HODOČAŠĆE U DOŠAŠĆE VIS IZIDORA
U subotu (10. prosinca) nakon zornice ekipa VIS Izidora zbila se u auto i krenula prema Pakracu – gradu u zapadnom dijelu Slavonije, u sastavu Požeško-slavonske županije. Ponijeli smo rukavice, kape, šalove, ali snijega nigdje! Zato smo bez poteškoća stigli oko 13 sati pred crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije gdje su nas dočekali članovi glazbene skupine Vita Nova. Tonske probe smo imali u 14 sati, došli smo prvi pa smo imali vremena i više puta isprobati svoje pjesme dok su organizatori još namiještali reflektore pa smo bili u svim bojama. Sve je zabilježeno fotoaparatom zahvaljujući našem vozaču Domagoju. Nakon probi išli smo se spremiti za sam nastup. Naime, ovo je bilo četrnaesto izdanje glazbeno–duhovnog susreta pod nazivom Hodočašće u Došašće.
Ono što je zanimljivo za grad Pakrac je to da je ban Slavonije Stjepan u njemu 
osnovao prvu kovnicu novca – moneta banalis – banovac. Prvi i Drugi svjetski rat, a naročito srpska agresija na grad i njegove stanovnike 1991. godine usporili su razvoj i uništili dio kuturne baštine Pakraca. U svrhu poboljšanja kulturnih događanja, te kao jednog od mjesta kulturno–duhovnog događanja u okviru Požeške biskupije i šire, župa Uznesenja BDM Pakrac i glazbena skupina Vita Nova 1998. godine organizirali su prvi susret koji je dio pastoralnog programa za mlade Požeške biskupije.
U župnoj crkvi održana je sv. misa (nama je bilo osobito drago čuti skladbe don Šime Marovića u izvedbi Hrvatskog Pjevačkoga Društva URBATA iz Davora) nakon koje je nešto iza 18 sati započeo koncert koji je trajao sve dok nije završio zajedničkim mahanjem svih izvođača s improvizirane pozornice pred oltarom uz jazz verziju «Visom leteć’». Slijedilo je druženje sudionika i gostiju na domjenku i uskoro smo bili u kući naših domaćina gdje smo, nakon što su se neki osvježili, neki napisali domaće radove, nastavili druženje uz društvene igre! Ujutro su nam domaćini pripremili obilni doručak nakon kojeg smo se morali pozdraviti s njima jer smo imali već dogovoren raspored kojeg se valjalo držati. Svirali smo na sv. misi i nakon mise ostali otpjevati nekoliko pjesama s Vita Novom za svoj gušt.
Nakon ručka došlo je vrijeme za vraćanje kući. Poslagali smo i prtljagu i sebe i krenuli, no ipak ne prema Splitu, nego prema Garešnici kraj koje se nedavno preselio prijatelj našeg klavijaturiste pa smo ga ovom prilikom iznenadili i obradovali. Bilo nam je zaista predivno, ugošćeni smo bolje nego smo se uopće mogli nadati i još jednom se zahvaljujemo na svemu domaćinima te ih pozivamo na more u najlipši grad na svitu!
Antonia Zoričić