Dogma: Marija Bogorodica

Četiri su marijanske dogme koje Crkva predlaže kao objavljenu istinu, na temelju pisane ili predane riječi Božjoj, u obliku koji obvezuje cjelokupni kršćanski puk tako da se nijekanje takve istine proglašava krivovjerjem. Prva dogma je da je Marija Bogorodica, druga da je Marija vazda Djevica, treća da je Marija bezgrešno začeta te četvrta da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom uznesena na nebo.

Marija Bogorodica

Marijino božansko majčinstvo temelji se na učenju Svetog pisma, spisima crkvenih otaca, a definirano je na koncilu u Efezu 431. godine: “Marija je uistinu Majka Božja, budući da je rodila drugu Osobu Presvetoga Trojstva, Boga Sina, koji je radi nas postao čovjekom. (crkveni sabor u Efezu, op. prev.)”

Prema sv. Ivanu (usp. Iv 1, 14) Isus je Riječ koja je tijelom postala, Riječ koja je preuzela ljudsku narav u krilu Marije. Kako je Marija uistinu Isusova Majka (usp. Mt 1, 25), a Isus je uistinu Bog od prvog trenutka njegovog začeća, Marija je uistinu majka pravoga Boga.

Theotokos

Na Istoku ovu dogmu nazivaju Marijinim izvornim grčkim naslovom – Theotokos. Danas nerijetko čujemo teologe koji krivo prevode ovaj naziv kao „Nositeljica Boga”. Naime, grčki jezik ima drugačije izraze za ženu koja nosi u svojoj utrobi nekoga, drugačiji naziv je za trudnoću: kuiskomai¹. Riječ Theotokos složenica je od dvije riječi: Theos, koja se prevodi kao Bog i tokos, koja dolazi od grčkog korjena tikto², koja označava sam čin rađanja djeteta. Dakle, tokos bi bila ona koja je rodila dijete. U našem slučaju ona koja je rodila Boga.

Posve je jasno da je Marija iz Nazareta majka Isusova. Ona ga je nosila u svojoj utrobi, rodila ga, i odgojila ga uz pomoć svojega čistoga supružnika, Josipa. Kako onda možemo reći da je Marija majka samoga Boga? Zato što je Bog zapravo Trojstvo – jedan Bog u tri Osobe. Je li Marija Majka Presvetoga Trojstva?

Nije. Marija nije Majka Presvetoga Trojstva, ona je Majka samo druge Osobe Presvetoga Trojstva, jer se samo druga Osoba Presvetoga Trojstva utjelovila. Ono što Katolička Crkva naučava o Mariji podržava središnje doktrine vezane uz Isusa Krista.

Kada je Isus začet u utrobi Blažene Djevice Marije, Njegova vječna božanska narav savršeno je ujedinjena s ljudskom puti koja je dana od Marijine vlastite ljudske puti. Isus ima ljudsku narav i božansku narav, ali mi uistinu možemo reći da je On Božanska Osoba. No majke ne rađaju naravi, one rađaju osobe. I tako mi možemo s pravom reći da je Marija Majka Božja, jer Isus je Bog, a Marija je Majka Isusova.

Počeci dogme o Bogomajčinstvu

Razmišljanje o otajstvu Spasiteljeva rođenja dovelo je kršćanski puk ne samo da se obraća Svetoj Djevici kao Isusovoj Majci, nego i da je prizna Bogorodicom. Ta je istina bila produbljena i zamijećena kao ona koja pripada vjerskoj baštini Crkve već od prvih stoljeća kršćanskoga doba, već otkad je bila svečano proglašena na Efeškom koncilu g. 431.

U prvoj kršćanskoj zajednici, dok među učenicima raste svijest da je Isus Sin Božji, sve je jasnije da je Marija Theotokos, Bogorodica. Riječ je o nazivu koji se ne javlja izričito u evanđeoskim tekstovima, premda se u njima spominje “Isusova Majka”, i potvrđuje da je Isus Bog (Iv 20,28; usp. 5,18; 10,30.33). Marija je ipak priznata kao Majka Emanuela, što znači Bog s nama (usp. Mt 1,22-23).

Već u 3. stoljeću, kao što se može zaključiti iz jednog drevnog pisanog svjedočanstva, kršćani u Egiptu obraćali su se Mariji ovom molitvom: “Pod tvoju se obranu utječemo, o Sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas oslobodi nas od svakoga zla, o Djevice slavna i blagoslovljena” (Iz Liturgije časova). U ovom drevnom svjedočanstvu, po prvi put se izričito javlja izraz Theotokos, “Bogorodica”.

U poganskoj mitologiji, često se događalo da je poneka božica predstavljena kao majka nekoga boga. Zeus, naprimjer, najviše božanstvo, imao je za majku božicu Reu. Taj je okoliš možda pogodovao uvođenju kršćanskog naziva “Theotokos”, “Bogorodica” za Isusovu majku. Ipak treba primijetiti da taj naslov nije postojao, nego su ga stvorili kršćani da izraze vjeru koja nije imala ništa zajedničko s poganskom mitologijom, vjera u djevičansko začeće u krilu Marijinu Onoga koji oduvijek bijaše vječna Riječ Božja.

U prijeporima

Sa 4. stoljećem, izraz Theotokos već je u čestoj upotrebi na Istoku i na Zapadu. Pobožnost i teologija sve se češće pozivaju na taj izraz, koji je već ušao u crkvenu vjersku baštinu.

Nestorije, carigradski patrijarh (428. – 431.) smatrao je da je Marija majka samo Isusove ljudske naravi, ali ne i božanske, pa je radije koristio izraz majka Kristova umjesto majka Božja i time se usprotivio pučkom običaju da se Mariju naziva majkom Božjom. Problem je bio u tome da ako Marija nije Bogorodica onda se time niječe utjelovljenje druge božanske osobe Isusa Krista.

Shvatljiv je stoga veliki pokret protesta, koji se podigao u 5. stoljeću, kad je Nestorije posumnjao u zakonitost naziva “Bogorodica”. On je, zapravo, bio sklon zadržati Mariju samo kao majku Isusa čovjeka, i smatrao da je naukovno ispravan samo izraz “Kristorodica”. Na tu je grešku Nestorija navela njegova poteškoća da dopusti jedinstvo Kristove osobe, i krivo tumačenje razlikovanja između dvije naravi – božanske i ljudske – u Kristu prisutne.

Koncil u Efezu g. 431, osudio je njegove teze i, potvrdivši postojanje i božanske i ljudske naravi u jednoj osobi, Sinu, proglasio je Mariju Bogorodicom.

Pogled Crkve

Nestorijeve poteškoće i prigovori pružaju nam sada priliku nekih korisnih razmišljanja za ispravno shvaćanje i tumačenje toga naslova. Izraz Theotokos, koji doslovce znači “ona koja je rodila Boga”, na prvi pogled može izgledati iznenađujući; izaziva, zapravo, pitanje o tome kako je moguće da ljudska osoba rodi Boga. Odgovor vjere Crkve je jasan: Marijino božansko majčinstvo odnosi se samo na ljudsko rođenje Sina Božjega, a ne na božansko rođenje. Sin je Božji oduvijek bio rođen od Boga Oca, međutim, prije dvije tisuće godina, primio je našu ljudsku narav i tada bio začet i rođen od Marije.

Proglasivši Mariju “Bogorodicom”, Crkva namjerava stoga potvrditi da ona jest “Majka utjelovljene Riječi, koja je Bog”. Njezino majčinstvo ne odnosi se, međutim, na cijelo Trojstvo, nego samo na drugu Osobu, Sina koji je, utjelovivši se, od nje preuzeo ljudsku narav. Majčinstvo je odnos između osobe i osobe: majka nije samo majka tijela ili fizičkog stvorenja koje je izašlo iz njezine utrobe, nego osobe koju rađa. Marija je, dakle, rodivši prema ljudskoj naravi Isusovu osobu, koja je i božanska osoba, Bogorodica.

Proglasivši Mariju “Bogorodicom”, Crkva ispovjeda jednim izričajem svoju vjeru o Sinu i Majci. To se jedinstvo ističe već na Efeškom koncilu; definicijom o Marijinu božanskom majčinstvu oci su nastojali istaknuti svoju vjeru u Kristovo božanstvo. Usprkos protivljenjima, drevnima i novijima, o mogučnosti priznavanja Mariji ovog naziva, kršćani svih vremena, ispravno tumačeći značenje toga majčinstva, načinili su od njega povlašteni izraz svoje vjere u Kristovo božanstvo i svoje ljubavi za Djevicu.

U Theotokosu Crkva, s jedne strane, prepoznaje jamstvo stvarnosti Utjelovljenja, jer – kako tvrdi sveti Augustin – “da je Majka privid, privid bi bio i plod… privid brazgotine Uskrsloga” (Traktat u Ev. Ioannis, 8,6-7). I, s druge strane, ona s čuđenjem razmatra i s poštovanjem slavi neizmjernu veličinu koju je Mariji udijelio Onaj koji je htio biti njezinim Sinom. Izraz “Bogorodica” upućuje na Riječ Božju, koja je u Utjelovljenju preuzela poniznost ljudskoga stanja da uzdigne čovjeka na Božje sinovstvo. Ali taj naslov u svjetlu uzvišenog dostojanstva udijeljenog nazaretskoj Djevici, proglašava također, plemenitost žene i njezin uzvišeni poziv. Bog zapravo postupa s Marijom kao sa slobodnom i odgovornom osobom i Utjelovljenje svoga Sina ostvaruje tek kad zadobije njezin pristanak.
Slijedeći primjer drevnih egipatskih kršćana, vjernici se pouzdaju u Onu koja, jer je Bogorodica, može postići od božanskoga Sina milost oslobođenja od zala i milost vječnoga spasenja.

Bilješke:

1. κυΐσκομαι, nositi, trudna biti ↩︎
2. τίκτω 1) akt., fut. τέξω, ob. τέξομαι, aor. ζτεκον, ep. τέκον, inf. τεκέειν, med. ep. i poet. (έ)τεκόμην, perf. τέτοκα, roditi, τινά, τί, (ή) τεκοϋσα ili τίκτουσα mati, δ τεκών otac, οι τεκόντες roditelji; o životinjama okotiti, oždrijebiti, izleći itd.; prenes. rađati, uzrokovati, τί. 2) med. poet. — akt. ↩︎