Kao rijetko koja župa u Hrvatskoj, župa sv. Andrije u suradnji s Odborom za hrvatske branitelje i Gradskim kotarom Sućidar već četiri godine zaredom, na poseban način, otkad ima novu crkvu, slavi sv. misu za sve svoje poginule i preminule hrvatske branitelje iz župe. Posljednji je to dan sedmine molitve za naše pokojne. Svojim molitvama i slavljenjem sv. mise s ponosom se sjećamo svih onih koji su nas na bilo koji način svojim životom zadužili. Zahvalni za darovanu ljubav roditeljima, braći, sestrama, rodbini i prijateljima na poseban se način sjećamo i naših branitelja čija se ljubav mjeri ljubavlju naših najdražih i najmilijih. Trideset i tri branitelja, trideset i tri heroja sa Sućidra, uz ostale hrvatske branitelje, svojom su krvlju, ili su to bilI spremni učiniti, utažili višestoljetnu žeđ hrvatskog naroda za slobodnom i neovisnom hrvatskom državom. Svečano misno slavlje je predslavio župnik don Ivan Čotić koji je u svojoj propovijedi rekao: „Veličina ljubavi se mjeri veličinom žrtve. Ne mjeri se lijepim riječima, velebnim govorima, poljupcima i sličnim stvarima. Veličina ljubavi se mjeri konkretnim djelima, požrtvovnošću i sebedarjem. Tako će za ljubav prema domovini Vjekoslav Klaić kazati: ‘Jedna kap prolivene krvi za domovinu vrijedi više nego čitavo more ili najgušća kiša rodoljubnih govora.’ Žalosno je to da već 20 dana naši branitelji, među kojima velik broj invalida, mora prosvjedovati protiv stava ove vlade prema njima. Dok je u Americi veteran rata svetinja u Hrvatskoj i među Hrvatima ima onih koji na njih „pušu“ i okreću glavu. Nije bit problema u nebrizi vlade za pojedine branitelje, njihovim materijalnim pravima, nego o stavu pojedinaca iz vlade prema domovinskom ratu, odnosu žrtve i agresora.“ Nakon toga don Ivan se posebno zahvalio roditeljima naših branitelja riječima: „Očevi i majke, braćo i sestre, rodbino i prijatelji naših heroja. Ljubav i zahvalnost niti će, niti nas smiju nikada napustiti. Vječni smo dužnici kako preminulim, tako na poseban način poginulim hrvatskim braniteljima. Rodili ste, živjeli ste s ljudima koji su živjeli ljubav prema svima nama na najizvrsniji način. Nema stiha niti pjesme, pojma niti mudrosti koja može opisati ili izreći veličinu te ljubavi“ završivši svoju homiliju: „Dragi očevi i majke, braćo i sestre, supruge i djeco, draga rodbino ponosni smo ne samo na naše branitelje, nego i na vas vaše obitelji u kojima su zadojeni i odgojeni ljubavlju prema svima nama, našoj svetinji: Hrvatskoj domovini.“ Šezdeset i šest mladih za vrijeme euharistijskog slavlja držali su uokvirene slike branitelja i svijeće. Na kraju sv. mise bila je prozivka pokojnih i preminulih branitelja na čiji je spomen imena i prezimena branitelja netko od njihove rodbine došao po svijeću, koja je gorjela za vrijeme sv. mise, kao uspomenu na misno slavlje za njihovu dušu. Sv. misno slavlje smo završili pjesmom Bože čuvaj Hrvatsku koju je, kao i cijelu sv. misu, pjevanjem animirao naš VIS Izidor. Žalosna je činjenica da se niti jedan splitski portal nije osvrnuo na ovaj događaj. S druge strane pisalo se o ljuljama i toboganima, mahaluši, Rozginu novom spotu i sl. Što se može? Tužna je to Hrvatska stvarnost.