Govoreći o daru savjeta prvo što nam pada na pamet jest dar koji omogućava da mi savjetujemo druge. U redu, i to je dio ove priče o daru savjeta. No to nije sve; ovaj dar potreban je u svakodnevnom život ne samo za pomaganje drugima, već i samome sebi. Ne možete nekome dati što već sami nemate ili prethodno niste primili. Tako je i sa ovim darom: ne mogu savjetovati nekoga po daru savjeta, ako taj dar nije najprije u meni saživio.

Dar savjeta je jedan poklon Boga čovjeku koji na poseban način u čovjeku djeluje. Zbog ovog dara Duha Svetog nazivamo „Čudesni Savjetnik” koji nam donosi sve od Oca. „Od Oca jer on upućuje na sve ono što je Otac napravio sa svim stvorenim bićima, kako kaže Mojsije u svojoj prvoj knjizi nazvanoj Postanak: I reče Bog, načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku (Post 1,26). Ovdje na vidlji način Otac govori poput Savjetnika Sinu, (…). On je također i naš savjetnik koji govori i ne obvezuje. Čini to ne samo kao Bog, već i kao Otac „Jaki Bog”. Savjetuje nas kako odbaciti neznanje i primiti pravu spoznaju, odjeljujući se od grešaka kako bismo hodili u istini, odbacivali ono što vodi u propast, a prihvaćali ono što upravlja životu vječnom”[1].

Bog po ovom daru kojeg primamo po Duhu Svetom, govori nama kao Otac. Upravo onako kako je to govorio i svom Sinu Isusu Kristu. „Duh Sveti, sva razumna bića vodi i pomaže preko savjeta, i stoga savjet shvaćamo kao jedan od darova duha svetoga”[2]. Sveti Toma nadalje pojašanjava kako „razboritost i shvaćanje, bilo da su prirođeni ili darovani, upravljaju čovjeka prema savjetu, sukladno podacima koje razum poznaje. Stoga čovjek postaje dobar savjetnik za sebe i za druge po razboritosti i shvaćanju. Ipak, kako razum ljudski ne može obuhvatiti spoznajom sve pojedinačne stvari koje se mogu pojaviti, razum i shvaćanje čovjeka postaju nesigurni, a naši izračuni postaju pustolovni. Stoga, u svojoj slabosti čovjek rezulate svojih savjeta mora upraviti Bogu koji obuhvaća sve stvari. (…) Tako je i u životu: kada netko sam ne može dohvatiti rješenje, pita savjet u drugoga”[3].

Ipak, koliko god bila životna pitanja u kojima nam treba savjet, od Boga ipak ne treba očekivati savjet za svaku glupost. Čemu onda imamo razum? Zašto nam služi ineteligencija, memorija,…? Savjet o kojem govorimo tiče se prije svega onoga što utječe na naše spasenje, jer se „savjet od Boga prima u onim stvarima koja su potrebna za spasenje i zajednička su svim svetima”[4].

Za razumjeti dar savjeta treba se sjetiti kako Bog govori kako Sinu Isusu Kristu, tako govori i sinovima, odnosno onima koji sebe vide kao djecu božju. Takvi brinu o svom spasenju i takvi se zanimaju za spasnjene u svemu što rade. Tako oni se ljudi zovu „sinovima božjim, koji djeluju potaknuti Duhom Svetim sukladno svojoj ljudskoj prirodi, bez da izgube svoju slobodu, a takvo se djelovanje pripisuje volji i inteligenciji. Na taj način, u stvarima u kojima razum biva poučen od duha svetoga glede onoga što se treba napraviti,  spada na ono što mi nazivamo dobrim savjetom”[5].

Kada se radi o daru savjeta, onda se najprije misli na to da Duh Sveti usavršava djela krijeposti razboritosti glede donošenja odluka. Drugim riječima, dar savjeta pomaže nama da razaberemo što je dobro, a što nije dobro kako bismo ispravno odlučili za nas u nekoj stvari. Pri tom, savjet Duha pomaže da shvatimo ne samo što je dobro, a što je zlo, već i da izaberemo ispravna, čestita, poštena sredstva kojima ćemo se koristiti za postizanje cilja ili realizaciju naših odluka.

Ovaj dar ne neki način potiče na potragu za rješenjem, ili jedno preispitivanje kako bi se donijela ispravna odluka. Naravno, preispitivati možemo samo ono o čemu dvojimo, o čemu smo nesigurni. Dar sajveta ide za tim da se dobije sigurnost u ispravnost neke odluke. Ne samo da se shvati što jest, a što nije ispravno, već da se zadobije sigurnost u odlučivanju.

Kako do ispravne odluke? „Priroda slobodnog odabira treba se analizirati od odabira. U odabiru, se susreću naša sposobnost shvaćanja, i naši prohtjevi (odnosno želje koje mogu biti neuredne, op. a.). Svojstveno sposobnosti shvaćanja jest odlučivanje ili savjet o onom što je u nekom trenutku prihvatljivo. S strane prohtjeva, definira se privlačnost ili poželjnost nečega, za što nam je potreban savjet[6].

[1] Sveti Irinej, Epideixes, 55

[2] Sveti Toma Akvinski, Teološka Suma, p.II-II, q. 52, a. 1

[3] Isto

[4] Isto

[5] Isto

[6] Sveti Toma Akvinski, Teološka Suma, p.I, q. 83, a. 3