Meditacije petkom: Petar Brstilo
Iv 14,7-9
„Da ste upoznali mene i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga. Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš? »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?”
Od samih početaka, od našeg rađanja, naš životni put započinje u zajedništvu. Mi smo već usmjereni i ulazimo u zajednicu. Prvo to bude naša obitelj, uz koju se vežemo i ona nam bude potreba bez koje ne možemo zamisliti naš opstanak.
Sazrijevanje kroz koje prolazimo izgrađuje našu svijest i pripadnost. Spol, ime, vjera, nacija, domovina, grad, kvart, izobrazba, već spomenuta obitelj; grade u nama sliku našeg identiteta. To je naš temelj, os oko koje sve promišljamo, počevši od života, vrijednosti, smisla.
Bitno je znati tko si, bitno je to posvijestiti. Možda nikad kao danas je potreba za odgovorom na kojem počiva naša egzistencija. Tko sam? Identitet odgovara na pitanja tko sam, kamo idem i kome pripadam. U svakom odnosu u kojem se nađemo naša mjerila se očituju kroz ova pitanja.
Od samih početaka; odnosno od Adama i Eve, čovjekova najveća kušnja je u prepoznavanju laži zloga koja se ušuljala u ljudsku narav. Jednom prihvaćena laž mijenja ljudsku sliku vrijednosti, želja, potreba. Na jednom mjestu Isus pita učenike „Tko sam ja za vas?“. Svi su oni došli sa nekih svojih životnih pozicija i uloga. Svatko sa svojim borbama stvarao je sliku vrijednosti, želja pa i sliku Boga, samog Mesije.
Isus uporno gleda u mene i tebe brate i sestro pokušavajući doprijeti u oči tvoga srca da spoznaš kome pripadaš. Da kroz Njega i njegovu riječ dopre Božja objava da si Njegov; da si stvoren po Božjoj promisli; da si željen i da te nikad neće napustiti. Pa čak i da te roditelji odbace, ti si Božji. To je odgovor na pitanje kome pripadam.
Moj identitet nije moje sidro u kojem ću se ja ukopati, zatvoriti i živjeti lažnu sigurnost. Onaj koji me je stvorio taj me je i poučio da nismo od ovoga svijeta, da živimo u ovome svijetu u svijetlu Isusovih riječi, a jedna od tih je „Tko vidi mene, vidi i Oca mojega.“ Naš identitet mora mirisati na onoga tko nas je ugradio u ovaj svijet. Prioriteti, ciljevi i naša djela trebala bi imati potpis očinske ljubavi. Ljubavi koja se uvijek očituje u dobru drugoga. I to je put koji vodi u kraljevstvo nebesko. Put koji ima svoj smisao u pitanju kamo idem.
Živimo u vremenu pogubljenih identiteta, nezadovoljnih, ispraznih, tjeskobnih, nemirnih, besmislenih života, koji poput izgubljenog sina lutaju ovim svijetom željni lažne slobode. Tražeći radost i sreću našli su blato. Gospodine neka u toj spoznaji blata čovjekova duša vidi kuću Očevu i poželi se vratiti svom identitetu, odnosno sebi.
Razmatranje pred Gospodinom
Večeras dolazimo pred tebe Gospodine sa svojim zahvalama, ranama, potrebama. Sa željom reći ti volim te. Želim te Isuse u svom životu, želim te priznati mojim kraljem, mojim spasiteljem, mojim otkupiteljem, mojim bratom i prijateljem.
Ova spoznaja mi govori da si ti živ i da si prisutan sad i ovdje u Presvetom Oltarskom Sakramentu. I da mi govoriš večeras; ti si moj, ja sam te otkupio, u rane sam te svoje urezao i dao ti život vječni. Pokazao si nam ljubav Gospodine za kojom mnogi čeznu, kojoj se mnogi nadaju, a nažalost ne pronalaze je.
Ljubav koja se daje a za uzvrat ne traži naplatu. Biti naslonjen večeras na toj ljubavi je najveća moguća privilegija. Daj nam takvu ljubav Gospodine. Imati pogled uronjen u tebe bistri naše spoznaje. Samo okrijepljeni tobom spoznajemo egzistenciju na kojoj smo izgrađeni.
U ovom vremenu kada se sjetimo onih koji su otišli sa ovoga svijeta, vidimo da sve ima svoj početak, nastanak, a i kraj. Mnogi su u povijesti urezani u ono što mi danas jesmo. Urezani su u našu svijest da smo na tim korijenima izrasli, spoznavali, živjeli.
Isuse kroz taj put se gradio naš identitet. Svaki kamenčić jedne duše koja je gradila našu povijest ostaje dio naših temelja. I zato te večeras molim, za sve njih koji su bili prethodnica našeg dolaska na ovaj svijet, da im se Gospodine smiluješ, da ih primiš u prostranstva Raja, da skineš sa njih svaku krivicu koju su u svojoj slabosti učinili. Jer i oni su bili naša stepenica prema tebi. Oni su utkani u naš identitet. A za sve one koji imaju traume iz svoje prošlosti od svojih najbližih, izliječi ih Isuse. Pomozi im da oproste.
Gospodine vapijemo tebi, Gospodine čuj glas našeg vapaja. Jer u tebi je milosrđe, sva naša nadanja. A ponajviše svijest da smo tvoji i da tebi pripadamo..