DJECA SU BLAGOSLOV NEBA I ZEMLJE

DJECA SU BLAGOSLOV NEBA I ZEMLJE

„Cvijeće je ukras bašte, pčela je ukras cvijeta, a djeca puna mašte, djeca su ukras svijeta“ poznati su stihovi hrvatskog kantautora Arsena Dedića. Djeca su blagoslov neba i zemlje. Narod kojemu je stalo do djece, roditelji koji su otvoreni životu ne držeći stalno kalkulator u ruci s pitanjem: koliko to košta, imaju siguran zalog i perspektivu budućnosti. Nažalost, pred hrvatskim narodom je sve samo ne svjetla i sigurna budućnost. Izaći ćemo mi Hrvati iz recesije. Bit će novaca. Moći ćemo  bacati i više od nekoliko stotina milijuna kuna kruha godišnje, trošiti i više od 6-7 milijardi kuna na mobitelomaniju, opet godišnje. Kupovati i više od par stotina milijuna kuna hrane za kućne ljubimce, godišnje ostavljati i više od nekoliko milijardi kuna u hrvatskim kladionicama i kockarnicama. Moći ćemo mi sve to, iako smo svjesni da nam novca neće biti nikada dosta. Pametan je naš narod kada veli „bit će svega neće nas“. Neupitna je istinitost ove naše narodne poslovice. Nažalost, ona nije samo primjenjiva na tebe i mene kao pojedince, ona vrijedi, ako ovako nastavimo i za naš narod u cjelini. Pitanje je opstanka hrvatskog naroda na prostorima od Boga nam dane „Lijepe naše“. Prvi put od izgradnje osnovne škole Sućidar u prvom razredu imamo manje od 80 prvaša. Samo 72 prvaša pohađaju prvi razred. Tužna je to i poražavajuću činjenicu u usporedbi s preko 120 djece u prvom razredu prije samo dvadesetak godina. Već je postalo tradicionalno da na početku školske godine, kao i u većini drugih župa, imamo blagoslov prvaša, njihovih školskih torbi te zazovemo Duha Svetoga za blagoslovljen početak nove školske godine. Došlo je nešto više od pola upisanih prvaša sa svojim roditeljima. Već na samom ulasku u crkvu, pri uzimanju blagoslovljene vode, moglo se primijetiti da su pojedini roditelji svome djetetu već do tada održali sate i sate vjeronauka. Poglavito je to bilo uočljivo za vrijeme sv. mise. Roditelji, prvi vjeroučitelji svoje djece poučili su ih kako se treba ponašati u crkvi i što znači svetost liturgijskog prostora. Većina djece uz male dječje nespretnosti i nesnalaženje uspjeli su do kraja na svoj, djetinji način, biti pozorni slušatelji riječi Božje. Nakon zaziva Duha Svetoga himnom O dođi, Stvorče Duše svet uslijedio je blagoslovna molitva nad djecom i njihovim školskim torbama. Za uspomenu svako je dijete dobilo prigodnu kemijsku na kojoj je mala naljepnica s likom sv. Andrije i anđela čuvara. Euharistijsko slavlje, kao i svake nedjelje, pjevanjem su uveličale naše Andrijane.

Galerija slika