Dar razuma- jedan od darova Duha Svetoga traba razlučiti od naravnog shvaćanja stvari, od našeg prirodnog intelekta. Čovjeku je razum potreban za život. Nijednu stvar ne može napraviti bez promišljanja. U tom smislu, intelekt, razum kako ga shvaćamo, dio je duhovnih mogućnosti čovjeka koji se razvija u životu učenjem. Potrebno je poučavati se o svemu kako bismo napredovali u spoznaji i ljudskim sposobnostima.
Naspram prirodnog razuma, dar razuma, kao dar Duha Svetoga nije usmjeren prirodnoj spoznaji, već vjeri, otajstvu, onom što je potrebno za spasenje. Tako se ovim darom obogaćuju prije svega čiste duše koje u konkretnim životnim situacijama po nadahnuću- po poticajima koje prepoznaju u svojoj nutrini, odabiru u svojim postupcima ono što ih vodi k spasenju. Tako ovim darom čovjek umnaža vjeru, učvršćuje ufanje i usavršava ljubav prije svega. Ovaj dar stvara podlošku da čovjek u svojim redovitim postupanjima djeluje kao vjernik u svemu.
Papa Pavao VI naučava: “Duh Sveti je duša Crkve. On je taj koji upućuje vjernike u duboko značenje Isusova nauka i njegovih otajstva”[1]. “Duh Sveti nas vodi od prvih prosvjetljenja o vjeri do sve dubljeg razumijevanja obajve”[2].
Pomoću dara razuma primamo mogućnost dubljeg spoznanja objavljenih otajstava ili boljeg razumijevanja vjere. “Poznajemo to otajstvo dugo vremena; tu riječ smo čuli i čak o njoj mnogo puta razmišljali; ali, u danom trenutku, ona potresa naš duh na jedan nov način; čini se kao da nikada do tada to nismo doista razumjeli”[3]. “Zahvaljujući tom daru, Boga se nazire već ovdje na zemlji”[4].
“Poput čovjeka koji nije učio niti išta radio da bi znao čitati, a svu poznatu znanost je našao u sebi, ne znajući ni kako ni odakle, budući da se nikada nije pomučio da bi naučio abecedu. Čini se da ova posljednja usporedba ponešto rasvjetljuje ovaj nebeski dar, zato što se u jednom času osjeti tako mudrom i s tako jasnom spoznajom o tajni Presvetoga Trojstva, i o drugim uzvišenim stvarima, da nema toga teologa s kojim se ne bih usudila raspravljati o istini ovih veličajnosti”[5]. “Ovaj dar daje nam kao božansko osjetilo za razlučivanje onoga nadnaravnog što postoji u svijetu”[6].
[1] Apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi
[2] II Vatikasnki Sabor, Dogmatska konstitucija Dei Verbum
[3] A. Riaud, La accion del Espiritu Santo
[4] Sveti Toma Akvinski, Teološka Suma, I-II, q. 69, a. 2
[5] Sveta Terezija Avilska, Moj život, 27,8-9
[6] F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, sv. III, str 270.