Križni put Obiteljske zajednice Nazaret

UVODNA MOLITVA

Križ, jednako ljubav. Kako to shvatiti? Gledamo li u njegove posljedice, terete, boli; onda uistinu to postane agonija. Nitko ne voli trpjeti radi same boli, jer to postane mazohizam. Kako Bog gleda na križ? Isuse ti si se poslužio križem kao sredstvom da nas oslobodiš posljedica naših grešnih odluka; da kroz bolan, uski prolaz ostaviš prostor našeg otkupljenja. Da, križ je ljubav, jer tvoj pogled nije bio u tome što nosiš već za koga nosiš.

Gospodine započinjemo ovaj križni put u nadi da si s nama; da nas tvoja milost prati na postajama naših križeva. Iznosimo ti Gospodine sva naša trpljenja, potrebe, strahove i stavljamo ih u tvoj križ. Dotakni svako srce i osposobi ga da kroz svaku ranu, bol- fizičku i nutarnju, vidimo sjeme Uskrsa. Zato Isuse na početku ljubimo svoj križ, jer nam otvara oči za prolaznost, lažni sjaj, nepotrebne tjeskobe. Stavljamo ovaj križni put- onako kako si nam Ti pokazao, u potrebe naših bližnjih, naših obitelji, bolesnih, poniženih, razočaranih, odbačenih, starih i nemoćnih.

I. POSTAJA – Isusa osuđuju na smrt

Isuse, stojiš pred Pilatom, nevin i sam. Gomila viče, tražeći tvoju smrt. Oni koje si volio i kojima si pomagao, sada te odbacuju. Osjećamo tvoju bol, tvoje razočarenje, ali i tvoju neizmjernu ljubav. Prihvaćaš nepravednu osudu, ne otvaraš usta, ne braniš se. Tvoja tišina je glasnija od svih njihovih povika. U tom trenutku gledamo tvoje oči i vidimo dubinu tvoje žrtve. Svaki naš grijeh, svaka slabost, dio je tereta koji si ti prihvatio. Tvoja ljubav nas podsjeća da i mi trebamo prihvatiti svoje križeve, svoje nepravde i nositi ih s poniznošću i strpljenjem.

Molitva

Isuse, daj nam snage da u trenutcima osude i odbacivanja pronađemo utjehu u tvojoj ljubavi. Nauči nas praštati onima koji nas povrijede, ne osuđivati druge i uvijek tražiti tvoje lice u tami. Pomozi nam da poput tebe, budemo spremni prihvatiti svoj križ i slijediti tvoj put ljubavi i žrtve.

II. POSTAJA: Isus prima na se križ

Vidim te Isuse kako stojiš osuđen i gledaš veliki križ koji ti ljudi donose. Što li si mogao misliti? Jesi li mislio da nećeš izdržati? Je li ti odmah bilo jasno da ćeš uspjeti teški križ donijeti do Golgote? Jesi li sumnjao u sebe? Jeli ti bilo lakše jednostavno leći i reći: „Pa ubijte me odmah!“? Jeli ti bilo lakše odmah pasti pod križem i ostati na mjestu mrtav? Nisi birao lakši put. Nisi razmišljao na način kako da preuzmeš naše grijehe, a da se ipak ne mučiš baš toliko. Nisi htio da bude volja tvoja nego Očeva. Jesi li promišljao: “Zašto Oče“? Zašto baš tolika muka? Zašto baš toliki križ?

Isuse, mnogi od nas u našim životima tebe tražimo. Što da radimo da zavrijedimo život vječni? Kako pronaći put do Tvojeg Kraljevstva? Molitva, post, dobra djela, žrtve…? Iako ne sumnjamo da je to tako, ipak gledamo u Tvoj put: ti si nam već savršeno pokazao put. Ne trebamo ništa tražiti. Put nam sam dolazi. Naši križevi sami nam dolaze. U njima tvoj je put. U našim križevima si Ti. Samo trebamo na se primiti svoje lagane križeve i pronaći ćemo Tebe koji si na se primio teški križ grijeha cijeloga svijeta. Ni lakši ni teži nego što su svi naši grijesi. Nisi se cjenkao, nisi za sebe ništa tražio. Učinio si što je trebalo da iza sebe ostaviš jasan trag po kojem ćemo te pronaći.

Molitva

Isuse, smiluj nam se da te u vječnoj sreći pronađemo na koncu naših križeva!

III. POSTAJA – Isus pada prvi put pod križem

Isuse, pod težinom križa padaš prvi put. Prašina ti prekriva lice, tijelo ti je izmučeno, ali ti se trudiš ustati. Tvoj pad nas podsjeća na naše vlastite padove. Na trenutke slabosti i nemoći kada se osjećamo slomljeno u kojima gledamo tebe Isuse. Tvoja ljubav je jača od svakog pada, ona te diže i daje ti snagu da nastaviš dalje. U tom trenutku shvaćamo da pad nije kraj, već prilika za novi početak. Tvoja snaga nas uči da se ne predajemo, da se ne prepustimo očaju već da se iznova uvijek dignemo. Pomozi nam Isuse, da u trenucima slabosti pronađemo snagu u tvojoj ljubavi. Neka tvoja ljubav bude naš putokaz. Nauči nas da poput tebe budemo spremni ustati i nastaviti svoj put, sa pogledom uprtim u vječnost.

Molitva

Isuse, ti koji si pao pod težinom križa, ali si se podigao. Daj nam snage da se i mi podignemo nakon svakog pada. Pomozi nam da u trenucima slabosti pronađemo utjehu i da nikada ne izgubimo nadu. Nauči nas prihvatiti svoje slabosti i u svemu se uvijek osloniti na tvoju snagu.

IV. POSTAJA – Isus susreće svoju Svetu Majku

Isusov pogled susreo se s pogledom njegove Majke. Susret boli i ljubavi natopljen suzama. Kroz Marijin pogled vidimo ljudsku čežnju za susretom. Kako li je u trenucima boli i patnje važno imati nekog pored sebe tko će poput Marije pružiti ruku i uputiti utješan pogled.

Isuse ti si znao da svoj križ moraš iznijeti do kraja, ali to nisi mogao bez svoje Majke, su otkupiteljice. Trebao si taj susret, taj njen pogled, koji ti kaže “Tu sam, hodam zajedno s tobom.” Kakav je naš pogled pri susretu s drugim ljudima? Kako gledamo na one koji su nam manje dragi, koji nas nerviraju, koji pored nas trpe?

Molitva

Isuse molimo te da trenuci našeg života nikada ne budu bez Marije. Daj nam milost da i mi možemo čuti majčine riječi “Tu sam hodam s tobom”, osobito onda kada nosimo križ.

V. POSTAJA – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Na putu prema Golgoti Šimun Cirenac nerado uzima križ. Bog ga svojom stegom ljubavi odgaja, vodi ga do obraćenja i spasenja, križ za njega postaje blagoslov.

Kad su tvoje tjelesne sile pri kraju znaj da i tvoja slabost može pomoći. Budi tada Šimun! Kada dođeš umorni s posla, a tvoja djeca postavljaju pitanja, žrtvuj svoju lošu volju- budi Šimun! Kada ti djeca donesu loše ocjene, oslobodi se vojničke stege i prihvati Božju stegu ljubavi- budi Šimun! Kad si potreban Šimuna jer ti je teško zbog prevelikih dužnosti na poslu, dužnosti oca i majke, dužnosti supruga- i tada budi Šimun! Ti i ja možemo biti Šimun u obitelji jer je Gospodin naš veliki Šimun Cirenac iako ga nismo upoznali, nismo ga ni sreli, on je prvi izabrao nas.

Molitva

Gospodine, Šimun je bio umoran od cjelodnevnog rada, ali ti si njegov umor učinio blagoslovom i odmorom. Pomozi očevima i majkama da nakon svakodnevnog rada u zahtjevima svoje djece prepoznaju Tvoju blizinu. Neka spremno prihvate njihove križeve i budu im Šimun. Ako se opiru ohrabri ih neka im bude spasonosno kao Šimunu.

VI. POSTAJA – Veronika pruža Isusu rubac

Isus, iscrpljen pod težinom križa, izmučen bičevanjem i ranama, nastavlja put prema Kalvariji. U masi promatrača jedna žena, hrabra i suosjećajna, odlučuje učiniti nešto što se čini malenim, ali je uistinu veliko: Veronika izlazi iz gomile i pruža Isusu rubac da obriše njegovo znojno i krvavo lice. Nije mogla zaustaviti njegovu muku, ali je mogla pokazati ljubav. Isus joj uzvraća darom – njegov sveti lik ostaje utisnut na njezin rubac.

U ovom činu krije se poruka za nas. Veronika nije imala moć promijeniti situaciju, ali je dala ono što je mogla – suosjećanje, ljubav, doticaj nježnosti u trenutku velike patnje. I mi često susrećemo ljude koji nose svoje križeve – u bolesti, samoći, nepravdi. Možda ne možemo ukloniti njihov teret, ali možemo pružiti suosjećanje, riječ ohrabrenja, mali čin ljubavi koji im vraća dostojanstvo. Isuse, pomozi nam prepoznati trenutke kada možemo biti poput Veronike – kad možemo zaustaviti svoju užurbanost i učiniti nešto malo, ali vrijedno u očima ljubavi. Nauči nas vidjeti tvoje lice u onima koji pate i darovati im svoju pažnju, nježnost i pomoć.

Molitva

Gospodine Isuse, Veronika ti je pružila rubac, a ti si joj uzvratio svojim licem. Neka i naša djela ljubavi ostave trag tvoje prisutnosti u ovome svijetu. Daj nam hrabrosti da ne ostanemo pasivni promatrači, nego da znamo prepoznati prilike za ljubav i milosrđe.

VII. POSTAJA – Isus pada drugi put pod križem

Isus iscrpljen i ranjen ponovo pada pod težinom križa, ali se ponovo diže pokazujući snagu i hrabrost. I mi u vlastitom životu ponekad padamo, ali važno je uvijek ustati i nastaviti put unatoč teškoćama. Ne gubimo nadu i vjeru. Kao što ni On nije odustao, tako ni mi ne smijemo odustati od svog života i svojih ciljeva. Ti Isuse znaš kako nas boli i kako smo poniženi, kako nekad ne vjerujemo ni samima sebi, a čini nam se da nam ni drugi ne vjeruju.

Molitva

Isuse, ti kojim svakome daješ novu priliku, daj nam snage da se podignemo nakon padova i da opet vjerujemo da možemo s Tobom prebroditi sve životne izazove. Jer ti si Isuse Put, Istina i Život.

VIII. POSTAJA – Isus tješi jeruzalemske žene

Trenutak kada Isus susreće žene koje plaču zbog njegove boli. Ali Isus nije zabrinut za sebe već tješi njih i brine za njihovu djecu. „Ne oplakuje mene, oplakujete sebe, djecu svoju i bližnje kojima ne dajete ljubav“. Isus nas ući važnosti suosjećanja i brige i kad smo sami u patnji. Ljubav i briga za druge ne smije nikad prestati.

Molitva

Isuse, utješi i danas mnoge žene, sestre, kćeri koje su izgubile svoje voljene, utješi i one koje trpe nasilje od svojih bližnjih. Ohrabri ih da čuvaju svoje dostojanstvo i da se ne boje donositi novi život na svijet.

IX. POSTAJA – Isus pada treći put pod križem

Pad za padom, srušen si nemaš snage za krenuti dalje. Ne vidiš izlaz, a rane postaju sve dublje. Ostao bi na tlu i prihvatio poraz jer tako ti je lakše. Vidiš kao nikad prije granice svojih mogućnosti, svojih snaga. Život postaje bojište iz kojega tražiš izlaz. Tvoj put, smisao življenja postaju zamagljeni i posve daleki. Očaj te vodi u čahuru svojih tjeskoba, nemira, samosažaljenja. Pogledaj Isusa u njegovu padu. Vidiš li gdje mu je usmjeren pogled. Sačuvaj taj trenutak za svoj pad.

Molitva

Isuse molimo te za sve one koji bi odustali. Za one koje je križ života teško pritisnuo i ne znaju izlaz. Za sve tjeskobne, suicidne, depresivne duše; da pronađu put kroz život u tvom pogledu.

X. POSTAJA – Isusa svlače

S Isusa su skinuli sve osim ljubavi za čovjekom. Vojnicima je dao odjeću, majci učenike, učeniku svoju majku, a meni i tebi je dao najljepše odijelo – svoje tijelo. Na krštenju smo obećali odgajati u vjeri svoju djecu i otkriti im Boga kao najvećega prijatelja.

Umjesto da smo s vjerom dotaknuli Isusove haljine za nju smo bacili kocku. Puno smo te puta Isuse ogolili našim prohtjevima, ne mareći Isuse je li ti hladno, ne mareći što si najgorom smrću umro za nas, ne mareći da smo to sve Bogu uradili. Nas Isuse zaokupljuju prolazne stvari, strah od budućnosti nas je paralizirao, zaokupljeni smo školovanjem naše djece, mogućim gubitkom posla,…

Molitva

Razdijelili smo Isuse posljednju haljinu, sjajnu haljinu kršćanske nade, pa te molimo Gospodine: Ti koji sve odijevaš svojom ljubavlju, zaodjeni očeve i majke haljinom svoje milosti, haljinom vjere, nade i ljubavi. Skini s njih sve što ih udaljuje od tebe, pomozi da te grijehom ne razgolićuju. Učini ih Bože svojom djecom, da čuju kako ih otac zove ljubljena kćeri i sine, daj im hrabrosti da se spremno odupru zamkama ovog svijeta i da u vjeri i ljubavi svoju djecu dovedu k tebi.

XI. POSTAJA – Isusa pribijaju na križ

Biblijski tekst: „Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio svoja usta. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše.“ (Iz 53, 7-8)

Čvrsto su ga prikovali na drvo križa. Tu užasnu muku prihvatio je dragovoljno. Dao se pribiti na križ radi zla i grijeha svega svijeta. Teško je bez osjećaja stajati pred tim prizorom. Katkad nam se u našem bračnom i obiteljskom zajedništvu učini težak i tvrd naš život. Katkad kao pravo mučeništvo, kao krvavo razapinjanje na križ, kao preveliko iskušenje koje prelazi naše moći. Mnogi tada bježe. Neki u pobuni, neki u sumnjiva društva, u alkoholizam i drogu, neki u zlostavljanje i osvete. Život tada postaje nesnosan, pun rana, čavala i teških patnja. Kako je teško razapeti sebe križem svoje obitelji!

Molitva

Isuse Kriste raspeti. Ti si mogao pobjeći sa svoga križa. Mogao si izbjeći odgovornost, čavle i krv. Nisi to učinio zato da bi svima u sličnoj muci u sličnim životnim raspećima bio primjer i upozorenje da se tu bijegom ne može postići nikakvo pravo rješenje. Ti ovdje svjedočiš kako treba ostati na svome križu, strpljivo i ustrajno, sa oproštenjem i ljubavlju. To je put u blagoslov, mir i pobjedu. Ljudski, to izgleda nemoguće! Daj, molimo te, snage i svjetla onima koji to s vjerom prihvate i podnose da otkriju spasenski smisao svojih raspeća. Molimo te za to svjetlo, snagu i milost.

XII. POSTAJA – Isus umire na križu

Isus umire na križu i izgovara riječi ‘‘Dovršeno je”. Na ovaj način Isus označava završetak svog zemaljskog poslanja. Njegova žrtva nije bila uzaludna, kroz nju donosi spasenje i pomirenje ljudima.

Što ove riječi znače za mene? Prihvaćam li to spasenje u pravom smislu riječi? Jesam li svjestan što ta žrtva donosi u moj život, u život moje obitelji? Taj čovjek, Isus Krist, sin Božji, trpio je, bio je izdan, mučen, osramoćen, ostavljen i na kraju je u tolikim mukama i u tolikoj boli umro za mene. A za ništa nije bio kriv, i nije se opirao, nije drugima dao da ga fizički brane, u Maslinskom vrtu krvavim se znojem znojio jer je znao što ga čeka.

Kako se suočiti sa svojim izazovima? Što ”Dovršeno” znači u mom životu? Koji su to trenuci ili ciljevi koje trebam prihvatiti kao završene? Ako malo dublje pomislim sve borbe koje vodim, sve prepreke u životu sve su već dovršene, iz svakog pada sam unaprijed podignut po žrtvi mog Boga Isusa Krista.

Isusova ljubav prema čovječanstvu je neizmjerna. On je znao što ga čeka ali je izabrao nastaviti. Jasno mi je pokazao na vlastitom primjeru kao pružiti podršku i ljubav drugima pa i onda kad sam suočen s vlastitim izazovima. Hvala ti Isuse jer si bio miran do samog kraja, još jednom si me poučio koliko je mir važan u najtežim trenucima. Takav mir je potreban u mom životu i mogu ga dobiti jedino ako se predam u potpunosti i s povjerenjem Bogu Ocu po nadahnuću Duha Svetoga.

Molitva

Isuse molim te za snagu i hrabrost. Molim te za sposobnost prihvaćanja onog što ne mogu promijeniti, molim te za mudrost u situacijama koje zahtijevaju moju pažnju. Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

XIII. POSTAJA – Isusa skidaju s križa

Mrtvo Isusovo tijelo skinuto s križa nije samo tijelo. Ono je otkupljenje naših grijeha, naših propusta, koje odnosi s ovog svijeta. Isus nam je otvorio put da jednom, kad s ovog svijeta pođemo,možemo u vječni život. Dao nam je propusnicu za vječni život.

Izmučeno Isusovo Tijelo položeno je u ruke, u zagrljaj njegove i naše Majke Marije, za ispraćaj Sina svom Nebeskom Ocu. S križa smo dobili i Majku, pomoć u otkupljenju svijeta koja je izgovorila „Fiat“ -neka bude Tvoja volja.

Molitva

Isuse hvala Ti! Tvojom patnjom, mukom i prolivenom krvi otvorio si nam put u Vječni život. Isuse, molimo Te za milost svjedočenja onoga što si za nas učinio, da ne bježimo od križa nego da ga nosimo s Tobom Isuse, da budemo blagoslov drugima.

XIV. POSTAJA – Isusa polažu u grob

Isus je do kraja izvršio svoje poslanje. Jedan i jedini veličanstveni život, primjer i put života i ljubavi. Na ispitu naša vjera. Namijeniše mu grob u koji ne bijaše nitko ukopan. Bijaše dvojica ljudi, učenika Njegovih. Pobrinuše se za ukop poštujući židovske običaje. Isus se ponovno predaje ljudima.

Isus- Bog i Čovjek položen je u grob. Grob ga tri dana zadrža, da ovozemaljsko preda nebeskoj stvarnosti. Isus- Bog i Čovjek je uskrsnuo kako bismo mi- ljudi, zajedno s Njime hoditi u vječnost. Na tom putu u nebo, na ispitu je naša nada. Iz hladnog groba izranja Njegova ostavština za nasljedovanje- njegova nebeska ljubav: toliko velika, toliko jasna, toliko potrebna, toliko spasonosna, toliko bliska ljudima. Utkana u čovjeka. Na ispitu je i naša ljubav.

Molitva

Gospodine hvala Ti na daru života. Hvala Ti na ljubavi kojom nas pratiš za vrijeme življenja, a iskušenja kroz koja kao ljudi prolazimo neka nas približe Tebi, kako bismo postigli vječno uživanje u blaženom zajedništvu i radosti s Bogom.