Majka Boga
Majka je biće preko kojeg njezine ljubavi svako dijete uči o dubinama ljudskih odnosa. Ta majčinska ljubav, ostaje u sjećanju kao jedna toplina koja izlazi iz duše i ostaje duboko u nama- toliko duboko da nikada tu toplinu ne zaboravljamo. Usudit ću se kazati kako je postojanje majke jedan od uvjeta da uđemo u dublji odnos s Bogom, jer Bog je Ljubav, a pouku o ljubavi najprije dobivamo od majke. Bog je tako odlučio ući u ovaj svijet preko tijela jedne žene- svoje majke, kako bi s nama dijelio sve u ovom životu. Jednako tako htio je ostaviti i nama jednu majku- svoju majku, da bude naša majka, kako bi preko nje dublje ponirali u božji život- kako bi preko Marije Majke bolje dolazili do Božje Ljubavi. Preko Marije uspostavlja se zajedništvo s Bogom preko njegove i naše Majke.
O Majci piše i sveta Terezija Avilska: “Sjećam se trenutaka smrti moje majke, a bilo mi je tada dvanaest godina ili nešto manje. Kako sam počela shvaćati koliki je to gubitak, tužna otiđoh slici naše Gospođe i zamolih je u suzama da mi bude majka. Čini mi se, premda to učinih jednostavno, kako je vrijedilo puno; jer spoznah kako u toj Djevici našđoh konačno Nju (Majku, op. a.), i posve se okrenuh njoj”[1].
Majka ljudi
U Mariji se događa spajanje, stapanje ljudskog i božanskog u Kristu. Tako prilikom utjelovljenja Boga u Čovjeka, Blažena Djevica Marija predstavlja cijelo čovječanstvo: Krist je ušao u čovječanstvo, ali je i čovječanstvo ušlo u Krista najprije po Mariji. “Tako po Mariji, sam Život ulazi u svijet, na način da je Marija rodila Živoga (Boga), i da ga je rodila kao majka svih živućih”, kaže sveti Epifanije[2]. ().
Bog po Mariji svoju intimu predaje čovjeku. Ulazi u njegovu intimu, pa se u Mariji stapaju intima Boga i čovjeka. Neka ne čudi stoga tolika pobožnost prema Majci Mariji: njoj je intima Boga uvijek otvorena, pristupa joj kao nitko drugi, s lakoćom otvara putove Bogu vjernicima koji joj se obrate. Doista, u intimu Boga ulazimo po sakramentima, ali Marija čovjek koji ima pristupe Bogu tamo gdje ih nijedan drugi čovjek nema. Ona je Bogu dala svoje tijelo, rodila ga. Nakon toga, njezin Sin predao je Majci sve one koji žele biti dionicima istoga tijela i istoga života, istoga Duha kojeg ima njezin Sin.
Oni se ponovo u Crkvi hrane Tijelom koje je Marija dala Kristu: Tijelom Kristovim. Tako, “Marija izgrađuje stalno Crkvu, dohranjuje je i drži je cjelovitom. Teško je imati neku autentičnu pobožnost spram Marije, i ne osjećati povezanost sa ostalim dijelovima Mističnog Tijela Kristova, ili ne biti povezan sa njegovom vidljivom glavom, sa Papom”[3]. Marija otkida od svoga tijela da bi dala Bogu i nama, i čini to zanemarujući sebe i svoj život kao prava majka. Prati svoga Sina na njegovu putu. Čini to neprimjetno, ali je uvijek uz njega. Tako čini i sa nama. Ona je uvijek uz svoje sinove koji se hrane njezinim tijelom, Tijelom njezina Sina u Crkvi. Neprimjetno pazi na svoju djecu i stalno ih zagovara kod Sinom. “Svojom moći pred Bogom, uspijeva dobiti sve što tražimo; kao Majka želi nas utješiti. I također, kao Majka shvaća i razumije naše slabosti, hrabri nas, opravdava, olakšava nam djelovanje, uvijek ima spremno nešto za pomoć, čak i kada se sve čini nemogućim”[4].
Gospa od Zdravlja
Upravo tako se Marija ponaša prema svojoj djeci i kada je zdravlje u pitanju. Kada kažemo “zdravlje”, mislimo, prije svega na tjelesno zdravlje. Ono je prva asocijacija. Ne treba zaboraviti koliko je ljudi uslišano po tom pitanju. Kao i svaka majka, Marija- naša mati, od svoga bi zdravlja otkinula da bi ga dala svojoj djeci. Toliko je sprema učiniti za sve nas. Ona pati sa svojom djecom u njihovim bolima, baš kako je patila sa svojim raspetim Sinom pod križem. Pati čistom ljubavi jedne majke koja bi sve učinila za svoje dijete.
Ipak, više od tjelesnog zdravlja, od svoh nevolja, svakoj majci je puno važnije da joj djetetu bude dobro u životu da sve ispadne kako treba na kraju. Tako je i Mariji: puno je važnije spasenje od svega ostalog, Stoga, kako god naši grijesi zadaju udarac Isusu, Sinu Božjem i sinu Marijinu, tako zadaju i Mariji. Ne boli je samo zbog Isusa, Sina, već i zbog svakog od nas. Ta njezina smo djeca. Boli je svaki grijeh svoga djeteta, svaki čin u kojem njezino dijete skreće s pravoga puta. Kao i svaku majku.
Stoga se brine i za taj dio našega života. Ide pred nama kao I svaka majka pred svojim djetetom pazeći da ne posrnemo. Vodi računa da svaki put naše rane budu zaliječene, da Sin i Otac budu uz nas; da u njih isprosi milosti za naše potrene.
Eto, takva je naša Majka Marija. Sjećam se čestih zgoda u kojima bi nešto pitao svoga oca, a on bi mi hitro odgovorio: pitaj majku, ako ona dozvoli ja se slažem. Vjerujem kako se to ponavlja u mnogim obiteljima. Nije to stoga, što otac ne bi imao snage za dopustiti nešto, već je siguran kako će majka sa svom svojom ljubavi napraviti isto što i on. Majka je majka! Čak i kada ne bi postigli traženo, majka bi našla riječi utjehe i dobar razlog da se ne dobije ono što se traži. Kada bi je molio za nešto, ona bi se opet savjetovala s ocem i ostavlja je oca u uvjerenju kako djeca ispravno postupaju!
[1] Sveta Terezija Avilska, Moj život, 1,7
[2] Sveti Epifanije, Protiv krivovjerja, 78
[3] J. ESCRIVÁ DE BALAGUER, Susret s Kristom, 139
[4] J. ESCRIVÁ DE BALAGUER, Prijatelji Božji, 292