Kako je to već uobičajeno u našoj župi, nakon dvotjednog zagrijavanja naši prvašići su došli na svečani blagoslov u crkvu. Bio je to blagoslov njih i njihovih školskih torbi, roditelja, a i svih nas zajedno, budući da smo svi, na ovaj ili onaj način, vezani uz školu. Ako ne kao učenici tada kao oni koji s učenicima žive i rade. Sam dolazak u crkvu, za mnoge i prvi put, bio je stidljiv i pun nepoznanica. Nakon što su se smjestili u prva četiri reda klupa započela je sv. misa. Sv. misu je predvodio don Ivan, naš župnik uz kojega je bio i prof. don Marko Trogrlić, đakon Vojne biskupije u Hrvatskoj. Don Ivan je u propovijedi, oslanjajući se na ovonedjeljnu evanđeosku poruku rekao kako svi trebamo biti kao djeca te pozvao roditelje, i ostale vjernike da budemo kao ova djeca, tu, ispred nas. Naime, u dijaloškoj propovijedi, župnik ih je pitao da li lažu, kradu, da li psuju na što su oni odgovorili: neeeeeee. „Eto, to je to“, nastavio je don Ivan, „u tome su nam ova dječica uzori, naši prvašići koji su tek krenuli u život. Crkva se mora brinuti za najmanje, najslabije i najnemoćnije.“ Na završetku sv. mise uslijedio je zaziv Duha Svetoga da svojim darovima, ove školske godine podupre i ojača sve naše učenike, učitelje, studente i profesore. Uslijedio je, zatim, blagoslov naših prvašića. Po završetku blagoslova svatko je od njih dobio čokoladu, medaljicu s anđelima čuvarima te napisanu poruku o dobroti ili ljubavi. Euharistijsko slavlje, kao i svake nedjeljom u 11:30 sati, pjesmom su animirale Andrijane.