Izbori
Politički izbori svakako su jedna vruća tema koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Duhovi se ne uzburkaju samo na javnoj sceni, već i na razini privatnih razgovora. Svaki taj razgovor zapravo otkriva naše adute, one na koje računamo, koji bi mogli poboljšati naš život ili preko kojih bismo mogli ostvariti neke buduće naume. Dakle, izbori s jedne strane govore o nama, projekciji naše budućnosti, na koga se oslanjamo,… Tako možemo kazati kako politički izbori otkrivaju kako se u promišljanjima zapravo vodimo određenim odabirom- izborom.
U Knjizi Sirahovoj čitamo: „Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.“ Pred čovjekom je izbor! Zašto Sirah govori o izboru? Bog je svim bićima dao sve potrebno za život na zemlji, ali samo jednom biću dao je sposobnost promišljanja svoga života na jedinstven način. Čovjek može reflektirati prošlost i projicirati budućnost kako bi u sadašnjem trenutku donio odluku; kako bi u sadašnje trenutku napravio slobodan izbor svojega čina. Na jednoj općoj razini gledanja, čovjek svu svoju slobodu pronalazi u odlukama koje proizlaze iz njegova promišljanja. Doista, mogućnost izbora između više opcija nalazi se u korijenu slobode. No, ispunja li se sloboda samo u pukom izabiranju čina i donošenju odluka?
Kada primjerice izaberete neko zlo, iskustvo nam govori kako to isto izabrano zlo djeluje na čovjeka koji vrši izbor. Tako jedan lažac, ne laže samo drugu osobu, već ga sama laž kapacitira da laže više do mjere kada laž postane dijelom njega samoga. On u sebi pronalazi jedan put dolaska do onoga što želi. Nijedan čovjek ne postaje lažac sa samo jednom laži. I događa se čudna stvar: onaj koji je izabrao laž, s vremenom biva pokretan tom istom laži u svemu što želi postići. Laž postaje njegov gospodar, njegov obrazac po kojem izabire ono što želi napraviti. S vremenom, postaje robom svojih laži i ne može se oprijeti da koristi laž u svemu. Zlo zarobljava čovjeka, potčinjava ga u odabirima, u odlukama. Premda je posve slobodno odlučio lagati, postaje zarobljenikom svojega izbora- uvjetovan je i nije do kraja slobodan.
Kriteriji i krize
Kojim se kriterijem koristi jedna takva osoba u svojim odabirima postupaka? Laž mu nije kriterij. Kriterij je neko dobro koje želi za sebe ili za nekoga, ali u pravilu za sebe. Međutim, to dobro koje pokreće laž promeće se u zlo za nekoga drugoga. Dobro kao kriterij može biti dvojbeno ako je čovjek potčinjen zlu. U svojim mislima, u svojim nutarnjim odabirima, taj čovjek u konačnici razmišlja o dobru na pracijalan, sebičan način i to što on vidi kao dobro, u pravilu je za nekoga zlo. Čak i ako za drugoga to nije zlo, laž je samo po sebi zlo, pa se dobro tu potčinjava laži. Kriterij u promišljanjima mora biti nešto više od toga.
Sirah nam zapravo otkriva kriterij u promišljanjima pri odabiru: ljubav. Ponovit ćemo: „Pred čovjekom je i život i smrt: što on voli to će mu se dati“. Kriterij je ono što čovjek voli, pa ako laže, voli objektivno zlo; ako krade, voli zlo; ako se nadimlje i srdi, voli zlo,… Dakle, usmjerava li svoje postupanje prema zlu- na kraju će pred Bogom to i dobiti, kako Sirah govori. Ono što za života volimo, voljet ćemo i nakon smrti: volimo li ciljeve postizati zlom, upravljamo li se zlu- ne možemo očekivati da ćemo se naći s Bogom na istoj valnoj dužini nakon smrti.
Promišljanje koje prethodi našim odabirima u postupcima, stoga se stalno nalazi u svojevrsnoj krizi. U svakom trenutku svoga života suočavamo se sa izborom, u svakom činu volje biramo nešto, ali u svakom odabiru zapravo biram kakva ću osoba biti ili kakva želim biti, kaže Ivan Pavao II. Za ovo moramo imati kriterij. Kriterij predstavlja točku razlučivanja dviju stvari. Njegova korijenska inačica u grčkom jeziku znači razdijeliti, odvojiti, razlučiti, odlučiti, prosuditi, optužiti, osuditi, dati prednost, pojasniti, protumačiti, preispitati1. Isti korijen riječi nalazimo kod jednod drugog pojma, a to je kriza2.
Kriterij je misaona kategorija koja nerijetko dolazi tek nakon krize mišljenja, odnosno preispitivanja. Kriza promišljanjem separira i razdjeljuje sve ono što ne pripada stvarnosti koju živimo. Podsjetimo se kako je Bog prije svake velike odluke, svakov novog početka svoj odabrani narod uvodio u krizu: odveo bi ga u pustinju, gdje su mogli vidjeti svoj život ogoljen od svega bogatstva ovoga svijeta. Sve iz jednog jedinog razloga: da bi narod preispitao kriterije i svoje vlastite prioritete, uočio što je doista životni prioritet i vratio se Bogu u svojoj svakodnevici. Kriza ih je dovodila do stvaranja čvrstih kriterija3. Čvrst kriterij je poput presude koja se ne mijenja, koja je konačna. Stoga, kriteri je prije svega promišljanje u sebi, a čovjek koji se kriterijima (ispravnim) vodi, uvijek promišljeno postupa. Takav i kada pogriješi, ne tuguje, već mijenja kriterije i prioritete, unoseći korekciju u vlastito postupanje.
Ljubav kao kriterij slobode
Sirah jasno vidi kako je ljubav jedini pravi kriterij u odlučivanju i postupanju. Ono što čovjek voli. Kazali smo kako, kada voli nešto što je dobro samo za njega, ili kada do tog dobra dolazi zlim sredstvima, čovjek može prijanjati uza zlo koje ga vezuje, potčinjava sebi, uvjetuje u postupanju. Ljubav naprotiv nikada ne uvjetuje: ostavlja čovjeka da samostalno- slobodno odluči. Čini da čovjek nekada postupa protiv sebe samo da bi napravio dobro drugome. Ljubav dakle, ne traži ništa za sebe. Ona oslobađa čovjeka i od sebe i od drugih. To je ljubav koja pazi da ne povrijedi Onoga koji nas voli. U Knjizi izreka stoji kako je strah Božji početak mudrosti. Strah božji nije drugo nego poticaj za odluke kojeg u nama trebamo pronaći kako bismo postupili tako da ne ražalostimo Boga koji nas voli. To je ista ljubav koju trebamo pronaći kao kriterij u sebi: kako postupiti, što izabrati u postupcima što neće ići protiv Boga!
Kada u svanđelju Isus radikalizira pitanje zakona, čini to iz posebnog razloga: Isus radikalizira ljubav. Govori kako nije došao dokinuti zakon već ga ispuniti. Isus zapravo poučava kako pročistiti ljubav u sebi, kako osigurati ispravne kriterije u odlučivanju, kako razmišljati da ne mislimo samo o vlastitom dobru, već u svoje prosudbe uključimo dobro drugih, da ne budemo sebični robovi vlastitih požuda.
Govori zapravo kako ono što je u nama poticaj za neku odluku treba oblikovati ljubavlju, a to je moguće samo ako odbacimo u sebi svaki poticaj u mislima koji nas može upraviti zlu. Isus ide u korjen stvari, u korjen ljubavi, u korjen odabira u mislima. Ne želi ukinuti zakon, kako veli, već dovesti čovjeka do promišljanjima o korjenu zla u sebi, o svemu što treba odbaciti u svojim mislima, jer Bogu se služi najprije u prosudbama u svom umu, a jedini ispravan kriterij je ljubav koja traži dobro bližnjega više nego svoje. Tako postupaju oni koji vole, zar ne? Ne mare toliko za vlastito dobro.
Isus radikalizira ljubav jer ga ne zanima osrednjost, već savršenost do koje se dolazi vježbom u sebi. Dovodi problem na razinu odluke, a ne čina, ide u korijen svega: u misli, u naše izbore pri odlučivanju. Želi da se poučimo odustati od svega što nema ljubav kao kriterij. Ne samo da trebamo odbiti sve što se protivi deset Božjih zapovijedi, već i sve ono što nas u duši, u mislima, osjećajima potiče da postupamo krivo.
Bog nam je dao mogućnost izbora i u toj mogućnosti otkrivamo svoju slobodu. No, njeno ispunjenje otkrivamo tek u drugome, u dobru drugoga. Upravo takva jest i ljubav: više voli dobro drugoga nego vlastito. Kada tražimo samo svoje dobro, kada pri tom koristimo kriva, zla sredstva uvijek se dovodimo da točke u kojoj nas zlo potčinjava sebi, uvjetuje naše postupanje umanjujući našu slobodu. Pitanje koje bih ostavio otvorenim za razmišljanje jest: mogu li neslobodne osobe voljeti? Ili, koliko su sposobne voljeti? Mislim kako samo slobodan može voljeti do kraja, do smrti, do predanja vlastitoga života za drugoga, do žrtve.
Raj možemo opisati kao mjesto savršene ljubavi na kojem odgovaramo na savršenu ljubav Boga. Ono što nas ispravne odluke uče jest kako voljeti ispravno, kako se po ljubavi pripravljati za ljubav Boga, za raj. Život stoga jest vrijeme za pripravu u ljubavi, kao priprava za raj. Korjen te priprave leži u našim izborima. U svakoj odluci, u onom što nas potiče na donošenje te odluke leže moj život i moja smrt, leže moj raj ili moj pakao. Upravo onako kako to Sirah u svojoj knjizi piše: „Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.“
Bilješke:
- κρίνω, κρΐνώ, -οΰμαι, KRINO: razlučivati, odijeliti, razređivati, birati, izabrati, odlučiti se za koga, glasovati za koga, kod sebe odlučivati, prosuđivati; poravnati, tumačiti, smatrati čijom dužnosti; prosuđivati po čem, prema kome, suditi, kao sudac, odlučivati, izreći presudu, odsudit ↩︎
- Κρίσις, KRISIS: lučenje, rastavljanje; prepirka, svađa, odluka; kušnja; osuda, presuda; sudbena istraga, parnica, suđenje ↩︎
- Κριτήριον, KRITERION: konačni biljeg, znak, kamen kušnje, mjesto suda, sud, znak, znamenje suda, predmet parbe ↩︎