Župa sv. Andrije na Sućidru osnovana je 1.1.1991. godine dekretom nadbiskupa mons. Ante Jurića. Prvim župnikom imenovao je don Petra Đonlića koji je na službi ostao do siječnja 2007., dok se nije razbolio. U ljeto 2007. nadbiskup Marin Barišić župnikom imenuje don Ivana Čotića koji je bio župnik do Velike Gospe 2021. Naslijedio ga je don Stipan Šurlin, koji je svoju službu obavljao do kraja veljače 2023. godine, a zatim je župu preuzeo don Zvonimir Mijić.
Sućidar je dobio ime po srednjovjekovnoj crkvici svetog Izidora, koja je u 13. stoljeću pripadala nadarju Prvostolnog kaptola. Budući da se na teritoriju župe od davnine štovao sv. Izidor, on je proglašen suzaštitnikom župe. Župa je smještena u istočnom dijelu grada Splita i pripada Konkatedralnom dekanatu. Na području župe danas živi oko 10.500 stanovnika. O broju vjernika teško je nešto decidirano reći. Međutim, podatak da preko 90% djece Osnovne škole Sućidar pohađa školski i oko 80% župni vjeronauk daje nam za pravo kazati da je župa vjerski živa i aktivna. Devetnaest godina bogoslužje je slavljeno u atriju i u atomskom skloništu osnovne škole. Unatoč manjku prikladnoga prostora za bogoslužje, župa se duhovno razvijala, ima četiri zbora i četiri pjevane nedjeljne mise, a iznjedrila je i četiri duhovna zvanja.
Dok se strpljivo čekalo na zemljište, na dozvole i financijske potpore za izgradnju župne crkve, vjernici su se okupljali na misna slavlja u 160 kvadrata velikom atomskom skloništu. Taj blindirani, vlažni, često puta zagušljivi podzemni prostor, bez prozora, a kamoli vitraja služio je i za župni vjeronauk, probe, sastanke, a bilo je i nekoliko kulturnih događanja. Pohvalna je angažiranost mladih ljudi u našoj župi. Ona je bogata duhovnim zvanjima, molitvenim zajednicama, karitativnim i volonterskim udrugama, djecom i mladima. Ministranti su među najboljima u Nadbiskupiji, uspješni smo u športskim natjecanjima i osmerostruki državni prvaci iz vjeronauka pod vodstvom župnika don Ivana Čotića. VIS mladih Izidor koji pjeva na nedjeljnim, večernjim svetim misama samo je ove godine, prošavši natječaje, sa svojim autorskim pjesmama nastupio na Uskrsfestu, Marijafestu i Papafestu. Djevojačka skupina Andrijane svojim pjevanjem uveličava slavlje nedjeljne mise u 11:30 sati, dječji zbor pjeva u 10 sati, a mješoviti u 8:30 sati.
U srpnju 2009. bager je započeo s iskapanjem i utovarom u kamione prvih kubika zemlje s bivšega školskog igrališta za gradnju crkve i pastoralnog centra. Novoizgrađena crkva s pastoralnim centrom, čiji je projektant dipl. ing. arh. Dario Gabrić, sadrži liturgijski prostor s korom od 390 m kvadratnih, dvije dvorane (90 i 52 metra kvadratna), stan za župnika i župnog pomoćnika, župni ured, čekaonicu. Izvođač armirano-betonskih radova je splitsko građevinsko poduzeće „Konstruktor“. Gradnju i uređenje, uz otkup zemljišta, najvećim je dijelom financirala Splitsko-makarska nadbiskupija. Crkva, liturgijski prostor, kompletno je uređena i klimatizirana. Prezbiterij u pozadini krasi veliki mozaik koji je izradio ak. slikar Josip Botteri Dini. Na istočnoj je strani i njegovih 14 vitraja s postajama križnog puta iznad kojih je i osam vitraja s događajima iz Isusova života nakon uskrsnuća.
Sveti Andrija, zaštitnik župe
Sveti Andrija, kao i brat mu Šimun Petar, bio je jedan od dvanaestorice apostola, ribar na Genezaretskom jezeru (tj. Galilejskom moru) u Kafarnaumu, kamo su obojica stigli iz rodne Betsaide.
Njegovo grčko ime pokazuje da je proizišao iz obitelji koja je bila otvorena i grčkoj kulturi.
Prema nekim evanđeoskim izvještajima, Andrija je bio prvi od apostola kojega je Isus pozvao, pa ga istočne crkve obično i nazivaju »Prvozvani«. On je, kao i sveti Ivan Evanđelist, isprva bio sljedbenik Ivana Krstitelja koji je propovijedao skori dolazak Mesije. Kad je na Jordanu pokazao na Isusa i rekao: »Evo Jaganjca Božjega«, Andrija i Ivan pristupili su Isusu i počeli slijediti njega. Andrija je odmah otišao do svoga brata Šimuna, koji će biti prozvan Petar, te mu rekao: »Našli smo Mesiju« (usp. Evanđelje po Ivanu 1,41). Zato ga evanđelisti Matej i Luka u apostolskom zboru stavljaju odmah iza Šimuna Petra.
Novi zavjet još u nekoliko zgoda spominje Andriju: kod umnažanja hljebova i kad su stranci u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa. Nakon Isusova uzašašća i silaska Duha Svetoga, Sveto pismo Andriju više ne spominje. No, zato o njemu obilno pišu mnogi apokrifni spisi, premda u njima nije uvijek lako odvojiti stvarnu predaju od fikcije te nisu vjerodostojni. Podatak da je Andrija propovijedao Evanđelje među Skitima, u današnjoj južnoj Rusiji, potvrđuje i otac crkvene povijesti Euzebije Cezarejski. Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom Andrijinu križu, u obliku slova X, znamo jedino iz jednog spisa zvanog Passio (Muka), u kojem je opisano apostolovo mučeništvo. Predaja veli da je bio raspet u Ahaji, u gradu Patrasu, oko 60. godine.
Nakon smrti, njegove su relikvije iz Patrasa bile prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svečeva je glava god. 1462. bila prenesena u Rim, u vatikansku baziliku, a grčkim ju je pravoslavnim vjernicima vratio papa Pavao VI. 1964. godine. Pouzdan je povijesni podatak da se blagdan sv. Andrije slavio 30. studenoga već u doba sv. Grgura Nazijanskoga, dakle u drugoj polovici IV. stoljeća. Istog se datuma slavi i u zapadnoj i u istočnoj Crkvi (ako se slijedi julijanski kalendar, to je onda 13. studenoga).
Štovanje svetog Andrije rašireno je u mnogim krajevima pa se tako štuje kao zaštitnik kod grlobolje, kostobolje, zaštitnik je ribara i ribiča, neudanih žena i žena koje žele postati majke, umjetnika, pjevača i drugih, a u narodu se njegov blagdan posebno gleda u svjetlu razmeđa kraja jedne i početka druge liturgijske godine.
Sveti Izidor, radnik
Sućidar, splitski kvart u kojem se nalazi Župa sv. Andrije, dobio je ime po svetom Izidoru rataru.
Izidor Ratar ili Izidor Radnik (špa.: San Isidro Labrador) (Madrid, oko 1070. – Madrid, 15. svibnja 1130.), španjolski farmer i katolički svetac. Njegov se blagdan slavi 15. svibnja.
Rođen je oko 1070. u obitelji skromnih roditelja. Veoma mlad je radio kao nadničar po tuđim poljima. Izidor brzo ostaje siroče bez oca i majke pa je počeo raditi kao najamni radnik ratar kod bogata posjednika Vera. Zbog marljivosti ga Vera brzo zavoli što se nije svidjelo drugim slugama. Oni su ga iz zavisti počeli kod gospodara optuživati da on doista ne radi te da previše vremena posvećuje pobožnosti. Nakon što su Almoravidi osvojili Madrid, Izidor bježi u Torrelagunu. Tu je upoznao djevojku Maricu, u koju se zaljubio te je oženio. Kada su se prilike poboljšale, Izidor se vraća u Madrid. Ondje se zaposlio kod Ivana de Vargasa. Kasnije je postavljen nadstojnikom nad svom njegovom zemljom. Umro je 15. svibnja 1130. u Madridu. Bio je pokopan na mjesnom groblju svetog Andrije, a godine 1170. prenesen je u crkvu istoga sveca, u kojoj je bio i kršten. Tijelo mu je ostalo neraspadnuto do danas. Blaženim ga je 1619. proglasio papa Pavao V., a svetim 1622. papa Grgur XV. U Zagrebu su isusovci u 18. st. osnovali i vodili Bratovštinu svetoga Izidora, koja je okupljala mnoge seljake iz okolice grada.
Sućidar
Sućidar je gradska četvrt u istočnom dijelu grada Splita. Sa sjevera i istoka omeđen je Velebitskom ulicom, s juga Vukovarskom, a sa zapada Ulicom Brune Bušića. Ime kotara potječe iz srednjeg vijeka, a nastalo je prema predromaničkoj crkvici sv. Izidora iz 9. stoljeća, od koje je sačuvan nadvratnik s tri križa i ulomak zabata oltarne ograde koji se čuvaju u Muzeju grada Splita