DAN ŽIVOTA-16 DJECE NIJE PREVIŠE-VIDEO

U sklopu projekta proslave 25. godišnjice osnutka župe, u nedjelju na Dan života u našoj je crkvi gostovao tamburaški sastav obitelji Vukašinović iz Velike.  Naselje Velika je smješteno na južnim obroncima Papuka. U požeškoj kotlini sjeverno od Požege. Velika nije samo velika jer ima crkvu sv. Augustina, koja je jedan od najistaknutijih i najstarijih sakralnih spomenika ovog dijela Slavonije ili što je imala glasovitog fra Luku Imbrišimovića ili baruna Trenka. Velika je velika i poznata i po obitelji Vukašinović koja ima šesnaestero djece. Njih sedmero, uz tatu, čine izvrstan tamburaški sastav koji svojim pjevanjem i sviranjem oduševljava diljem Hrvatske pa i šire. Na njihovim nastupima redovito im se pridruži mama Ružica koja nadahnutim i oduševljenim svjedočenjem slavi otvorenost životu. Sastav na čelu s ocem Josipom pjevao je i svirao na sve četiri sv. mise na Sućidru. Na kraju sv. misa don Ivan je pozvao roditelje Vukašinović da se obrate župljanima svojim svjedočenjem i poticajem za otvorenost životu. Nije mogao skriti oduševljenje rekavši da je poseban privilegij, radost i Božja providnost imati ovako životno bogatu obitelj u svojoj župi na Dan života. Otac Josip predstavio je članove sastava i došavši do Petra, koji je njihovo osmo dijete rekao je: „Kad se Petar rodio medicinska sestra je rekla: ‘E, sad je stvarno dosta’. A jedna liječnica supruzi je “dobrohotno” predložila da bi bilo dobro s nekim se posavjetovati. Usprkos svim tim savjetima supruga mi je rekla kako bi ona željela imati još djece. Nisam znao što bih joj rekao. Tražio sam od Isusa da mi on kaže što učiniti: Povukao sam se u sobu, otvorio sv. Pismo i naišao na mjesto u evanđelju gdje Isus kaže: ‘Pustite malene k meni, njihovo je kraljevstvo nebesko.’ Tada mi je sve bilo jasno. Rekao sam tada: ‘Isuse, neka bude volja tvoja. Imat ćemo djece koliko god žena bude htjela.“  Nakon oca Josipa župnik je pozvao majku Ružicu, predstavivši je kao jednu od najljepših „ruža Hrvatskih“. Čestitavši joj, upitao ju je kako, odakle toliko hrabrosti, spremnosti na žrtvu i otvorenosti životu? Ona je spremno odgovorila: „Ništa, ništa nismo posebno učinili. Samo ono što smo obećali na vjenčanju da ćemo biti otvoreni životu. Ne smatram to velikim brojem djece. Kad sam čitala životopis Katarine Sijenske koja je dvadeset i četvrto dijete u svojih roditelja onda ovo uopće ne smatram velikim brojem. Da je njezina majka rekla životu – ne, ne bi bilo ove naučiteljice Crkve. Mene je jedna rečenica iz knjige o sv. Katarini posebno zadivila: ‘Svake godine je majka Lapa obradovala svoga muža jednim ili s dvoje djece,. Pozivam svaku mamu koja može da rađa djecu. Nemojte reći ja sam stara. Prvo sam dijete rodila u 21., a zadnje u 45. godini. Sve brzo prolazi, a ostaje vam blagoslov Božji, vaša djeca.“ Obitelj Vukašinović, kako kaže majka, moli krunicu u 15 sati Milosrdnom Isusu, a navečer tko želi ponovo se nađu na molitvi. Inače, 2000. godine su imali veliki požar. Izgorjele su sve dvorišne zgrade, automobil i kuća. Preko noći su ostali na ulici s dvanaestero malodobne djece. Ništa ih nije pokolebalo u vjeri, odanosti Gospodinu i nadi u njegovu providnost. O oduševljenu župljana ovim Božjim darom na Dan života suvišno je trošiti riječi.

Gospodin je Pastir moj – video
Bog je moj spasitelj – video
Tvoja krv – video