Obiteljska zajednica naše župe bila je 22. i 23. ožujka na hodočašću u Širokom Brijegu i Međugorju.
Subota, 22. ožujka
Nakon jutarnje mise u 8 i 30 h u našoj župi, primivši blagoslov od župnika, Obiteljska je zajednica krenula na svoj hodočasnički put. Došavši u Široki Brijeg, kratko smo se zaustavili na okrjepu u restoranu “Vrelo Borak”, koji se nalazi uz rijeku Lišticu.
Uživajući u blagodatima prirode i uslužnim domaćinima, nastavili smo svoj put ka crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, gdje nas je dočekao naš veseli vodič fra Franjo Čorić. Naš je dolazak bio motiviran mučeništvom širokobrijeških fratara koji su krajem Drugoga svjetskog rata položili svoj život za Krista i istinu. Vodič fra Franjo poveo nas je križnim putem fratara iz Širokog. Pokazao nam je mjesto stradanja fratara, kao i mjesto gdje su im bile bačena kosti koje su naknadno prenesene u desnu bočnu lađu crkve.
Ti su hrabri ljudi, iako su imali priliku sačuvati svoj život da su se odrekli Krista, radije izabrali mučeničku smrt. Priča o tom događaju i samo mjesto posebno su nas se dojmili.
Potom smo posjetili i razgledali cijelu crkvu. Upoznali smo se i s poviješću ovoga kraja: od fra Didaka Buntića, jednog od najzaslužnijih ljudi koji je imao viziju razvoja, do toga kako ova župa živi danas.
U lijevoj bočnoj lađi crkve nalaze se posmrtni ostaci fra Didaka Buntića i biskupa fra Rafe Barišića.
Fra Franjo nas je upoznao i sa životom župe. Mise su iznimno dobro posjećene, a brojni su mladi ljudi uključeni u pastoral župe. Crkvom dominiraju velike orgulje pa sve skupa ostavlja dojam jedne žive župe s dosta mladih ljudi.
Nakon obilaska pozdravili smo se s fra Franjom, u nadi da to neće biti posljednji susret. Krenuli smo prema Međugorju. Praćeni kišnim oblacima, dolazimo u Međugorje i smještamo se u hotel Olea Vitis, gdje upoznajemo našega ugodnog i prijaznog domaćina.
U večernjim satima zajednica kreće na Podbrdo, odnosno na brdo ukazanja. Molili smo krunicu sa svojim nakanama penjući se po oštrim i strmim stijenama. Molitvu smo pratili pjesmom Mariji Kraljici Mira.
Po dolasku na mjesto ukazanja, u tišini smo, svatko na svoj način, molili pred Gospinim kipom. Žene iz zajednice pred Gospinim su kipom ostavile ruže, zahvaljujući time Majci na brizi za našu djecu i obitelji.
Radosni i ispunjeni mirom spustili smo se s brda uz pjesmu, osmijehe i zahvale te se vratili u hotel.
Nedjelja, 23. ožujka
Kiša je natopila nedjeljno jutro. Dan smo počeli svetom misom u crkvi sv. Jakova. Bila je to i prigoda za ispovijed. Nakon mise smo doručkovali i pozdravili se s domaćinom, zahvalivši mu na gostoprimstvu.
Okupili smo se oko kipa Uskrslog Isusa gdje smo izmolili pobožnost križnog puta. Radi vremenskih neprilika nismo išli na Križevac, već smo ostali na križnom putu kraj kipa. Svaki se član zajednice ugradio u ovu pobožnost, napisavši svoju postaju križnoga puta. Svatko sa svojim mislima, prateći govor naše nutrine, bodrili smo duhom jedni druge. Na koncu križnog puta pojedinačno smo se pomolili pred Uskrslim.
Nakon toga smo iskoristili vrijeme i otišli u kapelu marijanske zajednice Oaze Mira kraj Cenacola, gdje smo neko vrijeme ostali u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Završetak ovog putovanja obilježili smo zajedničkim ručkom koji je prošao u veseloj atmosferi. Na koncu smo se vratili kućama ispunjeni, sretni i Bogu zahvalni.
