništa od toga nije slučajno, a kada prorok odbija darove Naaman shvaća kako ni Elizej nije autor čuda. Uzima zemlju kako bi u svojoj domovini zahvaljivao nepoznatom Bogu na ozdravljenju.

Za jednog Izraelca zemlja je bila baština. Bog im je u baštinu dao zemlju, kuće, njive i pašnjake. Ništa od toga Izraelci nisu trebali graditi jer su došli “na gotovo”. Stoga ih je zemlja koju su dobivali u baštinu podsjećala na Jahvu koji im je dao sve. U Jubilarnoj godini, vraćali su se na baštinu svojih djedova. Vraćali su se na početak ulaska u Obećanu zemlju da ih to podsjeti na velika djela koja im je Bog učinio i da ih podsjeti kako je jedina njihova istinska baština Bog. Naaman Sirac je shvatio isto. Stoga traži malo zemlje Izraelske da ga ona u njegovoj domovini podsjeti na Boga koji mu je učinio velika djela, da mu zahvali i da ga podsjeti kako mu je Bog, koji ga je ozdravio, jedina njegova baština.

Deset gubavaca

Deset gubavaca se u putu prema svećenicima očistiše od gube. „Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu.“ Stoji kako su se svi očistili od gube, ali se samo jedan vratio zahvaliti. Zanimljivo je kako evanđelje govori: vidjevši da je ozdravio. Ne govori kako je vidio da je očišćen. Naime, čišćenje od gube je izvanjska stvar koja se vidi na tijelu, no ozdravljenje se tiče nutrine.

U ispovijedi, kada se očistimo (oslobodimo) od grijeha- čisti smo, ali ne znači da smo ozdravili. Za čišćenje je najprije potrebna vjera: Naaman je najprije morao povjerovati svojoj sluškinji i proroku da bi se očistio kupanjem u Jordanu; deset gubavaca najprije je moralo vjerovati Isusu da ih može očistiti. I to je za čišćenje dovoljno. No, ne i za ozdravljenje.

Ozdravljenje uvijek ide najprije čišćenjem, oslobađanjem od grijeha i ono traži izvjesno shvaćanje smisla stvari. Naaman Sirac je shvatio da Bog djeluje po proroku, Samarijanac je shvatio tko ga je ozdravio, tko je zapravo Bog. Ozdravljenje je zapravo pronalazak Boga u svom životu, a taj pronalazak Boga uvijek rezultira obraćenjem, odnosno promjenom u svojim stavovima, promjenom u postupanju.

Samarijancu nije bilo bitno ispuniti zakonske norme, već shvativši kako je dobio veliki dar od Isusa po kojem je ozdravio, vratio se samo zahvaliti. Na daru treba zahvaliti, ali najprije treba shvatiti da si dar primio, jer ako ne razumiješ da primaš dar- na čemu ćeš zahvaliti. Dok su bili gubavi, od Isusa su tražili milost. U grčkom izvorniku milost (charis) je isto što i besplatan dar, nešto što se daruje gratis. Uzvraćanje na dar milosti jest čin zahvaljivanja (eu-charistion) i to je jedino što čovjek pred Bogom može napraviti. Upravo to je napravio Samarijanac koji je ozdravio.

Onih devet očišćenih slično je mnogima koji u crkvu dolaze ispuniti minimum zakonskih normi. Ispodvjede se, lijepo dođu na misu, pričeste se, ali kada se vrate kući nastave po starom pokazujući kako im Bog nije na prvom mjestu. Nisu ga ponijeli sobom kućama, nije im baština.

Zaokret k Isusu

Kako je i zahvaljivanje jedan od oblika iskazivanja ljubavi, onda ne može ostati samo na riječima. Mora se vidjeti na djelima, po postupanju, promjenom života. Kada nekoga, koga jako volite, povrijedite pa vam je žao zbog toga, a taj isti vam oprosti, onda ste iz zahvale zbog oprosta spremni napraviti sve, spremni ste napraviti zaokret u životu.

Upravo taj zaokret u životu jest ono što najbolje pokazuje koliko smo doista zahvalni Bogu. Samo se Samarijanac okrenuo k Isusu kako bi mu zahvalio. Naime, za razliku od ostalih ozdravljenih gubavaca, samo je Samarijanac u Isusu vidio Velikog svećenika- Onoga kojem se treba prikazati. Prepoznao je što je Isus od njih očekivao. Shvatio je da Isus nije gubavce poslao samo svećenicima kako bi ispunili zakonske norme, već da ozdravljenjem shvate kako je Isus Veliki svećenik, Mesija, onaj kojem se treba klanjati, Bog, pravi Bog.

Kada je Samarijanac shvatio što treba činiti, napravio je zaokret u svom životu k Isusu i obratio se. Istinski je ozdravio. Kazali smo kako se čovjek čišćenjem od grijeha lišava njih samih, ali ne mora nužno ozdraviti, jer unatoč tome što je čist od grijeha, u srcu i dalje može biti ispunjen sklonostima da grijeh čini ponovo u ovom ili onom obliku. Premda se čisti od grijeha, sklonosti ostaju u njemu. Neuredne želje u srcu se ne čiste. Stoga ostaje kao latentni bolesnik i nakon ispovjedi. Zdrav je, poput nekoga tko je ozdravio I izliječio se, ali u sebi nosi sklonost prema nečem što ga je do bolesti dovelo.

Problem ispovjedi, ili česte ispovjedi dovodi se tako do točke u kojoj stvari treba razumjeti. Nije bitno ispuniti formu, već ispovijed (pored oslobađanja od grijeha) treba polako čovjeka dovoditi do toga da shvaća kako nije zahvalan Bogu do kraja i kako za takvo što treba promijeniti svoj život. Ide za tim da shvatiš kako i koliko je Bog darežljiv u tvom životu, te da za njegovim darovima čezneš. U konačniti, kada shvatiš sve- a za ljubav je potrebno razumijevanje stvari, počet ćeš se ispunjati čežnjom za Bogom i njega samo tražiti u svom životu. Ispovjed je sredstvo povratka Bogu, početak zaokreta prema Isusu.

Kako dakle, Bogu mogu zahvaliti na svemu što mi čini u životu? Zahvaljivanje ili na grčki eucharistion podrazumijeva da se na dar (charis) zahvaljuje dobrim djelima (eu-charistion). Moram napraviti zaokret prema Isusu, tako da ga sobom odnesem u svoju svakodnevicu, da mi bude ono o čemu razmišljam, prioritet u mojim mislima koji će me stalno poticati da se mijenjam, da svoje postupke usmjeravam njemu čineći dobro bližnjima.

Mnogi se ispovjedaju često, ali ne žele se uistinu vratiti Bogu. Misle kako su riješili svoje probleme i to pokazuju čestom ispovjedi, duhovnikom, duhovnim obnovama. No u njima nema stvarne i iskrene želje za povratkom. Takvi su u ispovjedi očišćeni, ali ne i ozdravljeni. Potpuno ozdravljenje je povratak Isusu, povratak u Tijelo, u zajednicu, u Crkvu u kojoj imam svoje mjesto, kao stanica u organizmu.

Kada mi je grijeh oprošten, osjećam se čisto, ali to ne znači da sam ozdravljen, jer moje ozdravljenje ovisi o mojoj želji da doista budem prijatelj Isusov. Ovisi o čežnji da prijatelja uzradujem svojim postupanjem u svakodnevici i tako mu pokažem zahvalnost za sve što mi daruje i čime mi pomaže u životu. Isus zapravo samo želi da bude središte moga života, da čezne za njim, da mu se vraćam poput ozdravljenog Samarijanca. On je jedini prekinuo veze sa prijašnjim životom i zahvalnošću je uzvratio Gospodinu. Ostali su zaboravili na Isusovo djelo. Nisu shvatili kako moraju prekinuti veze sa prijašnjim. Samarijanac je shvatio kako je bilo potrebno potpuno povjerenje u Isusove riječi kako bi se očistili. Shvatio je i Naaman Sirac kako ga je Bog darovao očišćenjem i ozdravljenjem. Stoga je htio komadić zemlje da ga podsjeća na to kako bi zahvaljivao Bogu koji ga je ozdravio.