Duško Veža
Grijeh nije čovjeku prirodan, urođen i ostavlja reakcije. Opterećuje savjest. I ako nismo vidljivi drugima, vidljivi smo sami sebi. Krijemo se, ali ne pomaže – goli smo. Nervozni, ranjeni, neraspoloženi, nedruštveni. Razloge ne tražimo u sebi. Strah nas je. Od čega?
Strah nas je od samih sebe, da netko ne pronikne u našu bijedu, koju čuvamo, a koja nije naše bogatstvo, već duboka rana i bol. Kumuliranje problema u nama samima, stvara dodatne reakcije, koje su suprotnost života u radosti i disanja punim plućima. Mir nalazimo jedino u dubokom povjerenju u Boga. Bog ne ostavlja svoju djecu, nikada bez svoje prisutnosti.
Vrlo teško i nikako bi progledali u svom komfornom životu, jer nalazimo da nam nitko ne treba, odnosno da nas naš ego, moć, materijalizam i druge bolesti samoživog ljudskog bića vode ostvarenju života, to je naravno po našim mjerilima ugode. Bez odricanja, bez dijeljenja, bez križa. Ljudi često misle da sve to može zamijeniti Boga. Dovodi se u pitanje povjerenje u Boga, daje nam se lažan osjećaj slobode.
Ne trebamo se bojati onih koji nam ubijaju tijelo, treba se bojati onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Uvijek je pitanje spasenja duša. Bog nas želi uzdrmati, učiniti bespomoćnima, bez ičega, bez sandala, i našega štapa, bez haljina, gole i potrebne. Uplašene za svoje živote i živote svojih bližnjih.
Uvažavajući osnovni postulat slobode, ovakav način i ljubav i čežnja za zajedništvom osnovni su principi djelovanja. Bog uvijek nudi obnovu saveza i nudi i pruža pomoć i utjehu u životu čovjeka i naroda. A što traži zauzvrat? Vjernost.
Otkud toliko lutanja i krivih odluka, otkud toliko krivih bogova, laži, obmana i licemjerja u životu čovjeka i ljudi. Nisu se zajedno uhvatili za jedan štap, Gospodinov, vjerovali su samo svojim očima i želucima, otklizali su za niskim i pogubnim strastima. Šta Bog nudi? Svoju ljubav, svoju svemoć koju želi dijeliti sa ljudima.
A mi ljudi zastajemo na sitnicama, naše ograničenosti zasljepljuju nam vid i prepuštamo se strahu i posljedicama straha, tjeskobi, osjećaju nemoći. Upravo u takvim događajima potrebno je čvrsto se odlučiti za Gospodina.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje , čega da se bojim. Gospodine mi smo tvoji i čvrsto ostajemo na Tvome Putu.
Upravo na posebnim i izazovnim događajima, koji su dio našeg životnog puta, potrebno je konkretno odgovoriti vjerom, istinom i ljubavlju. Ako tražimo Boga i Njegov put ne trebamo se ničega bojati. Nijedna oluja nas neće uništiti. Gospodin i krivim crtama ravno piše. I izvući će nas iz najvećih pogrešaka, ako se u Njega pouzdamo.
Strah – nestaje, samo ljubav ostaje.
Šta nas može rastaviti od ljubavi Kristove. Nitko i ništa.