USKRSNI PONEDJELJAK_A_2026
Skeptici
“Marija Magdalena i druge žene isprva nisu vjerovale u uskrsnuće; morale su biti uvjerene. Ni apostoli nisu vjerovali. Njihov je odgovor bio: „Znaš te žene! Uvijek maštaju!” Prije nego je nastala znanstvena psihologija, ljudi su se bojali svojih misli koje s njima igraju trikove. Modema nevjera pred licem izvanrednoga nije ništa u usporedbi sa skepticizmom koji je odmah pozdravio prvu vijest o uskrsnuću. Što modemi skeptici kažu o govom o uskrsnuću, to su već rekli prvi učenici, naime, daje to beskorisna priča. Kao izvomi kršćanski agnostici, apostoli su svaku vijest o uskrsnuću odbacili kao tlapnju. Nešto se zaista izvanredno mora dogoditi i vrlo konkretan dokaz mora se svim tim sumnjivcima predočiti prije nego će nadvladati svoj otpor da vjemju.“1.
Njihov je skepticizam bilo teže nadvladati nego modemi skepticizam, jer je njihov započeo od nade koja ih je na Kalvariji naizgled razočarala; to je bilo mnogo teže izliječiti nego modemi skepticizam koji je bez nade. Ništa nije dalje od istine nego kazati da su sljedbenici našega Gospodina očekivali uskrsnuće i, stoga, bili spremni prihvatiti ga ili se utješiti zbog gubitka koji se činio nenadoknadivim.
“Kad je Muhamed umro, Omar je iz svoga šatora brzo izašao, s mačem u ruci, i proglasio da će ubiti svakoga tko bude objavio daje Prorok umro. U Kristovu slučaju ljudi su spremno vjerovali daje umro, ali su se opirali vjerovanju daje živ. Možda je njima bilo dopušteno sumnjati kako vjernici u budućim stoljećima neće nikada trebati sumnjati“2.
Znakovi Božje ljubavi
Žene su strahom i radošću otišle obavijestiti apostole. Čini se ipak kako je Marija Magdalena bila ta kojoj se Isus ukazao. Ni ona ga odmah nije prepoznala. Tek čuvši svoje ime izgovoreno od Isusa shvatila je da je Isus. Marija je po znaku (u ovom slučaju po glasu) prepoznala Isusa. Isus je cijelo vrijeme pokušavao apostole po znakovima. Baš kao i u matematici. Brojevi su znakovi po kojima naknadno prepoznajemo neke stvari u stvarnosti. Oni u sebi ne nose značenje (to imaju simboli) već po njima dolazite do značenja. Pomažu shvatiti stvarnost na drugačiji način. Znakovi povezuju stvarnost da sobom. Pomažu razumjeti nešto izvan sebe. Imaju svoju unutarnju logiku, ali ne zbog sebe, već stvarnosti izvan sebe. Kada ih osvojimo od stvarnosti ostaju apstrakcije, ideje. Tako je Isus poučavao po slikama, znakovima poput vinograda, trsa i loze, poput ribe i ribolova, poput sijanja, pšenice i žetve,… Sve su to bile stvari iz stvarnosti koje su neuki apostoli lako povezali sa znakovima.
Unatoč tome, ostali su u nevjerici pred uskrsnućem. Samo je jedan od apostola prepoznao jedan znak. Bio je to Ivan. Nakon što su žene otrčale javiti apostolima da Isusa nema u grobu, Ivan i Petar su došli na grob. Ivan je pogledao u grob i našao ubrus koji se pokojniku stavljao na glavu složen na kraju ležišta. Taj ubrus mu je bio znak. Naime, Isus je više puta svoju pouku prenosio preko priča u gospodaru i sluzi. Običaj je bio da sluga gospodaru pripravi sve za užinu, a nakon užine ostavljao je znak sluzi. Znak je bio ubrus: ako je ubrus bio bačen na stol- to je bio znak da se gospodar neće vratiti i da stol treba pospremiti; ako je ubrus bio složen uredno- to je bio znak da će se gospodar vratiti i nastaviti s užinom tamo gdje je stao. Ivan je vidio ubrus i povjerovao: složen ubrus podsjetio ga je da će se Isus vratiti! Vidje i povjerova! Doista, to samo govori o nevjerici i samoga Ivana koji je i pod križem stajao.
Zašto se Isus ukazao Mariji Magdaleni i ženama? I one su imale problem s vjerom kao i apostoli. Apostoli su u svojoj skepsi tražili dokaz, a za vjeru nisu potrebni dokazi. Kad imate dokaz, vjera vam nije potrebna. Kažemo kako u raju vjera nije potrebna jer tamo ćemo gledati Boga. Nije u raju potreban dokaz. Dokazi nisu potrebni ni u ljubavi. Oni koji traže od dokaz neće ljubavi griješe- u ljubavi se vjeruje. Ljubav se pokazuje znakovima ljubavi i nije nužno puno da ti netko da certifikat svoje ljubavi, već da ti je pokaže u znakovima. Ljubav ne treba dokaz, već gledanje: oči zaljubljenih traže da gledaju u svoju ljubav. Marija Magdalena, baš kao i učenik kojeg je Isus posebno volio, Ivan, imali su takvi ljubav. Gledali su u znakove i prepoznali ono što je od Isusa.
Zašto se Isus najprije pokazao ženama? Sjetite se križa i tko je od križem bio! Ivan i žene. Žene su do kraja iskazivale ljubav i najbolje se poučavale po znakovima ljubavi Boga. Mariji je puno oprostio i puno je stoga i ljubila. Žene i Ivan su najprije shvatile božju ljubav na sebi. Osim toga, shvatile su i križ drugačije. Za učenike, križ nije bio drugi nego grozota. Nisu shvatili da je križ izraz ljubavi Boga: nema veće ljubavi od one da netko svoj život položi za prijatelja. Trebao je vremena da se shvati kako Bog stalno šalje čovjeku znakove, osobito u kušnjama. Šalje znakove svoje ljubavi koje često je razumijemo. Primjerice, bol i ukor svi shvaćanju negativno, ali roditelj time ostaje djecu u ljubavi.
Bog koristi znakove dohvatljive čovjekovu shvaćanju. Ne možete očekivati da će vam Bog davati znakove po stvarima koje su nerazumljive. Znakovi su tu da se razumije i povjeruje. Kada je sunce postalo po nebu u Fatimi, svi su razumjeli kako to nije primjereno suncu. To možemo nazvati čudom. Ni, kada je jeo ribu sa učenicima, kada je ostavljao složeni ubrus u grobu, kada je govorio o sobi i vinogradu, Isus je koristio znakove po kojima su trebali shvatiti njegovo učenje. Znakovi nisu neka ludost, kako danas to nalazimo među vjernicima koji vide znakove u svemu i svačemu, već sredstvo pouke. Razumljivo sredstvo pouke. Oni koji vide znakove u svemu i svačemu, rekao bih, više traže dokaz nego znak. Ne bih komentirao vjeru tih ljudi.
Pošto su žene otišle obavijestiti apostole, stražari, koji su čuvali grob i koji su bili svjedoci uskrsnuća, došli su u grad Jeruzalem i svećeničkim glavarima rekoše sve što se dogodilo. Svećenički glavari odmah su sazvali Veliko vijeće da iznesu nakanu da podmite stražare. „Bogato mito” u suprotnosti je s jadnih trideset srebrnjaka što ih je primio Juda. Veliko vijeće nije nijekalo uskrsnuće: zapravo, ono je samo nepristrano svjedočilo o toj istini. I to su svjedočanstvo po Pilatu prenijeli poganima. Oni su čak i hramski novac dali rimskim vojnicima koje su prezirali; sada su jače mrzili. Novac, što ga je vratio Juda, neće dirati jer je „krvarina”. Ali kupit će laž da umaknu Janjetovoj krvi koja čisti.
Kušnje
Koliko je samo situacija u životu u kojima je naša vjera na kušanjama. Nijedna kušnja ne ide bez problema. Svi su problemi različiti, ali cilj kušnji koje dopušta Bog je uvijek isti: uvjeriti kušanoga kako je Bog blizu njega i kako ga nevolje ne mogu uništiti, već su samo jedno sredstvo u njegovu usavršavanju i u njegovu povratku Bogu.
Puno puta se događa da naše osobne tragedije zazivaju čovjekovu pamet da pregleda malo svoj život kako bi vjerodostojno živio svoju vjeru, a to uvijek znači skinuti sa sebe veo lažne pobožnosti ili skinuti prašine fine ljudskosti koja zanemaruje sakramente i vezu s crkvom. Na žalost, često u kušnjama vidimo ono isto što su i apostoli vidjeli na križu: grozotu, smrt, stvari idu naopako. Ne vidimo u kušnjama znakove koje nam Bog šalje ponekad po kojima nam želi pokazati da je blizu, da želi biti dio našega života.
Isus Krist dao nam je Crkvu da po njoj primimo vjeru, da se u nama utabori jedna potencija- mogućnost da milost božja djeluje po našoj ljudskosti, onda kada tu ljudskost uskladimo sa Kristovom; onda kada naše ponašanje bude ponašanje ljudi koji žive za nebo, a ne za zemlju; kada to ponašanje bude ponašanje ljudi koji se u svojim postupcima vode principima koji nadilaze materijalne potrebe i koji znaju bez računice i intrese davati sebe bližnjima.
Dokazi
Kriminal je zacijelo bio veći u onih koji su dali mito nego u onih koji su ga primili; jer, vijeće je bilo odgojeno i religiozno; vojnici su bili neobrazovani i jednostavni. Kristovo je uskrsnuće službeno bilo proglašeno civilnoj vlasti; Veliko je vijeće vjerovalo u uskrsnuće prije apostola. Kupilo je Judin poljubac; sada se nadalo kupiti šutnju stražara.
Mito stražarima bio je glupi način da se izbjegne činjenica o uskrsnuću. Prije svega, bio je problem: što učiniti s njegovim Tijelom pošto su ga se učenici domogli. Sve što su neprijatelji našega Gospodina trebali učiniti da zaniječu uskrsnuće bilo je da pokažu njegovo Tijelo.
Osim činjenice da je vrlo nevjerojatno da su na dužnosti svi rimski stražari spavali, apsurdno im je bilo reći da se ono što se dogodilo odigralo dok su oni spavali. Vojnicima je dan savjet da kažu da su spavali; no oni su bili toliko budni da su mogli vidjeti kradljivce i prepoznati da su to učenici. Da su svi vojnici spavali, nikada ne bi mogli otkriti kradljivce; ako ih je nekolicina bila budna, mogli su krađu spriječiti. Isto je tako nevjerojatno da bi se nekoliko plašljivih učenika usudilo tijelo svojega Gospodina ukrasti iz groba na koji je bio navaljen veliki kamen, službeno zapečaćen i koji su čuvali vojnici, a da ne probude zaspale stražare. Uredno složena pogrebna odjeća pruža daljnji dokaz da njegovi učenici nisu uzeli Tijelo. Tajno uklanjanje tijela ne bi imalo nikakve svrhe za učenike, a niti je itko od njih to mislio učiniti; trenutačno, život njihova Učitelja bio je promašaj i poraz.
Židovski prvaci nisu shvatili kako su samim pokušajem da se sačuva tijelo zapravo učenicima dali razloge da se uvjere u istinitost Isusovih riječi. Naizgled je to bila situacija koja je predstavljala problem sljedbenicima Isusa Krista, ali je zapravo bila prva lekcija u uvjeravanju- u povratku vjeri; baš kao što je bila prva lekcija o tome kako Bog i krivim crtama piše prave putove. U ovom slučaju, Bog je iskoristio pohlepu stražara i bojazan židova, te preko neprijateljskih slabosti i zloća kojima su htjeli nauditi učenicima, same učenike vratio sebi.
Bilješke: