Lk 12,49-53

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice — otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Kairos

U grčkoj mitologiji, Kairos je bog sretnog trenutka. Sama riječ karios1, u prijevodu označava pravu mjeru, zgodan čas, vrijeme, zgodna prilika za učiniti nešto, u pravi čas, dolično, u pravo vrijeme, ili Božje vrijeme. Kairosa su prikazivali kao mladića na kugli s britvom ili mačem (što je bio simbol nepokolebljivosti), a poslije kao mladića bujne kose s vagom u ruci. Motrio bi trenutak kada bi vaga bila u ravnoteži i to je bio povoljan trenutak za djelovanje, ili trenutak sreće.

Stari su Grci imali dva naziva za vrijeme. Jedan je bio chronos, a drugi kairos. Chronos (kronos)2 odnosio se na kronološko vrijeme, ono koje neumitno protječe i nije ga moguće vratiti. Kairos je bio trenutak povoljnog događaja, najbolji trenutak za nešto, trenutak sreće, a kronos je bio kvantitativno vrijeme, vrijeme koje se moglo mjeriti. U kairosu se stapaju i prošlost i sadašnjost i budućnost. Zapravo, karios je bio odraz naslućivanja vječnosti u kojem vremena nema, ali koje na neki način prodire u trenutku sreće u vremeniti život. Na kairos se trebalo čekati, trebalo je strpljivosti i ustrajnosti da bi se ovaj čas ne samo dočekao, već prije svega prepoznao u životu.

Kršćanstvo podrazumijeva slično iskustvo. To je iskustvo potpunog predanja Bogu, koji djeluje, ne onda kada mi to želimo ili mislimo da je najbolje, već onda kada Bog to odredi, jer On je taj koji vidi svo naše vrijeme na jedan drugačiji način, vidi sve moguće posljedice naših postupaka, i ma koliko god mi mislili kako dobro postupamo, moguće je da ne vidimo dalje posljedice naših čina. Moguće je da ne vidimo štetu koja nam je trenutno nedohvatljiva. Stoga se traži strpljivost i ustrajnost u činjenju dobra i strpljivo čekanje na Božju intervenciju.

Sreća ovoga svijeta i kairos

Svijet o kairosu razmišlja na drugačiji način. Kairos je za svijet dobitak na lutriji, uspjeh u poslu, jedan trenutak kada ti se ostvare tvoje želje ma kako one bile ili ne bile ispravne. To je trenutak ispunjenja zadovoljstvom koje brzo nadimlje, ali se brzo ispuše i čovjeka ostavlja glasnim i praznim.

Kršćanski kairos je nešto posve drugo. Kazali smo kako je to trenutak predanja Bogu, jedan trenutak milosti, no milost ne ovisi o nama i Bog je daje kada nam je najviše potrebna. Ne možemo taj trenutak ograničiti samo na ono što odgovara našim željama. Kršćanski kairos, redovito je vezan uz križ, uz podnošenje nepravde na sebi, uz trenutke kada ni sam ne znaš kako bi postupao i jedino što ti u životu preostaje jest Bog. Kairos je trenutak Božjeg djelovanja u našem životu i nije sporno kako Bog djeluje i kada nam sve polazi za rukom, ali to obično i ne primjećujemo, a nerijetko uspjeh tog trenutka pripisujemo sebi.

Kairos- križ traži od nas da strpljivo podnosimo nepravdu na sebi. U nepravdama koje nas u životu mogu pogoditi bilo od ljudi, bilo od života, ne treba odustajati od ispravna postupanja, već još više ustrajati na tome. Ne gubiti vjeru, postati malodušan, već strpljivo čekati na pravo vrijeme- kairos, u kojem ćemo postati Božje sredstvo. Bog djeluje po ljudima, pa tako i po nama. Na nama je biti strpljiv da u pravom trenutku Bog pokrene u nama ono što je ispravno i dobro, kako bi se po nama očitovao On, a ne mi. Kako nas ne bi motivirale bijes, mržnja, gorčina, već ljubav u našim postupcima.

Razdjeljenje

S druge strane, ovo nas lako može udaljiti od ljudi koji imaju drugačije stavove od naših. Osobito od bližnjih. U trenucima u kojima se doista Bog traži po istini, po kršćanskoj jasnoći u postupcima, lako je moguće da će ljudi drugačijeg stajališta zauzeti neprijateljski stav. Ne treba se pokolebati, makar ti ljudi bili najbliži nama. Treba ustrajati na istinskom kršćanskom stajalištu koje čovjeka dovodi u položaj da živi jasno svoju sadašnjost, da ne bježi od tegoba, da se zbog problema ne stavlja u svijet koji probleme gura u stranu i zanemaruje ih ili ih negira kao da ne postoje.

Tada ti trenutci možda nama djeluju kao križ, ali su drugima sigurno kairos- trenutak spoznaje istine, trenutak koji im može promijeniti život. U tom smislu, staviti Boga na prvo mjesto u svojim stavovima, sigurno nas dovodi do problema u odnosu s ljudima koji će naše stavove ublažavati, negirati, suprostaviti se križu koji nam se pojavi u životu.

Isus u evanđelju govori kako donosi razdjeljenje. Grčka riječ iz evanđelja za razdjeljenje3 ne odnosi se na diobu posjeda, već na svađu, podjelu u stavovima. Isus naglašava kako od svojih kršćanskih stavova ne treba odustajati ma što koštalo da koštalo. Bog treba biti na prvom mjestu i kada je Bog i odnos s njim ispravno postavljen i drugi će se odnosi pojasniti. Samo tamo gdje se vidi jasnoća kršćanskih stavova jasno se vide i nekršćanski stavovi.

Ovaj tekst ne govori o oduzimanju ljubavi prema najbližima, ili o prekidu ljubavi s nekim, već o redu ljubavi u kojem će se promijeniti prioriteti. Gospodin ne govori „tko voli druge, a ne mene…“, nego „tko voli više…“ čime jasno daje do znanja da ljubav prema Bogu ne poništava ljubav prema ljudima, ne oduzima je, nego čovjeka dovodi do točke u kojoj ga ljubav prema Bogu na ispravna način orjentira prema ljudima. U problemima, u križevima često utjehu tražimo u ljudima. Voljeti Boga više nego ljude, znači očekivati od ljudi onakvu ljubav koju biste dobili od Boga. Ljudi nam u našim križevima nikada ne mogu dati ono što daje Bog. Križ od Boga jest kairos, sretan trenutak, izvor milosti; za ljude je poraz, neuspjeh, propast.

Napomene:

  1. καιρός, ό, 1) prava mjera, προ’ίέναι προσω-τέρω τοϋ καιροϋ tusto longius procedere, ići dalje nego je pravo. 2) zgodan čas, vrijeme, zgodna prilika; κ. των πραγμάτων zgodna prilika da se što izvede, κ. είς τι, ili inf. sa του i bez te riječi, ili ώστε; καιρός έστι zgoda, vrijeme je; καιρόν έχει τι biva u horu; καιρόν λαμβάνειν κατά τίνος uhvatiti priliku protiv koga, καιρών παρείκειν, τοϋ καιροϋ ύστερίζειν propustiti zgodu. Adverb. έν καιρώ, είς, κατά καιρόν, ili samo καιροϋ i καιρόν u zgodan čas, zgodno, έν παντί καιρώ svakom zgodom, προς καιρόν zgodno, u pravi čas, dolično, επί καιροϋ λέγειν smjesta, ex tempore, επί τοΰ καιροϋ prema prilikama, άπό, όίνευ καιροϋ »7» παρά καιρόν u nezgodan čas. 3) pravo, zgodno mjesto. 4) probitak, korist, uspjeh, aps. i τινός, επί σώ καιρώ u tvoju korist; έν καιρώ γίγνεσθ-αί τινι koristiti, vrijediti kome ↩︎
  2. χρόνος ↩︎
  3. δια-μερίζω, akt. razdijeliti; med. razdijeliti se, svaditi se ↩︎