MALO MI ZA SRIĆU TRIBA
I ove godine, na Božić, nakon večernje sv. mise išli smo na čestitanje Kristova dolaska na zemlju djeci Centra za odgoj i obrazovanje “Juraj Bonači”. Djeca su to koju nitko, od bliže rodbine, ne može, niti na Božić, zbog kojekakvih razloga, primiti u obitelj kako bi u obiteljskom ozračju proslavili Božić, blagdan obitelji. Tradicionalno je i ove godine grupa nas mladih naše župe, na čelu s don Ivanom, posjetila ih je u njihovom
domu. Prepuni ljubavi na božićnu večer stigli smo u Centar. Na samom ulasku bili smo obasuti poljupcima i zagrljajima. Osjetili smo toliku toplinu i ljubav u toj djeci da nismo mogli skinuti osmijeh s lica. Zaista, tu djecu je toliko razveselio naš dolazak da nisu ni pogledali poklone koje smo im donijeli. Predvođeni Jelenom, Petrom i Stipom pjevali smo, plesali i slavili Božić, možemo slobodno reći na najljepši mogući način. Upravo je ovo smisao samog Božića. Darujući samo djelić svog vremena, toj djeci dali smo čitav svemir. Sigurni smo da je mali Isus bio ponosan na nas jer je upravo On u onim najmanjima i najpotrebitijima.
Te večeri zvuci Božicnih pjesama odzvanjali su prostorijima. Nakon sto smo se dobro isplesali, zabavili i izgrlili, prepuni emocija krenuli smo svojim kućama. Dok nam se dojmovi još nisu potpuno slegli razmišljali smo o tome kako smo mi ljudi nezahvalni i stalno težimo prema više imati. Samo nas materijalne stvari ne mogu usrećiti. Dokaz tomu je kako je ovu djecu usrećio samo topli zagrljaj i osjećaj da netko, osim njihovih teta, i na njih misli na najljepši blagdan naš vjere.
Katica Domjanović i Ivana Stipetić