Najbolji na Hvaru

Najbolji na Hvaru

Unatoč najavljenoj orkanskoj buri, oko osam ujutro u subotu, 15. listopada, skupila se dobra Ekipa od 80-ak najboljih vjeroučenika župnog vjeronauka od 5.-8. razreda šk. god. 2010./2011. u splitskoj trajektnoj luci i krenula put najstarijega hrvatskog grada – Staroga Grada na Hvaru! Uz njih na izlet je krenulo desetak starijih kao pratitelji. Zanimljivo je da mještanisvoj grad još uvijek nazivaju starogrčkim imenom Faros. Sam put od Splita do Starog Grada bio je nekako u stilu stare stvari Daleke Obale: ˝Ne bojin’ se juga, ne bojin’ se bure…˝ jer se nije moglo odoljeti suncu i većina je ipak odlučila putovati na palubi trajekta.

Čim smo stigli u Stari Grad, ukrcali smo se u autobus da bismo na vrijeme stigli izmoliti krunicu i pripremiti se za svetu misu u hvarskoj katedrali. Misu je posebno za nas predslavio hvarski biskup SlobodanŠtambuk pa je za tu prigodu pripremio i posebnu propovijed. Započeo je pročitavši naslov nedavno objavljenog članka iz Slobodne Dalmacije: ˝Tinejdžericu ubilo bojenje kose!˝, želeći dati do znanja da ne samo da nije potrebno, nego i nije baš dobro mijenjati izgled tek tako. Upitao je bi li nam ikad palo na pamet crvene ruže obojiti u bijele, na primjer. Zaželio je svim tinejdžericama, ˝kikicama˝ ili ˝dečkicama˝ (kako ih je on nazvao) da što je moguće više ostanu prirodne, jer upravo ta kosa i to lice najljepše pristaju jedno uz drugo – Bogom su dani! Zaključio je riječima: ˝Ružo, nemoj bojati ružu˝. Zatim je upitao zna li itko koliko je težak Mont Everest. Ponovio je pitanje nekoliko puta, no nitko nije dao odgovor.Zatim je pitao zna li tko koliko je visok Mont Everest i dobivši odgovor (oko 8848 m), objasnio je – koliko je težak Mont Everest može znati samo onaj tko se na nj popeo. Njegova ˝poruka za dečke˝ bila je da pronađu svoj Mont Everest i osvoje ga.

Nakon sv. mise veseli je biskup ostao još malo s nama družiti se podijelivši i još koju pokoju mudru. Rekao nam je ponešto i o samoj katedrali, kao npr. da je posvećena je sv. Stjepanu, papi i mučeniku, zaštitnikuHvarske biskupije i Grada Hvara. Nakon mise uslijedilo je slobodno vrijeme – neki su sjeli ‘na kavu’, drugi su sjeli na stablo (ili ne baš sjeli… bit će Vam jasnije ako pogledate Galeriju slika ispod teksta), treći su čak otišli do muzeja! Kako to biva, vrijeme je proletjelo u tren! Pojeli smo ‘slaju’ i već je bilo vrijeme za vraćanje u Stari Grad. Tamo smo posjetili crkvu sv. Stjepana za koju se pretpostavlja da je bila prvotna hvarska katedrala. Djelo je domaćih majstora i građena je u stilu dalmatinskog provincijskogbaroka. Glavni portal crkve i pročelje rad su Ivana Pomenića iz Korčule koji je radio i na Hvarskoj katedrali. Bočni brodovi su djelo Marka Foretića iz Korčule te majstora iz obitelji Škarpa iz Staroga Grada. Značajan je tu i triptih s prikazom sv. Marije, sv. Ivana Krstitelja i sv. Jerolima, rad Mlečanina Francesca de Santacrocea iz sredine 16. stoljeća. Ispred ove crkve se snimalaBorbena ponoćka (Naše malo misto). Druženje smo uskoro nastavili na trajektu i isprativši sunce, oko 19:30 stigli u Split.

Antonia Zoričić