Lk 16, 1-13

Moć

Prorok Amos oštro kritizira političare svoga vremena i sve one koji oblikuju ekonomiju, javni život. Opisuje ih kao ljude koji jedva čekaju da prođu blagdani u Židova kako bi se vratili starim poslovima i varanju na njima. Za vrijeme blagdana glumili bi uzorne vjernike, a kada bi prošli, mijenjali su vrijednosti na vagama, koristili se trikovima kako bi zaradili što više. Bili su dakle vjernici kad im je trebalo, a kada im to nije trebalo koristili su sve što je u njihovoj moći da bi zaradili, izdigli se, manipulirali drugima. Njih je u konačnici zanimala moć, jer su poput političara svojega vremena koristili moć novca, veza, stranaka,…

Vremena se mijenjaju, ali ljudi ne toliko. Osobito u novije doba u kojem u društvu prevladava misao koja podrazumijeva da je moć potrebna da bi se napredovalo. Njemački filozof Friedrich Nietzsche, pojednostavljeno govorim, tumači kako je moć potrebno rabiti ili zlorabiti- svejedno- kako bi se profitiralo, vladalo. Društvom vladaju samo jači, koji su moćniji i nebitno je za njega kako svoju moć koriste, bitno je da je koriste. Oni koji su slabi, takvom društvu nisu potrebni. Jedino što mogu jest nahraniti i uvećati moć onih jakih.

Pogledamo li malo u ovo tržišno društvo shvatit ćemo kako u njemu vladaju slični zakoni. Pod krinkom zajedničkog dobra, uvećanja radnih mjesta, boljih uvjeta života, stvara se društvo u kojem nastoje stvoriti uvjeti da svi zarađuju i žive dobro. Pri tom se zanemaruje kako oni koji su bogatiji, postaju još bogatiji, a oni koji su siromašni, slabo napreduju, životare ponekad ili su sretni da sa onim što imaju žive mirno. Tek nevolje otkrivaju kako, kada problemi pogode neko tržište, trpe zapravo samo oni koji nemaju moć, dok moćni i bogati opet dobro prolaze. Vidimo kako se u ovakvom društvu moć na neki način demonizira. Preživljavaju samo moćni, a samo siromašni u rat šalju sinove.

Ovakvo shvaćanje stvari dovodi nas do toga da Poslanica Timoteju u kojoj se traži da se moli za one koji vladaju i upravljaju zemljama zbunjuje. No, shvatimo li ispravno moć za koju mi molimo, bit će nam jasno zašto treba moliti za takve ljude. Mi ne molimo za njihovu moć, već se molimo Bogu koji je jedina prava moć- moć Ljubavi. To je moć koja može promijeniti sve. Papa Lav XIII. kaže kako „kada zadovoljiš sve svoje potrebe i ono što ti je nužno za pristojan život, sav tvoj višak ne pripada tebi već siromašnima.“ Papa govori kako sami svojim djelima moramo širiti moć ljubavi u ovom svijetu koji je nepravedan prema onima koji nemaju materijalne moći.

Protratiti život

U prispodobi o nepoštenom upravitelju u slici gospodara koji je svoje imanje predao upravitelju, vidimo Boga koji je nama predao moć da upravljamo životom. Za imanje se u grčkom izvorniku koristi riječ huparhonta (ὑπάρχοντα)1. Nama je iz pravoslavnog okruženja zasigurno poznata riječ eparh– onaj koji upravlja imanjem- eparhijom. Upravitelj upravlja imanjem kao da je gospodar prisutan. Zapravo, samo imanje- život kojim se upravlja gospodarevo je dobro. Naš život, sav naš život imanje je koje zapravo pripada Bogu. Protrativši imanje koje mu je povjereno, nepošteni upravitelj je zapravo protratio svoj život. Imao je moć upraviti imanjem, ali se loše koristio tom moći. Nije ju koristio za dobro. Protratiti život ne znači nužno raditi neko zlo. Moguće je protatiti život na nebitne stvari, ne živjeti u skladu sa svojim mogućnostima, pokušati se okoristiti životom da se zadobije ugled, vlast,… U konačnici, ne činiti dobro drugome, postavlja se kao kriterij traćenja života, jer sami sebi ne možemo biti kriterij, već samo drugi. Vidimo kako upravitelj nije sam sebi radio ništa loše, ali je loše učinio gospodaru. Tako često sebi radimo dobro i naoko ne tratimo život, ali zanemarimo Boga ili zanemarimo bližnje i zapravo život tratimo.

Život je život, bio on moj ili tuđi, stoga izostane li dobro drugoga u životu, a ja sebe ostvarujem istovremeno, postavlja se pitanje tratim li i svoj život. Kako onda mirno mogu živjeti pored tuđih problema? Živjeti mirno, ne znači živjeti indiferentno ili indolentno, ne znači ne pogriješiti- jer griješe samo oni koji nešto rade dok oni koji ne rade- trate život, propuštajući brojne prigode da pomognu drugima. Ovaj je upravitelj protratio tuđu egzistenciju. Dakle tuđi je život protratio za svoj i drugima je posuđivao od tuđeg života. Moć koju je imao dobio je od gospodara, ali je moć koristio krivo!

Uključiti se u tuđi problem

Kada nepošteni upravitelj mijenja svoj položaj? Tek kada se zauzeo da drugima poboljša položaj, poboljšao je i svoj položaj. Kada život počnemo živjeti za druge, doista počnemo živjeti život. Dakle, kada se našao u problemima zbog vlastita postupanja sa imovinom gospodara, nepošteni upravitelj mijenja visine duga u korist onih koji su dužni njemu. Kako bi skrio svoje loše upravljanje svakome je otpisao samo dio duga. Gospodar koji je razumio dobro njegovo postupanje, nije ga naprotiv pokudio nego pohvalio. Nepošteni upravitelj je drugima stvorio probleme svojim posuđivanjem. Dugom ih je držao u šaci. Imao je moć. No kada se sam našao u problemu, morao se uključiti u njihove probleme. U vremenu u kojem svatko skriva vlastite probleme i bježi od tuđih, postavljamo pitanje  treba li se uključiti u tuđe probleme?

Najprije pogledajmo što znači riječ problem2: to je grčka riječ, koja osim što predstavlja prijeporno pitanje ili neugodnu zadaću, znači i klisura, strma litica. Problem je nešto što strši u nečijem životu, i strši poput klisure koja te doziva da se na nju popenješ, da je osvojiš. Problem je poput planine koja poziva da se popneš na nju. Problem doziva da bude riješen, ne da se od njega okrene glava.

Ljubav je jedina moć kršćana

Problem nas doziva da nekome u našoj blizini učinimo dobro ako to možemo. Čin uključivanja u tuđe probleme i pomaganja nekome ne smije biti čin nametanja vlastitih rješenja. Tuđi problem otkriva u nama potrebu da nekome ponudiš pomoć koja može biti prihvaćena ili ne mora. Uključivanje u nečiji problem ne treba nužno garantirati rješenje, ali može otkriti pravu i istinsku moć Boga u našem ponašanju. Moć ljubavi. Nekada je naime, dovoljno biti prisutan u nečijem životu u teškim trenucima. Tada, čak i ako naša prisutnost ne riješi problem, donijet će zasigurno oslonac, podršku, utjehu. Bez puno riječi. Samo prisutnošću.

Ukoliko možemo učiniti neko dobro za nekoga u našoj blizini, onda će taj čin ljubavi dovesti do umnažanja života u nama- jer život naš dolazi od moći Boga- od Ljubavi. Umnožit će ljubav u nama, ali i u onome kojem se pomaže. Ljubav koju iskazujemo bližnjima istinska je i jedina prava moć Boga.

Gospodar nije uništio nepoštenog upravitelja, već ga je pomilovao jer je iskazao ljubav svojim dužnicima. Učinivši dobro dužnicima, umnožio i svoje imanje, jednako kao i imanje bližnjih. Na početku smo govorili kako se u evanđelju, za riječ imanje koristi grčka riječ huparhonta (ὑπάρχοντα) . Ta ista riječ prevodi se i kao bitak- život koji nam je darovan od Boga. Jedina moć za umnožiti život jest ljubav. To je jedina istinska moć kojom se Bog služi i nas same ispunja. Stoga, kada se molimo za vladare i moćnike, molimo zapravo da i njih Bog ispuni svojom ljubavlju- moći, kojom mogu promijeniti sve na korist onih koji su u potrebi.

Kada po ljubavi postanemo prisutni u ovom svijetu, kada sebe dijelimo drugima svojom prisutnošću, preko dobra koje darujemo, dijelimo tako svoj život, svoj imutak drugima. Umnažamo svoj život u drugome i istovremeno se umnaža naš život u cijelosti. Što više dajemo, više imamo. Naš imutak raste kada ga razdjeljujemo drugima. Ne trošimo vrijeme samo na sebe.

Napomene:

  1. ύπ-άρχω, započinjati (i to: da drugi nastavlja), stoga: biti prvi, svađu zavrći, aps. ili τινός što, τινί s kim, ili s part., npr. άδικοϋντες prvi nepravdu činiti. 2) ozdo, tj. od temelja proizlaziti, nastajati, u dio pasti, snaći koga τινί. 3) tu biti, nalaziti se, prisutan, pripravan biti povoljan, koristan biti, koristiti, τινί komu, προς, εΐς τι za što; komu ljubav činiti ζς τίνα τι; τα υπάρχοντα ono što je tu, sadašnji položaj; imetak, vlast, moć, έκ τών υπαρχόντων prema prilikama; τό υπάρχον prednost, bitak. ↩︎
  2. πρόβλημα, τό, 1) što naprijed skače, pred-brežje, klisura, rt, glavica; strma obala. 2) a) obrana, nasip, zid, zaštita. b) oružje za obranu, oklop, štit, i sulica. 3) predloženo, znanstvena zadaća, prijeporno pitanje, problem 1870) προβλής, ήτος, δ, ή, ep. i poet. naprijed bačen, pružen, koji strši; στήλη potporanj; ώ προβλήτες ο strme obale 1871) πρόβλητος 2. poet. bačen, τινί pred koga 1872) προ-βλώσκω, ep., inf. -σκέμεν, aor. πρόμολον, izlaziti 1873) προ-βοάω, ep. i poet. glasno vikati; δεινόν τι strašno jauka ↩︎