𝐏𝐫𝐨𝐝𝐨𝐫 𝐮 𝐧𝐨𝐯𝐮 𝐞𝐠𝐳𝐢𝐬𝐭𝐞𝐧𝐜𝐢𝐣𝐮
„𝐀𝐤𝐨 𝐩𝐚𝐤 𝐊𝐫𝐢𝐬𝐭 𝐧𝐢𝐣𝐞 𝐮𝐬𝐤𝐫𝐬𝐧𝐮𝐨, 𝐮𝐳𝐚𝐥𝐮𝐝 𝐣𝐞 𝐝𝐨𝐢𝐬𝐭𝐚 𝐩𝐫𝐨𝐩𝐨𝐯𝐢𝐣𝐞𝐝𝐚𝐧𝐣𝐞 𝐧𝐚š𝐞, 𝐮𝐳𝐚𝐥𝐮𝐝 𝐢 𝐯𝐣𝐞𝐫𝐚 𝐯𝐚š𝐚. 𝐙𝐚𝐭𝐞𝐤𝐥𝐢 𝐛𝐢𝐬𝐦𝐨 𝐬𝐞 𝐤𝐚𝐨 𝐥𝐚ž𝐧𝐢 𝐬𝐯𝐣𝐞𝐝𝐨𝐜𝐢 𝐁𝐨ž𝐣𝐢 š𝐭𝐨 𝐩𝐨𝐬𝐯𝐣𝐞𝐝𝐨č𝐢𝐬𝐦𝐨 𝐩𝐫𝐨𝐭𝐢𝐯 𝐁𝐨𝐠𝐚: 𝐝𝐚 𝐣𝐞 𝐮𝐬𝐤𝐫𝐢𝐬𝐢𝐨 𝐊𝐫𝐢𝐬𝐭𝐚, 𝐤𝐨𝐣𝐞𝐠𝐚 𝐧𝐢𝐣𝐞 𝐮𝐬𝐤𝐫𝐢𝐬𝐢𝐨“ (1Kor 15,14s). Kršćanska vjera stoji i pada s istinom svjedočanstva da je Krist uskrsnuo od mrtvih. Izostavi li se uskrsnuće Isus bi možda bio samo neki čovjek koji je oživio iz kliničke smrti i vratio se u život poput Lazara, Jairove kćeri, sina majke udovice. Tada bi sve ovo što radimo bilo besmisleno, bila bi prazna priča.
Novozavjetna svjedočanstva ne ostavljaju nikakvih dvojbi da se kod uskrsnuća nešto posve drugo. Isusovo uskrsnuće bilo je prodor u posve nov način života, u nov život koji više inje podložan zakonu smrti i postojanja, nego je postavljen iznad toga- život koji otvorio novu dimenziju ljudskog postojanja. U Isusovu uskrsnuću dosegnuta je jedna nova mogućnost postojanja koja sve zanima i otvara novu vrstu budućnosti.
Novi se život povezivao s novim početkom, novim stvaranjem, novim svijetom. Ako postoji novi svijet u kojeg je Isus prodro, onda postoji i nov način života, nova dimenzija stvarnosti koja postojeću ne poništava, ne osporava, već je uzdiže. Ipak, za takvo uzdizanje potrebno je proći kroz smrt.
𝐏𝐫𝐨𝐝𝐨𝐫 𝐮 𝐧𝐚š𝐮 𝐞𝐠𝐳𝐢𝐬𝐭𝐞𝐧𝐜𝐢𝐣𝐮
Ovaj novi život nije odijeljen od sadašnje stvarnosti- upravo suprotno. To pokazuju prije svega sakramenti, prije svega pričest. Uskrsli Gospodin nikome se ne uskraćuje u pričesti, želi da prodre u našu egzistenciju preko pričesti: primanjem Tijela Kristova, Uskrsli prodire u svakog od nas želeći da postanemo dijelom njegove nove stvarnosti, novog života.
Ovaj prodor u moju egzistenciju po pričesti Tijelom Kristovim, ide za tim da mi pomogne preobraziti svoje ponašanje, svoj život tako da bude što sličniji Kristovu. 𝐈𝐬𝐮𝐬 𝐣𝐞 𝐬𝐦𝐫𝐭 𝐬𝐯𝐨𝐣𝐮 𝐩𝐫𝐞𝐨𝐛𝐫𝐚𝐳𝐢𝐨 𝐮 č𝐢𝐧 𝐬𝐯𝐨𝐣𝐞 𝐥𝐣𝐮𝐛𝐚𝐯𝐢, 𝐭𝐚𝐤𝐨 š𝐭𝐨 𝐣𝐞 𝐬𝐯𝐨𝐣𝐮 𝐞𝐠𝐳𝐢𝐬𝐭𝐞𝐧𝐜𝐢𝐣𝐮, 𝐬𝐯𝐨𝐣𝐞 𝐛𝐢ć𝐞 𝐝𝐚𝐫𝐨𝐯𝐚𝐨 𝐧𝐚𝐦𝐚- 𝐝𝐢𝐣𝐞𝐥𝐢 𝐧𝐚𝐦 𝐬𝐞! Na Posljednjoj je večeri lomio kruh i dijelio ga učenicima. Dijeliti kruh s nekim, za Židova znači dijeliti istu egzistenciju. Tako, lomljenjem i dijeljenjem kruha učenicima, Isus pokazuje kako dijeli zapravo svoju egzistenciju- dijeli sebe i svoj život! Kada netko dijeli svoj život s vama, onda vam dijeli svu svoju ljubav!
𝐁𝐨ž𝐣𝐚 𝐞𝐠𝐳𝐢𝐬𝐭𝐞𝐧𝐜𝐢𝐣𝐚 𝐣𝐞 č𝐢𝐬𝐭𝐚 𝐥𝐣𝐮𝐛𝐚𝐯. Ta Božja ljubav jača je o smrti- ona je stvaralačka ljubav koja donosi samo život! Kada primite Božji život u sebe- po Riječi, po sakramentima, po milostima- događa se jedna preobrazaba koja se ne očituje bez djela. Budući da je preobrazba bića potaknuta ljubavlju Boga, ljubav se mora vidjeti po našim postupcima. Takvo djelovanje nas samih potaknutih ljubavlju od Boga, u nama izaziva egzistencijalnu promjenu, po kojoj se više očituje život Isusa Krista u meni nego moj. Zapravo, moj život postaje prepoznatljiv po Kristovoj ljubavi koja me potiče na kršćansko postupanje. Tako i s Pavlom možemo uskliknuti: „𝐒 𝐊𝐫𝐢𝐬𝐭𝐨𝐦 𝐬𝐚𝐦 𝐫𝐚𝐳𝐚𝐩𝐞𝐭. Ž𝐢𝐯𝐢𝐦, 𝐚𝐥𝐢 𝐧𝐞 𝐯𝐢š𝐞 𝐣𝐚, 𝐧𝐞𝐠𝐨 ž𝐢𝐯𝐢 𝐮 𝐦𝐞𝐧𝐢 𝐊𝐫𝐢𝐬𝐭. 𝐀 š𝐭𝐨 𝐬𝐚𝐝𝐚 ž𝐢𝐯𝐢𝐦 𝐮 𝐭𝐢𝐣𝐞𝐥𝐮, 𝐮 𝐯𝐣𝐞𝐫𝐢 ž𝐢𝐯𝐢𝐦 𝐮 𝐒𝐢𝐧𝐚 𝐁𝐨ž𝐣𝐞𝐠𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐦𝐞 𝐥𝐣𝐮𝐛𝐢𝐨 𝐢 𝐩𝐫𝐞𝐝𝐚𝐨 𝐬𝐚𝐦𝐨𝐠𝐚 𝐬𝐞𝐛𝐞 𝐳𝐚 𝐦𝐞𝐧𝐞.”
𝐁𝐨ž𝐣𝐢 ž𝐢𝐯𝐨𝐭 𝐢 𝐦𝐨𝐣 ž𝐢𝐯𝐨𝐭
Bog je Ljubavlju mogao uništiti samu smrt, ali je zapravo uskrsnućem promijenio narav smrti pretvorivši je u sredstvo ulaska u nebo. Tako svaki onaj koji u sebi nosi ljubav Kristovu, biva privučen Kristom, ljubavlju. Biva privučen Kristu. Sam je Gospodin o tome progovarao riječima: „ A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi”. Podsjećam kako je Isus pripravljao učenike na svoju smrt govoreći: „Čuli ste, rekoh vam: odlazim i vraćam se k vama”. Isus je otišao Ocu, ali nam je poslao Duha Svetoga- svoju i Očevu Ljubav, kako bi po toj Ljubavi stalno bio s nama Bog. I tko te Ljubavi ima u srcu, ista će ga privući u nebu k Sinu, a po Sinu i Ocu. Jer ta je Ljubav, jača od smrti.
Tako, zakon ljubavi jest ono što prožima svu moju egzistenciju i ona se u svemu sada oblikuje Uskrslim. Dolazi tako do dramatične promjene u mom biću-promjene koja nadilazi ono tjelesno- koja mijenja svu moju egzistenciju. To sam ja, ali sam i više od sebe samoga, ako u meni djeluje raspeta ljubav Kristova, koja trpi sve, koja podnosi sve i svakoga. Ovo ne znači izgubiti sebe, već dobiti više sebe! Živim ja i još više od toga, jer ljubav postaje sav moj život. I ta ljubav, ne veže me sebično za zemaljsko, samo za ljudsko, već me vezuje uz Boga. Vezuje me vezom ljubavi koja je jača od smrti! To bi nam trebalo ulijevati radost, jer se na ovakav način uskrsnuće preobražava u moju stvarnost, a moju stvarnost u Božju.
A ako je moja stvarnost Božja, onda moja stvarnost, moj ja, moja egzistencija, život, biće- onda to ne može umrijeti. Smrt može prekinuti životnu nit u jednom dijelu mog života- onu nit koja povezuje moju dušu i tijelo, ali Ljubav koja me povezuje s Bogom, i dalje me drži na životu, i dalje živim od ljubavi, živim u zajedništvu s Bogom sve do trenutka kada Bog odluči preobraziti sve- i ponovo moj život vratiti u tijelo.
Stoga, radost uskrsnuća podsjeća na život kojem smrt ne može ništa: „𝐀 𝐤𝐚𝐝 𝐬𝐞 𝐨𝐯𝐨 𝐫𝐚𝐬𝐩𝐚𝐝𝐥𝐣𝐢𝐯𝐨 𝐨𝐛𝐮č𝐞 𝐮 𝐧𝐞𝐫𝐚𝐬𝐩𝐚𝐝𝐥𝐣𝐢𝐯𝐨𝐬𝐭 𝐢 𝐨𝐯𝐨 𝐬𝐦𝐫𝐭𝐧𝐨 𝐨𝐛𝐮č𝐞 𝐮 𝐛𝐞𝐬𝐦𝐫𝐭𝐧𝐨𝐬𝐭, 𝐭𝐚𝐝𝐚 ć𝐞 𝐬𝐞 𝐨𝐛𝐢𝐬𝐭𝐢𝐧𝐢𝐭𝐢 𝐫𝐢𝐣𝐞č 𝐧𝐚𝐩𝐢𝐬𝐚𝐧𝐚: 𝐏𝐨𝐛𝐣𝐞𝐝𝐚 𝐢𝐬𝐤𝐚𝐩𝐢 𝐬𝐦𝐫𝐭. 𝐆𝐝𝐣𝐞 𝐣𝐞, 𝐬𝐦𝐫𝐭𝐢, 𝐩𝐨𝐛𝐣𝐞𝐝𝐚 𝐭𝐯𝐨𝐣𝐚? 𝐆𝐝𝐣𝐞 𝐣𝐞, 𝐬𝐦𝐫𝐭𝐢, ž𝐚𝐥𝐚𝐜 𝐭𝐯𝐨𝐣? Ž𝐚𝐥𝐚𝐜 𝐣𝐞 𝐬𝐦𝐫𝐭𝐢 𝐠𝐫𝐢𝐣𝐞𝐡, 𝐬𝐧𝐚𝐠𝐚 𝐣𝐞 𝐠𝐫𝐢𝐣𝐞𝐡𝐚 𝐙𝐚𝐤𝐨𝐧. 𝐀 𝐡𝐯𝐚𝐥𝐚 𝐁𝐨𝐠𝐮 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐧𝐚𝐦 𝐝𝐚𝐣𝐞 𝐩𝐨𝐛𝐣𝐞𝐝𝐮 𝐩𝐨 𝐆𝐨𝐬𝐩𝐨𝐝𝐢𝐧𝐮 𝐧𝐚š𝐞𝐦 𝐈𝐬𝐮𝐬𝐮 𝐊𝐫𝐢𝐬𝐭𝐮!”
Stoga, podsjećam vas na Isusove riječi kojima je uvjeravao učenike da njegova smrt nije kraj, već početak jednog drugačijeg načina života: „𝐍𝐞𝐤𝐚 𝐬𝐞 𝐧𝐞 𝐮𝐳𝐧𝐞𝐦𝐢𝐫𝐮𝐣𝐞 𝐬𝐫𝐜𝐞 𝐯𝐚š𝐞! 𝐕𝐣𝐞𝐫𝐮𝐣𝐭𝐞 𝐮 𝐁𝐨𝐠𝐚 𝐢 𝐮 𝐦𝐞𝐧𝐞 𝐯𝐣𝐞𝐫𝐮𝐣𝐭𝐞! 𝐔 𝐝𝐨𝐦𝐮 𝐎𝐜𝐚 𝐦𝐨𝐣𝐞𝐠𝐚 𝐢𝐦𝐚 𝐦𝐧𝐨𝐠𝐨 𝐬𝐭𝐚𝐧𝐨𝐯𝐚. 𝐃𝐚 𝐧𝐞𝐦𝐚, 𝐳𝐚𝐫 𝐛𝐢𝐡 𝐯𝐚𝐦 𝐫𝐞𝐤𝐚𝐨: ‘𝐈𝐝𝐞𝐦 𝐩𝐫𝐢𝐩𝐫𝐚𝐯𝐢𝐭𝐢 𝐯𝐚𝐦 𝐦𝐣𝐞𝐬𝐭𝐨’? 𝐊𝐚𝐝 𝐨𝐝𝐞𝐦 𝐢 𝐩𝐫𝐢𝐩𝐫𝐚𝐯𝐢𝐦 𝐯𝐚𝐦 𝐦𝐣𝐞𝐬𝐭𝐨, 𝐩𝐨𝐧𝐨𝐯𝐧𝐨 ć𝐮 𝐝𝐨ć𝐢 𝐢 𝐮𝐳𝐞𝐭𝐢 𝐯𝐚𝐬 𝐤 𝐬𝐞𝐛𝐢 𝐝𝐚 𝐢 𝐯𝐢 𝐛𝐮𝐝𝐞𝐭𝐞 𝐠𝐝𝐣𝐞 𝐬𝐚𝐦 𝐣𝐚. 𝐀 𝐤𝐚𝐦𝐨 𝐣𝐚 𝐨𝐝𝐥𝐚𝐳𝐢𝐦, 𝐳𝐧𝐚𝐭𝐞 𝐩𝐮𝐭.”
