BLAGOSLOV PRVAŠA I ZAZIV DUHA SVETOGA

Nakon dvotjednog zagrijavanja naši prvašići došli su na svečani blagoslov u župnu crkvu. Bio je to tradicionalni blagoslov njih i njihovih školskih torbi. Najbolji je to način kako, nakon ranog, bezbrižnog  djetinjstva započeti život sa svakodnevnim obvezama i odgovrnošću.  Niti veliki pljusak nije spriječio veliki broj njih i roditelja da dođu zamoliti božju pomoć i blagoslov za novi početak u njihovu životu. Samo desetak metara od automobila do crkvenih vrata bilo je dovoljno za stopiti se što je dokaz koliko je kiša bila jaka. I tako, neki od njih pokisli do kože pomalo bojažljivo sjeli su u prve redove čekajući početak misnog slavlja. Na pitanje postavljenom jednom prvašiću koje je knjige ponio u torbi, a on će kao iz „topa“: „Matematiku, ne volim matematiku.“ Sv. misu je predvodio pomoćnik u župi prof. don Vedran Torić. Pozdravivši djecu i njihove roditelje na početku propovijedi je rekao: „ Nemate pojma koliko smo mi sretni što ste danas ovdje. A još radosniiji  je Isus što ste vi hrabri, po ovoj velikoj kiši, došli ovdje u njegov hram. Želim vas potaknuti, vas i vaše roditelje da  ljubav prema Isusu i dalje svjedočite svake nedjelje, u zajedništvu s cijelom župnom zajednicom. Kad smo s Isusom i kad imamo Isusa imamo sve.“  Po završetku popričesne molitve uslijedila je molitva blagoslova prvašića i škloskih torbi. Potom su Andrijane himnom „O dođi Stvorče, Duše Svet“ zazvale Duha Svetoga za blagoslovljen početak nove školske godine, da  Duh Sveti svojim darovima podupre i ojača sve učenike i studente ove školske godine. Nakon blagoslova i zaziva Duha Svetoga svaki prvašić dobio je mali dar. Anđelčića da ih čuva i bdije na njima te čokoladu Braco ili Seka. Nije teško pogoditi zašto.  Čokoladu Braco su dobili dječaci, a Seku su dobile djevojčice.  Don Ivan je izrazio nadu, imajući na umu „bijelu kugu“ koja sve više hara našom domovinom, da će svaka seka koja nema bracu u što doglednije vrijeme dobiti bracu, a svaki braco seku.  Nažalost, nekoliko djece koja su željela doći, od siline kiše nisu uspjeli izaći iz kuće. Na blagoslov su doši u ponedjeljak. Jedna majka blizanki reče: „Morala sam ih danas dovesti (u ponedjeljak) jer njih dvije bile su neutješne i stalno žalile kako one nisu bile na blagoslovu.“