NAPOKON PRVACI!!!

Sudamja kup započeo je s molitvom koju je predvodio don Mihael Prović, povjerenik Ureda za pastoral mladih. Na početku se okupljenima obratio i Mladen Jurić, voditelj sporta u Splitsko-makarsko nadbiskupiji koji je pozdravio igrače i upoznao i sa sustavom natjecanja. Na kupu su nastupale momčadi iz župa: sv. Stjepan prvomučenik Šolta, Uznesenje BDM sv. Duje, Materinstva BDM Brda, sv. Andrija Sućidar, sv. Mihovil arkanđel Konjsko, sv. Ante Poljud, sv. Matej Ravne Njive, sv. Luka Kocunar. Naši momci su nastupili u sastavu: Duje Koceić, Domagoj Ljuba, Damir Znaor, Darko Bikić, Neno Grubišić, Krešimir Vuković, Dario Dado Vranješ(cap.), Marko Čulić, Duje Kulušić, Tomislav Čagalj, Matija Bralić, a voditelji su bili Mirko Stipetić i Jure Vodanović. Ne znam kako započeti ovaj tekst nego rečenicom našeg kapetana Daria Vranješa popularnog Dade koji je nakon svog uobičajenog monologa prije svake utakmice uskliknuo „Sad ili nikad“. Naime, pred dvije godine kada smo bili brončani željeli smo iskorak sljedeće godine što smo i uspjeli plasiravši se u finale koje smo nažalost izgubili, ostali smo srebrni. Sve je vodilo tome da ove godine napokon postanemo prvaci, jer kako nam je kapetan objašnjavao to mora biti tako. Njemu, prvom među jednakima je to bila velika životna želja, a uzgred tome ovo mu je bila zadnja godina na kojoj je smio nastupati zbog dobnih ograničenja, zadnja prilika. Nismo željeli ništa prepustiti slučaju pa smo se pojačali s dvojicom igrača koji su na kraju odigrali presudnu ulogu. Damir Znaor i Darko Bikić su pokazali da zaslužuju mjesto u momčadi prvenstveno karakterom, a onda i nogometnim sposobnostima. S nestrpljenjem smo iščekivali ždrijeb koji nam je dodijelio župu sv. Matej Ravne Njive četverostrukog prvaka, momčad koja je izgledala nepobjedivo. Znali smo da ako to prođemo put do finala je otvoren. Na opće oduševljenje utakmicu smo lakoćom dobili 4:0 (Koceić, Bikić, Znaor, Vranješ) dijelom zbog našeg fanatizma koji smo gajili kroz cijeli turnir, vjerujući kako ćemo ga osvojiti, a dijelom i pasivnošću župe sv. Mateja koja se zasitila i tako pomalo neozbiljno shvatila ovogodišnji Sudamja kup. Euforija nakon te utakmice davala nam je za pravo da preuzmemo ulogu favorita i završimo turnir kao pobjednici. Polufinalnu utakmicu smo igrali protiv ekipe sv. Duje na koju nas je naš kapetan upozoravao kao jako nezgodnu ekipu koja se pojačala za potrebe kupa. Ta utakmica se pokazala kao najbolja na cijelom turniru, a naši momci su igrali inspirirano. Toliko su bili dominantni da su ekipu sv.Duje koja je četvrtfinalnu utakmicu dobila rezultatom 11:0, pregazili 5:0 (Čulić x2, Znaor x2, Koceić) plasiravši se u finale kao najbolja ekipa turnira. Finale smo igrali protiv župe sv. Ante Poljud koju smo pobijedili rezultatom 3:1 (Čulić, Bikić, Znaor), gdje smo u početnoj fazi utakmice stekli veliku prednost i do kraja utakmice je rutinirano održavali. Samo finale je bilo jednosmjerno, zvijezde su se tog dana poklopile i sv. Andrija Sućidar je morao postati prvak. Mišljenja sam da smo već prije utakmice znali da ćemo osvojiti jer tolika doza samopouzdanja nikad nije viđena u našoj ekipi. Slavilo se, bilo je i suza posebno radi našeg vođe i kapetana Dade Vranješa koji kroz cijelu godinu ulaže svu svoju energiju kako bi došao u priliku podići pehar. Ove godine smo igrali za njega, za ponos svih naših sućidrana i na čast župe. sv. Andrije koja nam je ovo sve omogućila. Među našim redovima bilo je i priznanja, pa su tako Damir Znaor kao najbolji igrač turnira i Duje Kulušić kao najbolji vratar turnira ponijeli kući laskave titule koje će im zasigurno ostati u lijepom sjećanju. Spomenuo bih još i dvojicu voditelja Juru Vodanovića i Mirka Stipetića koji su nam kroz svoje iskustvo dali potrebnu mirnoću i na taj način nas kvalitetno usmjeravali kroz cijeli turnir kako bi ostali hladne glave u presudnim trenutcima.

Duje Koceić