U MISLIMA S NAŠOM LANOM I U BLAGOSLOVU OBITELJI

Godišnji pohod, blagoslov obitelji, za svakog je svećenika, pastoralnog djelatnika, iako fizički naporno i iscrpljujuće, posebno milosno vrijeme. Ovo „milosno“ nije samo spomenuto kako bi lijepo zvučalo. Zaista, milosno je, i to u doslovnom smislu riječi. Naime, gdje se milost Božja može u većoj mjeri očitovati ako ne u sakramentima? Zar je blagoslov obitelji sakrament? Nipošto. Međutim, sakramenti su ispovijed i pričest bolesnika do kojih, barem u neko dogledno vrijeme, ne bi svećenik došao da ih nije susreo u blagoslovu obitelji. Bog izlijeva svoju milost i u sakramentu ženidbe u duše supružnika koji tridesetak i više godina žive u civilnom braku, bez zapreke za sklapanje braka u crkvi, i tek tada na savjet svećenika dođu u crkvu i sklope crkveni brak. Isto to vrijedi i za osobu koja želi svoj brak ozdraviti u korijenu. Sve su to činjenice koje blagoslovu obitelji daju posebno milosno značenje. Ove godine, punih jedanaest radnih dana, don Ivan i don Vedran, don Ivanov pomoćnik, po čitav su dan pohodili obitelji na Sućidru. Blagoslov se „protegnuo“ i na još nekoliko dana u kojima je don Ivan pohodio obitelji koje u vrijeme blagoslova nisu bile kod kuće, a ponovno su se javile da žele blagoslov. Tijekom prosinca svaka je obitelj na dar dobila dvanaestolisni kalendar s motivima iz naše crkve, koji smo tiskali prigodom 25. godišnjice ustanove župe. Ministranti su i ove godine bili desna ruka našim svećenicima. Njih 28 izmjenjivalo se svakoga dana po 8 pomažući u blagoslovu. Najvrjedniji je bio Josip Milić koji je čak 9 dana bio u blagoslovu. Uz pobožnost i pristojnost koje su resile ministrante bilo je tu i svakakvih dogodovština. Tako su izlazeći iz stana ponekad umjesto na izlazna vrata znali završiti na vratima WC-a, sobe, a jedan je ministrant jednom ušao i u „špajzu“. Više puta je bilo slučajeva da po izlasku iz kuće ili stana ministranti krenu uza stube, a svećenik niza stube. Naši župljani veoma cijene trud i zalaganje naših ministranata. Svećenici u blagoslovu ne uzimaju novac, župljani svoju godišnju „redovinu“ donose tijekom čitave godine, kada i ako uopće mogu. Ipak, ministranti uz slatkiše i čokolade od većine župljana dobiju nešto novca. Po završetku blagoslova obitelji don Ivan ih nagradi, a većina prikupljenog novca svake godine ide za neku humanitarnu svrhu. Ove smo godine odlučili većinu darovanoga novca ministrantima darovati za liječenje naše župljanke male Lane. Za liječenje naše Lane uplatili smo na žiro račun 25.800 kuna darovanoga novca naših darežljivih župljana. Lana se, već duže vremena, liječi od teške bolesti i skupocjenim terapijama koje ne pokriva naš HZZO. Oporavak ide sporo, ali, Bogu hvala, rezultati su vidljivi. Sretni smo bili vidjevši je prije mjesec i pol dana u crkvi na sv. misi. Do suza nas je ganula prije par dana primljena Lanina kartolina iz Salzburga. Lana, hvala ti! Volimo te, i za tebe se molimo dragom Bogu da se što prije vedra, vesela i zdrava vratiš k nama.