DUHOVNA OBNOVA POVODOM BLAGDANA SV. ANDRIJE Drugi dan – četvrtak, 28. studenog
Drugi dan duhovne obnove u našoj župi započeo je u 17:00 sati katehezom o Božjem milosrđu. „Danas ćemo gledati sliku Božjeg milosrđa; Oca, Sina i Duha Svetoga“, riječi su kojima je pater Marko mnoštvo župljana uveo u tajnu jedne od najvažnijih slika naše vjere. Pred izloženom velikom reprodukcijom Božjega milosrđa, pater je vrlo studiozno upoznao okupljene s duhovnom, ikonografskom i bezvremenskom važnošću slike koja je nastala 1931. godine, a danas se čuva u litvanskom Vilniusu. Izradu, koja je trajala šest mjeseci, nadgledala je sv. Faustina Kowalska te, po njezinu završetku, gorko zaplakala rekavši kako prikaz uopće ne sliči na Isusa kojeg je ona vidjela. No, Gospodin ju je utješio riječima: „Važnost ove slike nije u potezima kista, već u milosti koje ću dati onima koji će se pred njom moliti.“ Naknadno je izrađeno na stotine inačica ove slike koje se razlikuju od originala u mnogočemu (prikazu Krista, boji, podlozi, pozadini i sl.), no samo je jedna izvorna, a o kojoj je pater Marko napisao knjigu „Vidljivi Bog“ i koju su župljani mogli kupiti na ulazu u crkvu. Pater je u katehezi naglasio da je „Isus sv. Faustini dao pet oruđa kojima možemo pobijediti tamu“, te ih povezao s „pet kamena Davidovih (David – ljubljen), koje je imao u svojoj praćki i s kojima je pobijedio Golijata (Golijat – proklet).“ Stoga je i uprizoreno Milosrđe, posredstvom sv. Faustine, čudo, nada i snaga kojom i mi možemo nadvladati nemilosrđe te postati milosrdni kao naš Gospodin, Isus Krist. „Najveći Kristov atribut je milosrđe“, ističe pater Marko naglašavajući da su „milosrđe i nemilosrđe dva pojma o kojima ovisi čitav naš život.“ Veli: „Ako smo nemilosrdni, dakle, sudimo li, bit’ ćemo suđeni.“ U nastavku kateheze, pater vrlo iscrpno analizira svaki dio slike te pojašnjava duhovni smisao svakog detalja i cjeline. Na jednom mjestu upozorava kako je sv. Faustina upitala Isusa zašto na slici ima spuštene oči; On joj odgovara: „Ja gledam one koji su na dnu (A mnogi prvi bit’ će posljednji, i posljednji prvi).“ Nadalje, svijetlo na Kristovoj glavi predstavlja pomazanje, a ljubičasta aureola – boju kraljeva („Isusu je dana sva vlast na Zemlji“). Krist je odjeven u albu koja se i danas kao svećeničko ruho nosi ispod misnice. Osobitu pozornost pater Marko posvećuje Kristovim rukama: podignuta desnica vezana je za riječi koje je Isus uputio sv. Faustini („Reci ljudima Faustino, da sam ja došao na svijet blagoslivljati, spasiti grešne.“), dok lijevom otvara prsa i pokazuje svoje srce iz kojeg isijavaju dvije zrake; crvena kao simbol sakramenta svete ispovijedi i bijela kao simbol sakramenta euharistije. Tama iza Isusa je tjeskoba, zlo, pakao… u toj tami Isus nam svijetli kao jediniPut,Istina i Život. Pater Marko se osvrnuo i na druge važne prikaze Gospodina, poput Torinskog platna i vela iz Manoppella, zaključivši katehezu riječima iz dnevnika sv. Faustine: „Isus mi je rekao da onaj tko barem jednom izmoli krunicu Božanskog milosrđa, biti će obranjen od demona pri trenutku smrti.“ Tako su i svi okupljeni u dupkom punoj crkvi, pomoćnoj dvorani, kao i mnoštvo ispred crkve, stali moliti krunicu Božanskog milosrđa s kojom smo pristupili svetom misnom slavlju u 18:00 sati. Pater se u propovijedi osvrnuo na čitanje iz Knjige proroka Daniela, snažno naglasivši kako „Daniel nema straha pred gladnim lavovima poradi pouzdanja u Gospodina, dok je nas danas strah svega!“ Stoga je važno u svom srcu uvijek ponavljati – Isuse, uzdam se u Tebe! „Molite iz petnih žila kada su lavovi oko vas, kada vas tama okružuje!“, ističe pater upozorivši sve okupljene da se naročito čuvaju bogopsovke jer „…kada psuješ Boga, On odlazi.“ Predivna paterova propovijed zaključena je riječima: „Kada vidite sva zla oko vas, budite drugačiji, budite kršćani! Drugi će krasti, proklinjati, kukati, a vi – podignite glavu i radujte se! Bit ćemo Kristovi u onom trenutku kada nam dođe stranac i reče: ‘ja bih bio kao ti, nasmijan, veseo… ‘, a vi mu uzvratite: ‘To nisam ja, to je Krist.“ Prema tome, nema kompromisa u Božjem kraljevstvu, ili smo Kristovi ili nismo. Zbog velikog broja djece (pater je istaknuo da je od skoro tisuću mjesta gdje je predvodio duhovne obnove još samo negdje u Slavoniji vidio ovoliko djece) koja su se okupila u crkvi i pjesmom slavila Gospodina, propovijed je završila nadahnutim riječima: „Pustite novac, pustite brige, pustite svijet, zbog ove djece budite Kristovi! Dajte im Isusa! Učite ih voljeti Isusa!“ Nakon propovijedi, svi župljani su se uhvatili za ruke kao jedno srce koje zajedno izgovara – Isuse, uzdam se u Tebe. Pri završetku euharistijskog slavlja nastupio je blagoslov djece; okupljenoj djeci je pater polagao ruke na glavu, utiskivao znak križa na čelo, dok su maleni ljubili relikvije sv. Faustine. U 20:00 sati program je završio katehezom i susretom s obiteljskom i molitvenom zajednicom „Treće srce“. U katehezi je istaknuta važnost molitve („Što može biti važnije od molitve?“), obitelji („Posljednja borba između dobra i zla je borba za obitelj.“), te problemi s gubljenjem mira u srcu a kojima pridonose zle pošasti svijeta, od kulture smrti, preko homoseksualnog lobija, do pobačaja. Pater Marko večer završava znakovitim riječima: „Dvije stvari mogu čovječanstvo spasiti od predstojećih kataklizmi i čovjeka od nemira. Prva – Isus vam je dao svoju sliku, i druga – molitva.“
