Od 12. do 17. ožujka, četvrtu godinu zaredom, u našoj crkvi organizirano je danonoćno čitanje Biblije – biblijsko bdijenje. Za našu župu posebno je to vrijeme, ne samo u korizmi, nego i tijekom čitave, crkvene godine. Korizma još nije ni počela, a neki od župljana su pitali: kada se ove godine čita Biblija. Pripreme su bile, kao i obično, ozbiljne i temeljite. Tri tjedna prije početka čitanja don Ivan je pozvao sve one koji se žele prijaviti za čitače ili dežurne za vrijeme danonoćno čitanje. Rekao je: „Dragi vjernici pozivam vas na petodnevno, danonoćno slavljenje Riječi Božje, Boga koji je Riječ što je Tijelom postala.“ Upis, prijava bili su, u nedjelju, dva tjedna prije početka čitanja. Prijavilo se 220 čitača i tridesetak vjernika za dežurstvo od 22 do 7 sati ujutro. Do početka čitanja barem za desetak vjernika, koji su se naknadno javili, nije više bilo termina. Dob čitača bila je raznolika, no bilo je lijepo primijetiti da je među čitačima bio priličan broj mladih. I što je još interesantnije uglavnom su čitali u kasnonoćnim ili ranojutarnjim terminima. Geslo ovogodišnjeg danonoćnog čitanja je bilo: “Tko ima uši neka čuje” (Mt 11,15). Geslo su odabrali dvoje mladih župljana. Oni su dizajnirali natpis za magnet i šal koji su dobili svaki čitač i dežurni što će ih podsjećati na ovo milosno vrijeme u župi. Za vrijeme čitanja, iznad prezbiterija, visio je natpis: „4. DANONOĆNO ČITANJE BIBLIJE“ tako da je svatko onaj, tko je ušao u crkvu, mogao znati što se u crkvi događa. Uz ambon, s kojeg se čitalo, gorjela je uskrsna svijeća. Svaki čitač je prije početka čitanja izmolio blagoslovnu molitvu sv. Poliona za službu čitača. Kada netko upita koja je korist danonoćnog čitanja, župnik spremno odgovara: „Mislim da je tijekom ove četiri godine danonoćnog čitanja Biblije, koja stotina novih Biblija ‘ušla’ u obitelji na Sućidru“. Drugu godinu zaredom na posebnom stoliću bila je knjiga za upis dojmova, onoga tko želi. Ove godine upisalo se u knjigu 120 čitača. Zanimljive su reakcije, molitve, zahvale. Jedan od čitača, Petar, napisao je: „Hvala ti Bože što sam bio dio slavlja tvoje žive Riječi u našoj župi. Hvala što nas okupljaš da budemo jedno. Ljubim te i zahvaljujem ti Oče na ovom milosnom daru.“