Tridesetak vrijednih ministranta i ove godine su išli na izlet daleko od gradske vreve i buke, u mosorsku Dubravu koja nam je nekako baš prirasla srcu zbog hlada pod hrastom, čistog zraka, vožnje traktorom, ali ipak najviše zbog našeg druženja. Dakle, u 8:30 sati krenuli smo sa Sukoišanske i stigavši u Dubravu, autobus smo zamijenili traktorom koji nas je doveo do Ivankove livade kao stvorene za dva malonogometna terena.
Nakon dobre marende, noge su bile spremne za naganjanje baluna! No, ljeto je još uvijek i sunce nas nije poštedjelo svoje topline i sjaja pa smo jedva dočekali posjetiti izvor vode, Studenac. Uputili smo se traktorom, ali pola puta, zbog male nezgode (pukla sajla!), ipak smo propješačili. Kod Studenca je bilo svega – od repanja do ojkanja, od igre granama do igre skejtom i, konačno (najdraže igre), polijevanja vodom! Osvježeni, vratili smo se na livadu gdje smo pošteno ručali i vratili se sportskim aktivnostima. Dobro, neki su se vratili sportskim aktivnostima, a neki su brali „jagode“ (čitaj kupine; u Dubravi su ljudiobičavali kupine zvati jagodama). Eh da! Putem od izvora do naše livade, župnik nam je pokazao kako od osušene biljke pored puta napraviti zviždaljku (i za ovaj predmet dubravci imaju vlastiti naziv: pišćac) Zviždanja je bilo napretek! Nekako smo se ipak stišali za vrijeme vožnje natrag u Split, a onda je slijedio nastavak. Stigli smo veselo svatko svojoj kući – zviždeći!