Ljudi smo koji idu protiv struje. Neka nas ništa ne obeshrabri, već uvijek naprijed sa sigurnošću da Gospodin računa na svaki napor i nagrađuje svaku žrtvu.
sv. Leopold Bogdan Mandić
Na već svima itekako dobro poznatome mjestu okupljanja, slavnoj stanici šestice podno crkve, u ranim/kasnim večernjim satima okupili smo se kako bismo započeli župno hodočašće. Ovoga puta odredište su bili Padova u Italiji te Vodnjan u Istri.
Da unaprijed odgovorim na neke misli koje vrlo vjerojatno neki od vas imaju, da, bila je duga vožnja od devet sati i da, mnogi su muku mučili sa spavanjem u autobusu, ali zar su ugoda i užitak koje lagodnost donosi faktor presude nad onim što nam posjet, u ovome slučaju Padovi i Vodnjanu, mogu duhovno donijeti, a donijeli su itekako mnogo.
Kao što rekoh, prvo je odredišta bila Padova – grad u sjevernoj Italiji u pokrajini Veneto, točnije Svetište svetog Leopolda Bogdana Mandića. Riječ je o kapucinskome samostanu u kojemu se danas nalazi sobica u kojoj je ovaj rastom mali, ali duhom veliki svetac neumorno ispovijedao sve do konca svoga ovozemaljskoga života. Potrebno je naglasiti kako ovaj samostan nije onaj isti samostan koji je bio za vrijeme sv. Leopoloda. Naime, krajem Drugog svjetskog rata tadašnji su samostan i crkva razoreni usred bombardiranja, a od sveg izdanja preživio je samo kip Bogorodice pred kojim se svetac molio te sobica u kojoj je ispovijedao čime su se obistinile proročanske riječi svetog Leopolda kako će ostati samo sobica kao spomenik Božjega milosrđa koje je pokazao ljudima u ispovijedima. Potrebno je također reći kako ovo Svetište čuva i tijelo svetca od čega je desna ruka posebno izložena.
Put nas je dalje vodio prema Bazilici svete Justine, jedne od ranokršćanskih mučenica pogubljenih za vrijeme kršćanskih progona početkom četvrtog stoljeća. Posebno mjesto u ovoj bazilici zauzima kapelica svetog Luke u kojoj se čuvaju zemni ostatci svetog Luke Evanđelista. Neizostavni dio obilaska Padove jest Bazilika svetoga Antuna Padovanskog, omiljenoga svetca cijeloga svijeta. Razgled smo započeli posjetom svečevom grobu i kapelici relikvija u kojoj se uz mnogobrojne relikvije nalaze i relikvije svetoga Ante te njegov habit. Nakon razgleda, slavili smo svetu misu u jednoj od kapelica same bazilike, a prethodno je bila i prigoda za svetu ispovijed s obzirom da je ova bazilika također mjesto jubilejskog oprosta.
Popodnevni su sati bili predviđeni za slobodno vrijeme i ručak nakon čega je uslijedila vožnja prema Puli i hotelu u kojemu smo odsjeli. Sutradan smo nakon panoramskog razgleda Pule otišli u mjesto Vodnjan gdje smo sudjelovali na župnoj misi. Župna crkva svetog Blaža u svojoj riznici čuva impozantnu zbirku relikvija i neraspadnuta tijela ranokršćanskih svetaca. Neki od svetaca čije se relikvije nalaze su sveti Blaž, sveta Barbara, sveti Sebastijan, sveti Lovre te relikvije našega župnoga zaštitnika svetoga Andrije. Poslije stručnog vodstva tamošnjeg župnog suradnika, krenuli smo prema Splitu. Kratko smo se zaustavili u Opatiji što su mnogi iskoristili za razgled grada.
Malčice umorni od puta, ali itekako duhovno ispunjeni i pod dojmom viđenoga, vratili smo se svojim domovima željno iščekujući iduće hodočašće.
