U sklopu pripreme za proslavu župnog blagdana Presvetog Srca Isusova na Visokoj, u nedjelju, 2. lipnja nakon večernje sv. mise je u župnoj crkvi održan koncert. Uz naše Andrijane nastupili su: Dječja klapa Maestral; Ženska klapa Murtela, Muška klapa Serpentina u kojoj pjeva i koju vodi naš Branimir Vukorepa; Mješovita klapa Ćakula kojoj je svoje glasovne mogućnosti ustupila naša Željana Bašić, mama dviju članica Andrijana; Ženski vokalni sastav Rusula; Muška klapa Žrnovnica te domaćini: Zbor mladih Presvetog Srca Isusova. Bio je to prvi izlazak naših Andrijana iz svoga „dvorišta“, prvi njihov nastup izvan svoje crkve. Njih dvanaest kao dvanaest sinova Jakovljevih, dvanaest plemena Izraelovih, dvanaest „malih“ proroka, dvanaest košara preostalih ulomaka nakon čuda kada je Isus nahranio pet tisuća ljudi, dvanaest godina koje je imao Isus kada je razgovarao s naučiteljima, dvanaest zvijezda na glavi žene koja je bila odjevena sa suncem te dvanaest apostola, posebnih Isusovih prijatelja. Njih dvanaest, danas u rasponu od 13 do 18 godina, službeno su započele s nastupima u crkvi, u rujnu 2011. Godinu dana kasnije smo „demokratski“ odlučili da će se zvati Andrijane po nebeskom zaštitniku naše župe sv. Andriji. Inače dati ili uzeti novo ime u židovstvu znači prihvatiti novi, drugačiji način i stil života. Stoga je i razumljivo da se nismo mogli, ni htjeli odlučivati za ime dok to one nisu potvrdile i zaslužile svojim ustrajnim radom i ozbiljnošću. Članstvo u Andrijanama, kao aktivne članice dječjeg zbora, su izborile na župnim nastupima „Lito 2010“ i Lito „2011“. U budućnosti broj dvanaest ne samo da planiramo povećat nego i umnožit. Na koncertu na Visokoj su nastupile s dvije pjesme: Slavim te Gospode koju su otpjevale dvoglasno i Hvaljen budi, o Bože kralju naš otpjevavši je u tri glasa. Pjesmu je obradio naš prijatelj i bivši zborovođa župnog mješovitog zbora Bože Jurić Pešić. Kako spomenuh bio je to nastup pun treme i straha, ali nikako po onoj da se „prvi mačići u vodu bacaju“. Iako „pod ručnom“ pjesme su otpjevale korektno bez većih pogrešaka i intonativnih odstupanja. Najveći problem je nedostatak jačine, žustrine i agresivnosti. Ipak, s druge strane, njihova plahost je na neke ostavila dojam suptilnosti, visoke emocionalnosti i dostojanstvenosti. Za neke veće glazbene dosege, u budućnosti, to im sigurno neće biti dovoljno. Ipak, svakako treba spomenuti da to i nije njihov primarni cilj. One su prije svega zajedno kako bi se družile, pjesmom slavile Boga, širile vjersku i mladenačku radost na sve članove župne zajednice. Na samom kraju koncerta, prije nastupa domaćina, zbora mladih Presvetog Srca Isusova, koji su oduševili svojim nastupom, svim izvođačima se zahvalio don Bože Plazibat, župnik župe na Visokoj. Druženje, uz pjesmu se nastavilo nakon koncerta, na zajedničkom domjenku.