LJUBAV NA DJELU
Naša župa Svetog Andrije organizirala je od 4. do 9. kolovoza boravak za djecu iz poplavama pogođenih župa Vidovice i Kopanice u Bosanskoj Posavini. Bio je to dogovor našeg don Ivana i don Josipa Senjaka, župnika Vidovica. Trideset i jedno dijete, u dobi od trinaest do osamnaest godina, s dva volontera pod vodstvom č.s. Mare Župarić ugostile su dvadeset i četiri obitelji. Radosno i široka srca su djeci otvorile svoje domove zaželjevši im u ugodan boravak i da se osjećaju kao kod svoje kuće. Nakon napornog i dugog putovanja iz Vidovica preko Bosne i prespavane noći prvog dana, naši su dragi gosti u jutarnjem terminu posjetili su katedralu sv. Duje, Dioklecijanove podrume te Muzej grada Splita. Popodne su se zabavljali na kupanju na Bačvicama dok ih grmljavina s kišom, pokisle do kože, nije otjerala. Nakon večere su bili na koncertu koji su za njih priredili Izidori i Andrijane. Drugi dan pod
brižnim okom vjeroučiteljice Mirjane Vučica, koja je sve vrijeme, u jutarnjem terminu bila njihova voditeljica, s našim mladima su naši dragi gosti otišli u Vepric. Upoznali su se s Marijanskim svetištem da bi nakon toga posjetili Malakološki muzej u Makarskoj. S posjetom makarske katedrale bio je završen prvi dio programa tog dana. Potom su se rashladili u moru, na prepunoj makarskoj plaži. Večer zajedništva sa mladim župnim suradnicima su proveli u cirkusu Safari. Treći dan boravka se kao i dva prethodna u prvom djelu sastojao od razgledavanja vjerskih, povijesnih i kulturnih znamenitosti. Naši dragi Posavci su posjetili prasvetište Gospe od Otoka u Solinu, klišku tvrđavu te Manastirine. Nakon toga je slijedilo uobičajeno kupanje, ovoga puta na Žnjanu. Navečer, dobrodošlicu u Split djeci iz poplavljenog područja Bosanske Posavine zaželio je i splitsko-makarski nadbiskup 
Marin Barišić.. Nakon što su porazgovarali o školi, sportu i prvim dojmovima ljetovanja, nadbiskup je predvodio euharistijsko slavlje. Kazao je kako nije slučajno da ih je ugostila župa koja je posvećena sv. Andriji jer je i sv. Andrija prvi primjetio dječaka koji ima pet kruhova i dvije ribe s kojima je Isus nahranio pet tisuća ljudi. Po uzoru na njega, vjernici u našoj župi prepoznali su potrebe bližnjih u nevolji. Na kraju misnog slavlja don Ivan je zahvalio nadbiskupu na pohodu, a djecu podsjetio na natpis koji je postavljen na ulazu u Vidovice, a na kojem piše „Sačuvajmo vjeru i razum i sve će opet biti dobro“. Još jednom ih je ohrabrio da će, zaista, uz božju pomoć sve opet biti dobro. Nakon završetka misnog slavlja, kojeg su svojim pjevanjem uveličale Andrijane, nadbiskup se još 
neko vrijeme zadržao u razgovoru s djecom. Pretposljednji dan boravka na Sućidru je bio rezerviran za posjet stadionu u Poljudu, kupanju te zajedničkom druženju s mladima, domaćinima. I ovoga dana, kao i prethodna tri, poseban autobus splitskog Prometa nas je besplatno vozio gdje god smo trebali. Biti na Poljudu „sa one strane Marjana“, bio je poseban doživljaj, iako je među djecom bilo i navijača Dinama. Sjesti na sjedalice na kojima sjedi trener i igrači dok daju izjave za medije, uz fotografiranje na samom igralištu, je bio trenutak za dugo sjećanje. Uslijedilo je kupanje na Žnjanu nakon kojega su pojedinci na večer zajedništva i druženja došli crveni kao rakovi. Bila je to večer u vjeronaučnoj dvorani u kojoj smo se počastili pizzom i 
sladoledom kroz smijeh i šalu komentirajući fotografije našeg dosadašnjeg druženja. Župnik je izrazio radost što su djeca iz poplavljenih području bili naši gosti, Istaknuo je veliku ljubav, požrtvovnost, sebedarje naših župljana koji su ih primili. Inače, treba spomenuti da se za prihvat djece prijavilo još desetak obitelji ali sa zakašnjenjem. U nemogućnosti da u to vrijeme prime djecu nekoliko obitelji je doniralo novčane priloge kao pomoć kod organizacije njihova boravka na Sućidru. U ime župnika Vidovica i djece, voditeljica č.s. Mara se zahvalila župniku na pozivu, brizi i otvorenom srcu za pomoć. Pozvala nas je u Vidovice gdje je rekla da ćemo biti dragi gosti što je don Ivan Prihvatio. Potom je veći broj
djece s našim mladima išao u grad. Vrijeme je bilo prekratko tako da je kašnjenje iz grada bilo predugo. Kako je i planirano, jutro posljednjeg dana boravka je bilo jutro oproštaja. Brižni domaćini su sa svojim gostima u dogovoreno vrijeme došli pred crkvu, uobičajeno mjesto dočeka i ispraćaja odakle smo svi krenuli prema autobusu. Rastanak uz zagrljaje je bio prilično dirljiv. Poželjeli smo im sretan put da ih Bog prati ne samo do Vidovica nego kroz čitav život, osobito dok se ne vrate u obnovljene domove kako bi „opet sve bilo dobro.“