ČETVRTA BIBLIJSKA KORIZMENA VEČER SRIJEDOM
Kako je uobičajeno predvoditelj Biblijskih korizmenih večeri srijedom predvodio je i misno slavlje. U propovijedi don Marinko je objasnio kakav je odnos ovozemaljskog oca i sina kako bi to tumačenje prenio na odnos Oca nebeskog i Sina Isusa Krista. Nastavio je prof. Vidović, aludirajući na današnje evanđelje, govoriti o Sinu kao onom kojemu je Otac predao sav sud, onom Sinu koji treba doći na oblacima, dakle proslavljenom Sinu. Nadalje don Marinko je govorio o čovjeku, o nama koji se odlučujemo za tamu, a ne svjetlo, za zlo, a ne dobro pa ćemo zato imati problema na sudu. Kao ljudi koji se odlučujemo za krivu stranu, primjetio je don Marinko, ne odabiremo pravu istinu budući da je često puta toliko istina koliko i ljudi. Poručio je kako „istina ne može biti parcijalna. Bitna je cjelina istine, a cjelina istine je Isus. On kaže ja sam istina, ja sam put i život. Ne, ja vas učim istini nego, ja sam istina.“Tema predavanja , nakon sv. mise, večeras je bila: „Proces protiv Isusa i njegova osuda.“ Odmah na početku don Marinko je ustvrdio da se protiv Isusa vodio montirani proces spomenuvši sličan proces protiv bl. kardinala Alojzija Stepinca. Isus se nije ni trudio braniti osim u nekoliko slučajeva kada u pitanje dolazi njegov identitet. A to su pitanja: „Jesi li ti Krist? Jesi li ti Sin Boga živoga?“ Isus odgovara kako je on Krist i da je on Sin Boga živoga. Potom je prof. Vidović istaknuo tvrdnju velikog svećenika Kajfe: „Bolje da jedan čovjek umre za narod nego da cijeli narod izgine“ i nastavio je dalje: „Kajfa je ovdje pogodio“ ističući kako sv. Ivan kaže: „Kajfa je ovdje prorokovao“ jer uistinu prorokovao je kako će jedan umrijeti za narod. Velikosvećeničko vijeće ga je osudilo jer on ruši njihovu sliku o Bogu, a to je više nego opasno. Ipak sinedrij želi ispuniti pravnu formu, žele saslušanje. I kako kaže don Marinko: „do jedan evanđelist kaže kako su se sastali noću. Sud ne zasjeda noću, osobito židovski pa bismo ovaj sastanak mogli nazvati dogovorom, dogovorom: idemo tražiti krivicu. Znamo da je nema. Tražiti ćemo je i naći ćemo je. Podvalit ćemo mu. Tražit ćemo i svjedoke, svjedoke koji će biti plaćeni. Recite da je rekao. Kad su počeli govoriti svaki je govorio različito. Nema istinitog svjedočanstva, ali to ne smeta.“ Osudili su ga, ali oni ne mogu izvršiti smrtnu kaznu. Nju izvršava središnje rimska vlast. Vode ga rimskom prokuratoru Pilatu. Ivan evanđelist: „čitav proces plete oko Pilata. On je centralna figura Isusove osude i to Pilat pragmatik, Pilat krvav. Nije Pilat dobar kako ga drugi evanđelisti prikazuju.“ Pilat je Isusa osudio na smrt čim ga je narodu dao u zamjenu za Barabu. Isus je osuđen „s jedne strane od vjerske vlast i, s druge strane, državne, političke vlasti. Udružiše se da ga uklone“ istaknuo je don Marinko. Nakon toga prof. Vidović se upitao: „zašto je važna ova osuda?“ da bi odgvorio: „da bismo mogli razumjeti povijest . Mi uvijek u povijesti tražimo pravdu i mislimo da će nam sudovi donijeti pravdu.“ Zatim se ponovno upitao: „što kod nas najlošije funkcionira, koji je jedan od najvećih problema u državi?“ Tada se iz crkve čuo glas: sudstvo. „Da, tako je. Koliko kod nas ima neriješenih predmeta? Sudstvo rješava ono što im ide u prilog“ kako bi potom zaključio: „Onaj tko ima Isusovo djelo pred očima iako zna da njegov život, pa makar pravedan, biva osuđen od drugih, ali to je za dobro drugih. Na tome kršćanstvo uskrsava.“
