DRUGA BIBLIJSKA KORIZMENA VEČER SRIJEDOM

DRUGA BIBLIJSKA KORIZMENA VEČER SRIJEDOM

Druga večer Biblijskih korizmenih večeri srijedom započela je, kako je to uobičajeno, sv. misom koju je predslavio predvoditelj Biblijskih večeri don Marinko Vidović. Don Marinko se u propovijedi osvrnuo na evanđelje o majci sinova Zebedejevih koja je za njih, u božjem kraljevstvu, tražila prva mjesta, ministarske položaje. Kazao je kako se ne podudara logika božjeg i ovozemaljskog kraljevstva „ Kristovo se kraljevstvo ostvaruje kroz patnju i nemoć. Na križu Krist je kralj. Nije on kralj na tronu. Nije on kralj koji ostvaruje svoje kraljevstvo silom, nasiljem, zakonima, nego on je kralj koji ostvaruje svoje kraljevstvo dobrotom, ljubavlju, prihvaćanjem svakog čovjeka, zapravo zauzimanjem čovjekova srca. Jedino to kraljevstvo ima trajnost, ima budućnost.“ Tema predavanja, nakon sv. mise, bila je „Isusovo sakramentalno umiranje i trajnost njegove smrti“, tj. kako se sakramentalnost uspjela sačuvati među nama, kako mi participaramo u njoj i kako od nje živimo. Prof. don Marinko Vidović započeo je svoje izlaganje tumačenjem kako se čovjek izražava pa je zaključio da prvi način čovjekova izražavanja nisu riječi nego geste. To je prva razina čovjekova izražavanja, razina geste kojom se Isus poslužio. „Sakupio je sve svoje učenike, priredio večeru i tokom te večere u znaku im protumačio što se događa s njim, znaku dijeljenja kruha i znaku dijeljenja zajedničke čaše vina. Simbolika je u zajedništvu. Daje svima kruh da jedu i daje čašu koja kruži kako bi do svih došla. I time je on protumačio značaj svoje smrti. K tome su došle i one tumačiteljske riječi koje mi na svakoj misi izgovaramo: ‘Ovo je tijelo moje koje će se za vas predati i ovo je kalež moje krvi novoga saveza koja se prolijeva za vas’. Te su tumačiteljske riječi malo pobliže dale spasiteljski značaj ovoj smrti, ali već u onom dijeljenju i kruha i vina već je tu bila prisutna bit njegove spasiteljske smrti.“ Prof. Vidović je u daljnjem izlaganju obrazložio važnost i značenje njegove smrti „tu se smrt često naziva Isusovom proegzistencijom, životom za drugoga. Zašto? Kažemo: ‘ovo je tijelo za vas. Ovo za ima nekoliko značenja. Za nas, našu korist. Zbog nas. Za nas jer smo mi uzrok njegove smrti“. Don Marinko je potom objasnio odnos, tj značenje pojmova Uskrs, Pasha i Vazam ustvrdivši da je najtočniji izraz Pasha jer je ona označava prijelaz iz smrti u život, prijelaz iz ropstva u slobodu. Taj prijelaz je ostavaren Isusovom smrću budući da čovjek ne može sam sebe osloboditi. Potrebno je da mu netko dođe izvan, dadne mu ruku i izbavi ga iz zatočeništva, iz ropstva. To je učinio Isus. On je darovao svoj život za nas. Darivanje, ne tko je zaslužio, tko je na vlasti nego za one najpotrebnije. To je prava ljubav. Prof. Vidović je završio svoje predavanje pozivom na razmišljanje o našto posljednoj večeri „ o kad bi čovjek znao koja će mu biti posljednja. Onaj najteži bolesnik kojemu daju još sate života još se nada da neće biti posljednja jer kad bi znao, bio siguran, drukčije bi se ponašao, drukčije govorio. Ipak, svi smo svjesni da posljednja večera može nastupiti svakog trena. Mijenja li nas ta svijest ili mislimo da smo vječni? Logika, to će se dogoditi tamo nekome drugome ovdje je strašno pogrešna. Malo mislimo na ovu činjenicu ,jer da mislimo naš bi život bio daleko proegzistetniji, život za drugoga.“

PHP Code Snippets Powered By : XYZScripts.com