Božićno vrijeme je vrijeme proslave dolaska Sina Božjega među ljude, vrijeme kršćanske radosti i darivanja. To je vrijeme susreta nas s nama dragim ljudima, čestitanja i dobrih želja. Stoga većina svećenika ide u posjet i blagoslov obiteljima, baš u božićno vrijeme kako bi radost Kristova rođenja podijelili sa svojim župljanima u njihovim obiteljima. I ove godine Ivan i pomoćnik don Vedran skoro tri tjedna s ministrantima su po kiši i vjetru pohodili obitelji željne susreta i božjeg blagoslova. Ministranti su u svakoj obitelji nakon što bi svećenik izmolio blagoslovnu molitvu uz naljepnicu ostavili posebno tiskan župni kalendar i magnet sa slikom župne crkve.
Župljani su svoje ministrante, kako je to uobičajeno, uz bombone i čokolade, darivali i s nešto novca znajući gdje će taj novac završiti. Tako su kao i svake godine do sada i ove ministranti u dogovoru s don Ivanom odlučili najveći dio darovanog novca dati u karitativne svrhe. U suradnji s Caritasom splitsko-makarske nadbiskupije s 28.250 kuna pomogli su sedam obitelji koje uz bolest u obitelji, nekoliko i s brojnom djecom, žive u vrlo teškoj materijalnoj situaciji.
Prvi slučaj su otac, majka i dijete od pet godina. U obitelji nitko ne radi. Podstanari su, a otac zarađuje skupljajući boce po cijeli dan. Prije par mjeseci otac je teško obolio od karcinoma koji je prije par dana operirao i nalazi se u teškom stanju. Majka je osoba sa mentalnim poteškoćama, ali prema svojim mogućnostima čini sve što može za obitelj. Drugi slučaj su otac, majka i troje maloljetne djece. Muž je teško bolestan. Jedina primanja su im invalidska mirovina i dječji doplatak. Majka ne radi. Podstanari su.
Treća obitelj kojoj su ministranti pomogli su baka i unuka. Baka je udomitelj jer su roditelji ovisnici. Baka je bolesna, a unuka je dijete s poteškoćama te boluje od nekoliko teških bolesti: statički sindrom, epilepsija te problemi s vidom.
Zatim, dodijeljena je pomoć samohranoj majci s dvoje djece od kojih je jedno maloljetno te ima 100%-ni tjelesni invaliditet. Otac djece je napustio majku nakon što je saznao da je najmlađe dijete teško bolesno. Ono je u potpunosti ovisno o majci koja mu pomaže kretati se te su obavezne svaki dan odlaziti na propisane terapije zbog tjelesnog oštećenja. Dio ministrantskog dara je namijenjen obitelji sa sedmero djece. Otac boluje od teške bolesti karcinoma, zbog čega nema priliku makar privremenim radom osigurati materijalna sredstva za svoju obitelj.
Od primanja imaju samo dječji doplatak te socijalnu pomoć što je nedostatno za život, posebice zbog djece školskog uzrasta. Ministranti su svojim darom pomogli i obitelji s devetero djece. Otac je osoba sa invaliditetom te prima invalidsku mirovinu. Jedno dijete pohađa srednju, a osmero djece pohađa osnovnu školu. Jedno dijete boluje od epilepsije. Majka ne radi. I na koncu ministrantski dar je pomogao roditeljima s troje djece. Otac radi za minimalnu plaću, a majka se brine za troje djece s težim smetnjama u razvoju. Stanje u obitelj je iznimno teško. Na don Ivanovo pitanje ministrantima što ih se posebno dojmilo u blagoslovu obitelji jedan ministrant je rekao: „Posebno sam bio tužan zbog toliko bolesnih koje smo vidjeli i naše nezahvalnosti Bogu što smo zdravi.“